Edin Adilović je čovjek sa sela koji preživljava gajeći stoku i obrađujući zemlju. Edin je onaj tip prostodušnog seljaka kojeg neupućeni žale, ali tu nema ništa za žaljenje.
Ovaj čovjek živi slobodnije nego 99 posto ljudi u urbanijim sredinama. On po selu i planini, ali i po gradu ide samo na konju. Gaji životinje, obrađuje zemlju i ponosi se svojom djecom.
“Žena me ostavila samog s njima. Meni su djeca pripala i ja sam moralni pobjednik,” kaže Edin koji na cijeli događaj gleda pozitivno, kao što to rade pravi prostodušni ljudi sa sela.
“Nema predaje, mora se ići dalje!”
Dok oko njega skakuću njegove dvije kćerke, koje idu u šesti i sedmi razred osnovne škole, novinar ga pita kako ih oprema za školu:
“Prodaš jare i eto ti para, opremiš djecu za školu, uvijek ima nafake. Bog daje, a ljudi ne vjeruju. Kome je Bog dao, dao je i nafaku uz njega, ali uz nafaku treba se i poskočiti.”
O tome kako to da se oženio odmah nakon što ga je ostavila žena?
“Ima momaka koji su sabrali 45 godina i razmišljaju da li da se ožene ili ne? Nema ništa bolje od žene. Ono malo stvari što imaš da ti je oprano, skuhano, sređeno… Da me ostavi ova druga žena, sutra bih našao novu. Ja bih kuću bez žene odmah srušio, poravnio i napravio ledinu.
Kada me ostavila bivša žena, ostao sam sam s djecom. Ja sam tu novu ženu našao preko prijatelja, poručio joj da dođe, ona je malo starija od mene, došla je žena i ponaša se bolje nego prava majka mojoj djeci. Da mi je ko pričao da maćeha može biti bolja od majke, ne bih mu vjerovao.
Kad se naoblači, Bog uvijek pošalje sunce. Uvijek se razvedri,” kaže Edin.
