Tradicionalno, znamo da su lovci muškarci. No, lovački svijet Jablanice od 2021. godine krasi i jedna žena, prva žena članica Lovačkog udruženja “Tetrijeb” Jablanica od samog njegovog osnivanja.
Radi se o Ajni Palić, koju Jablaničani poznaju kao hrabru i svestranu ženu.
U razgovoru za jablanicalive.com Ajna nam je objasnila kako je lov prilika za kvalitetno druženje te zdravo nadmetanje na svježem šumskom zraku i razvijanje duha i tijela.
Pored toga, razbila je stigmu o ženskim lovcima i ovom prilikom je i u drugim ženama pokušala probuditi avanturistički duh.
“Prvi susret sa puškom sam imala u školi, imali smo predmet odbrana i zaštita. Morali smo znati kako rastaviti i sastaviti pušku i rukovati s puškom. Nakon nekoliko godina ponovno sam se susrela s puškom kada je moj rahmetli amidža donio pušku M48 i izazvao me da je rastavim i očistim. Kladili smo se u večeru, obećao mi je da ako rastavim, očistim i sastavim pušku, da će me voditi na večeru, a u suprotnom bih ja morala platili večeru. U to vrijeme sam bila nezaposlena pa mi je to bio veliki izazov. Ja sam to uspjela uspjesno završiti i zaradila sam večeru”, počinje svoju priču Ajna.
Ova lovkinja odrasla je u okruženju lovaca:
“Rasla sam u okruženju lovaca i moj prvi susret s lovom se desio jako rano. Dedo rahmetli mi je bio šumar i imao je oružje, a i amidža rahmetli mi je bio lovac. Također, svi rođaci i sa babine i sa mamine strane bili su lovci tako da se lov stalno provlačio kroz moj život i nije mi to bilo strano.”
Glavni razlog priključenja LD “Tetrijeb” je taj što su nam krmad uništavala ljetinu, kroz smijeh nam kaže Ajna.
“Ali to nije samo odluka, ja idem da se učlanim. Morate proći sve procedure, godinu dana stažiranja, zatim obuka za rukovanje oružjem i poslije toga dolazi polaganje. Dosta ljudi to shvati neozbiljno pa mnogi i ne polože taj lovački ispit, kako pismeni tako i obuka za rukovanje oružjem kasnije, pa ispit gađanja. Mi smo obuku kolektivno imali u Širokom Brijegu, a dio obuke odvijao se ovdje u našem lovačkom društvu. Moj mentor je bio Nermin Husrep. Učiti se mora, a meni nije bio problem položiti ispite.”
Pitali smo našu sagovornicu kako su ostali reagovali na nju, budući da je prva žena Društva:
“Pojedinim članovima je bilo malo neobično i pitali su se otkud žena među lovcima. Međutim, u Bosni čak ima i sekcija žene lovkinje, pri lovačkom udruženju. Brzo su me svi prihvatili i navikli se na mene.”
“Ako imaju afiniteta za prirodu, šetnju i druženje bilo bi dobro da se pridruže lovačkom društvu. Nakon obilaska šuma mi se družimo, tako da ih ovom prilikom pozivam da se priključe, jer je svrha svega druženje”, poslala je Ajna poruku i drugim ženama.
“Lov nije samo ići u šumu i ubijati”, nastavlja ona.
“Radi se o ljubiteljima prirode također. U zimskom periodu vršimo prehranu životinja, jer tada one ne moguod snijega doći do hrane. Vršimo i odrstrijel životinja koje nisu zdrave. Postoji dosta bolesnih životinja i ako se one puste u šumu, ugroziti će ostale zdrave jedinke.”
Nakon pristupanja LD “Tetrijeb”, nekoliko puta je išla u lov:
“Nakon pristupanja društvu, upotrijebila sam pušku, ali moram priznati nerado. Na jelena, srnu i ostalu sličnu divljač ne bih mogla pucati, to samo mogu promatrati. Pušku sam upotrijebila kada je vepar u pitanju, za vrijeme kolektivnog lova.”
“Krenemo ujutru ranije i jedna ekipa se okupi u gradu a druga čeka u blizini Glogošnice i zatim se rasporedimo gdje će ko biti. Bio lov uspješan ili ne, sve se završi druženjem do kasnih popodnevnih sati, a oni koji nemaju radnih obaveza produže i sutra lov. Sve u svemu lov i jest druženje.”
Poznato je da na selu Baćina divlje svinje redovno uništavaju ljetine:
“Ove godine je situacija povoljna jer štetočina nema. Nešto se u prirodi desilo da nam ove godine nema divljih svinja. Pretpostavljam da su to poplave koje su Jablanicu zahvatile 04.10.2024. godine. Stvorena su mnoga klizišta i živina se uznemirila i moguće da su se životinje premjestile negdje drugo s ovih naših terena. Unazad nekih desetak dana primijećujem pojavu divljih svinja, ali to je sada neznatno u odnosu na prethodne godine kada su uništavale cijelu ljetinu. Čak nemamo više ni lisica, a prije su hodale okolo kao domaće životinje.”
Naš razgovor završili smo pitanjem kako Ajna sebe vidi u budućnosti što se članstva u Društvu tiče:
“Nisam se bez razloga učlanila u Društvo, da budem samo pasivni promatrač. Želim biti član koji aktivno doprinosi. Postala sam i delegat, što znači da na skupštini imam pravo glasa i učešća u odlukama. Vidim sebe kao aktivnog člana i do kad budem mogla hodati po šumi, planiram to i raditi. U posljednje vrijeme pojavio se i medvjed na brdu kod nas i puška mi također služi kao zaštita. U svakom slučaju, uzmemo li u obzir prilike na našem Balkanu, u kući treba imati pušku.”
