U vremenu kada se zdravstveni sistem suočava s brojnim izazovima, uloga porodičnog ljekara postaje važnija nego ikad. Oni su prvi oslonac pacijentima, čuvari zdravlja zajednice i tihi svjedoci svakodnevnih borbi, radosti i tuge svojih pacijenata.
Među njima je i Nađa Ćorda – Smailhodžić, mlada doktorica porijeklom iz Jablanice, koja danas radi u Domu zdravlja Stari grad u Mostaru. Njen profesionalni put, ispunjen posvećenošću, učenjem i dubokom empatijom, svjedoči o tome koliko je porodična medicina više od poziva – ona je način života.
U ovom razgovoru, Nađa iskreno za Jablanicalive govori o motivima koji su je vodili ka specijalizaciji, izazovima i ljepotama svakodnevnog rada, kao i o specifičnostima zdravstvenih potreba zajednice kojoj pripada.
Šta Vas je motivisalo da uzmete specijalizaciju porodične medicine ?
“Porodična medicina spada u red kliničkih specijalizacija koja predstavlja mjesto prvog kontakta pacijenata sa sistemom zdravstvene zaštite. Koncipirana je tako da pruža sveobuhvatne usluge svim članovima porodice, bez obzira na vrstu zdravstvenog problema, starosnu dob, (obično porodičnoj medicini pripadaju djeca iznad 6godina jer nema vise specijalizacije školske medicine) ili pol.
Specijalist porodične medicine je stručnjak koji pojedinca vidi kao cjelokupnu osobu u svom okružju, bez obzira koje i koliko bolesti imao, bez obzira u kakvoj temeljnoj društvenoj zajednici živi, a mi je nazivamo porodica. U svom djelovanju je upućen na medicinu zasnovanu na dokazima, pa tako i on traži dokaze. Sposoban je kritički filtrirati ponuđene informacije, a danas je to sve veći problem jer živimo u vremenu kad nas jedan klik dijeli od bezbroj odgovora na pitanje koje smo postavili na internetskoj tražilici.Na fakultetu smo imali kliničku praksu gdje je jedan od kolegija bio porodična medicina I jednostavno to je moja prva ljubav ,osjećaj kada Vam se pacijent vrati a Vi ste mu nešto pomogli bez slanja na sekundarni nivo I još ga pratite pri svakoj narednoj posjeti je neprocjenjiv.”
Kako biste opisali svoj dosadašnji put- od fakulteta do Doma zdravlji Stari grad ?
“Moj put od fakulteta do rada u Domu zdravlja kao liječnik bio bi ispunjen različitim iskustvima i izazovima. Ako bih mogla zamisliti svoj put, ovako bi izgledao:
Fakultet: Početak mojeg puta bio bi upis na Medicinski fakultet. To je razdoblje intenzivnog učenja, stjecanja temeljnih znanja iz anatomije, fiziologije, patologije i drugih disciplina koje čine osnovu medicinske struke. Fakultet je mjesto gdje se razvija ne samo stručnost, već i osobne vještine, poput empatije, timskog rada i komunikacije s pacijentima i kolegama. Osim toga, kroz kliničke vježbe i praksu, student postepeno dolazi do dubljeg razumijevanja ljudskog tijela i bolesti.
Specijalizacija i pripravnički rad: Nakon diplome slijedi pripravnički rad u bolnici ili nekoj zdravstvenoj ustanovi, gdje se stječu praktična iskustva pod mentorstvom iskusnijih liječnika. Ovdje dolazi do prvih ozbiljnih kliničkih iskustava, što uključuje dijagnozu, liječenje i interakciju s pacijentima. To je faza kada se mladi liječnici “uče na terenu” i razvijaju svoje vještine, postupno preuzimajući više odgovornosti. Nakon završenih fakulteta prvo sam radila u HMP te sam nakon 2 godine prešla u ambulantu porodične medicine .
Rad u Domu zdravlja: Rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti specifičan je jer se većina pacijenata obraća porodičnim liječnicima zbog manjih zdravstvenih problema, preventivnih pregleda, ili dugoročnog praćenja kroničnih bolesti. Ovdje je ključno biti svestran, jer liječnik mora upravljati širokim spektrom bolesti i često biti prva linija dijagnostike. Također, komunikacija i odnos s pacijentima igraju veliku ulogu, jer pacijenti porodične medicine često stvaraju dugoročne veze sa svojim liječnicima.U HNK je porodična organizirana odlično ,liječnik ima svoju ambulantu, mislim na specijalistu porodične medicine i vodi određenu populaciju tako da Vi pratite npr. jednu porodicu i vežete se za te ljude.
Profesionalni razvoj: Kao liječnik, stalno se suočavam s novim izazovima i kontinuirano učim i usavršavam se. To uključuje praćenje novih medicinskih saznanja, sudjelovanje na stručnim seminarima, edukacijama i usavršavanjima kako bih bila u toku s najnovijim metodama liječenja i tehnologijama.
Kroz ovaj put, ključno je održavati strast prema struci, biti strpljiv i neprestano raditi na svom profesionalnom razvoju. Ponekad su i pacijentove riječi podrške najbolja nagrada za sav uloženi trud.”
Da li ste imali uzore među doktorima koji su Vas inspirisali? Kako izgleda jedan tipičan dan specijalizanta porodične medicine?
“Da, imala sam dosta liječnika koji su mi bili motivacija za rad, neki od njih su pedijatar dr.Vlado Jegdić,te moja sadašnja mentorica dr.Zalihić Amra.
Dan specijalizanta porodične medicine je dinamičan, raznolik i često nepredvidiv. Obuhvata rad u ambulanti, učenje i administrativne obaveze. Evo kako obično izgleda jedan tipičan radni dan:
Dolazak u ambulantu u 7h te pregled zakazanih pacijenata za taj dan.
Provjera laboratorijskih nalaza, otpusnih pisama ,kratak razgovor s mentorom o složenijim slučajevima.
Rad s pacijentima (08:00–13:00)
Ovo je najintenzivniji dio dana i uključuje:
Akutne tegobe – infekcije, povišena temperatura, povrede, bolovi.
Kronični pacijenti – hipertenzija, dijabetes, KOPB, bolesti štitnjače.
Specijalizant radi uz nadzor mentora, ali postepeno dobija sve više samostalnosti.
Kućne posjete (12:00–13:00)
Rad u hitnoj službi (ako je dio rotacije, u dogovoru sa matičnom ustanovom )
Uglavnom jedan holistički pristup gdje gledate cijelog pacijenta, a ne samo bolest.”
Da li primjećujete specifične zdravstvene potrebe u zajednici Doma zdravlja Stari grad ?
“Naravno kao i svi ostali Domovi zdravlja, naš DZ trenutno ima manjak liječnika pa je samim tim rad ponekad otežan. Ako odgovaram iz perspektive ljekara porodične medicine ili specijalizanta, one najčešće izgledaju ovako:
Hronične bolesti – stalni prioritet
U primarnoj zdravstvenoj zaštiti najviše se susreću pacijenti s:
• hipertenzijom
• dijabetesom
• KOPB-om i astmom
• bolestima štitnjače
• kardiovaskularnim rizikom
Oni zahtijevaju kontinuirano praćenje, prilagođavanje terapije i edukaciju. Potrebna je dobra organizacija, dugoročno praćenje i rad na motivaciji pacijenta.
Porast mentalnih problema
Mnogo se češće viđaju:
• anksioznost
• depresija
• poremećaji spavanja
• stresne reakcije
Pacijenti često prvo dolaze porodičnom liječniku, a tek potom psihijatru. Potrebni su duži razgovori, praćenje, savjetovanje i brza procjena kada treba uputiti dalje.
Zdravstvena zaštita starijih i nepokretnih
U Domu zdravlja je mnogo starije populacije:
• kućne posjete
• politerapija
• demencija
• rana detekcija pada, pothranjenosti i socijalne zanemarenosti
Ovde su potrebni strpljenje, prilagođavanje i interdisciplinarna saradnja.
Administrativne potrebe
Ogroman dio posla čini:
• bolovanje
• potvrde
• upućivanje na specijalističke preglede
• praćenje nalaza iz bolnice
Preventivni rad
Mnogi pacijenti ne dolaze dok se ne pojave problemi, pa porodični ljekar mora aktivno raditi na:
• edukaciji
• pozivanju na preventivne preglede
• vakcinaciji
• otkrivanju faktora rizika na vrijeme
Kako se nosite sa emocinalnim aspektima rada -posebno kad su u pitanju djeca i stariji pacijenti?
“Emocionalni aspekti rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebno kada su u pitanju djeca i starije osobe, često mogu biti izuzetno izazovni. Ponekad je teško održati ravnotežu između profesionalizma i emocionalne angažiranosti, ali postoji nekoliko strategija koje pomažu da se nosimo s tim težim trenucima.
S djecom: Radeći s djecom, uvijek je ključno razumjeti emocionalnu osjetljivost roditelja i porodice. Djeca, bez obzira na uzrast, vrlo često osjećaju strah ili nelagodu prema liječnicima. Samo prisustvo u bolnici ili ambulanti može izazvati stres kod roditelja, koji na djecu projiciraju vlastite strahove.
Kako se nosim: Strpljenje, nježan pristup, korištenje igre i razgovora prilagođenih djetetu, sve to pomaže da se dijete osjeća sigurno i smanjiti njihov strah. Empatija prema roditeljima, koji se osjećaju bespomoćno u tim trenucima, također je ključna.
Teški trenuci: Kad djeca imaju teške dijagnoze ili ako se dogodi gubitak, to je emocionalno izuzetno izazovno. U tim trenucima, držim se činjenice da sam tu da pružim najbolju moguću pomoć, ali također imam razumijevanja za bol roditelja. To nikada nije lako, ali važno je biti emocionalno prisutan bez previše gubitka vlastite ravnoteže.
Sa starijim osobama: U radu sa starijim pacijentima, mnogi se suočavaju s kroničnim bolestima, gubitkom samostalnosti, pa čak i smanjenjem socijalne interakcije. To može izazvati tugu i depresiju. Često se radi i o terminalnim stanjima, što može biti vrlo emotivno za obitelj i za liječnika.
Kako se nosim: Ovdje su ključni strpljenje, aktivno slušanje i pružanje emocionalne podrške. Pomažem im da zadrže dostojanstvo, pružajući im najbolju moguću njegu, bilo da se radi o fizičkom liječenju ili emocionalnoj potpori. Razgovaram s njima o njihovim željama, potrebama, strahovima.
Teški trenuci: Smrt starije osobe ili duge bolesti u terminalnoj fazi mogu biti vrlo emotivno izazovni, posebno kada se radi o pacijentima s kojima se stvori emotivna veza. Kada porodica prolazi kroz teške trenutke, kao liječnik, često postanem “posljednja linija obrane”, jer imam tu odgovornost, ali i veliku privilegiju da podržim obitelj u tom procesu. To nije nešto na što se lako navikneš, ali s vremenom razviješ određenu unutrašnju snagu, iako nikada ne prestane biti emocionalno zahtjevno.”
Šta biste poručili mladima koji razmišljaju o medicini kao pozivu ?
“Prvo bih navela medicina je poziv, ali i profesija. Medicina je mnogo više od samog zanimanja. To nije samo “posao”, već poziv. Ako u njoj ne pronađeš dublji smisao – želju da pomogneš ljudima, da doprinosiš zajednici, da budeš tu u najosjetljivijim trenucima – onda ćeš se teško nositi s izazovima koji te čekaju. Biti liječnik znači biti stalno na usluzi, bez obzira na to koliko je to teško ili emocionalno zahtjevno. Studij medicine je dug, zahtjevan i intelektualno izazovan. Ako voliš izazove, ako voliš rješavati probleme i ne bojiš se rada pod pritiskom, medicina bi mogla biti prava stvar za tebe. Međutim, trebaš biti svjestan da to nije “lak put”, ali ako voliš učenje, svaki korak će biti nagrađen.Jedan od najvažnijih dijelova medicine je sposobnost da se nosiš s emocijama – i svojim, i emocijama pacijenata. Zdravlje ljudi je krhko, a ti si taj koji treba pružiti pomoć, ponekad u trenucima straha, tuge, ili gubitka. Iako je to izuzetno nagrađujuće, biti svjestan svojih emocija i naučiti kako se nositi s njima ključno je za dugoročnu karijeru. Razvijanje emocionalne otpornosti bit će jednako važno kao i tvoje kliničke vještine. I ono najvažnije, medicina nije samo “u bolnici”. Ovdje nikad nećeš “sve znati”. Čak i nakon što postaneš specijalist, moraš se stalno educirati, pratiti nove tehnologije, tretmane, terapije. Učenje je svakodnevni proces, a najvredniji alati koje ćeš koristiti u karijeri bit će tvoje sposobnosti da učiš i prilagođavaš se novim izazovima. Stalni napredak u medicinskoj znanosti može biti fascinantan, ali i iscrpljujući.Svi znamo da je “ljekar dobar samo onoliko koliko je dobar u komunikaciji”. Ne moraš biti najbolji govornik na svijetu, ali moraš biti strpljiv, slušati i biti u stanju jasno objasniti pacijentima njihovu dijagnozu, opcije liječenja i planove. Također, važno je razviti vještine u izgradnji odnosa s pacijentima i njihovim obiteljima, jer je povjerenje temelj liječenja.Dobar liječnik je i dobar lider.Medicinski timovi zahtijevaju snažno vodstvo. Kao liječnik, često ćeš biti onaj koji koordinira tim, daje smjernice i donosi odluke.Jedan od najljepših dijelova medicine je osjećaj da si pomogao nekome, da si “spasio dan”, da si dao pacijentima nadu, smanjio njihov bol ili im omogućio da se oporave. Zdravlje ljudi je osjetljivo, i kao ljekar imaš nevjerojatnu priliku da doprineseš njihovoj dobrobiti. Ovaj osjećaj, iako nije uvijek trenutni, daje smisao I motivaciju u svakodnevnom radu .. Ako voliš pomagati ljudima i ne bojiš se napornog rada, medicina će ti pružiti duboko ispunjenje i priliku da ostaviš trajni trag.”
Kako se Vi lično usavršavate ?
“Usavršavanje u medicini je kontinuiran proces, jer je medicinska znanost stalno u napretku, a sama profesija zahtijeva stalno prilagođavanje novim saznanjima, tehnologijama i pristupima liječenju. Kao liječnik, ključno je uložiti u osobni i profesionalni razvoj, kako bi bio u toku s najnovijim istraživanjima i praksama, te kako bi osigurao najbolju moguću skrb za svoje pacijente. Da biste bili u toku, morate:
Čitati medicinske časopise, UpToDate: ova platforma omogućuje liječnicima pristup najnovijim kliničkim smjernicama, preporukama i istraživanjima, i jedan je od najvažnijih alata za medicinsku praksu.Tu su brojne edukacije,seminari ,kongresi. Usavršavanje u medicini je proces koji traje cijeli život. Ključ uspjeha je biti znatiželjan, voljan učiti i stalno postavljati sebi izazove. Kroz praksu, refleksiju, suradnju i stalno obrazovanje, liječnici mogu ostati na vrhuncu svoje profesije i pružiti najbolju moguću skrb pacijentima.
Da li postoji knjiga, tekst koji su Vas oblikovali?
“Naravno da postoji to je The Spirit Catches You and You Fall Down” – Anne Fadiman
Ova knjiga govori o susretu između zapadnog i tradicionalnog medicinskog sustava kroz priču o Hmong obitelji i njihovoj bolesnoj kćeri, koju su liječnici pokušali liječiti prema zapadnim medicinskim normama, dok je obitelj insistirala na vlastitim kulturnim uvjerenjima. Fadiman istražuje kulturne razlike u pristupu zdravlju, bolestima, liječenju i smrti, te na koji način liječnici mogu bolje razumjeti i komunicirati s pacijentima iz različitih kulturnih sredina. Za liječnike koji žele proširiti svoje razumijevanje kulturnih razlika i pristupa pacijentima, ovo je ključna knjiga.”
Šta Vas najviše raduje u poslu a šta bi promijenili ?
“Jedan od najvećih izvora radosti u medicini je osjećaj da ste pomogli pacijentima, bilo da se radi o fizičkom izliječenju, ublažavanju boli ili jednostavno pružanju emocionalne podrške. Biti tu za pacijenta u ključnim trenucima života – bilo da je to u teškoj bolesti ili pri radosnom trenutku, poput poroda – stvaranje tih veza može biti duboko ispunjavajuće.
Medicina je jedna od rijetkih profesija u kojoj se uvijek možete razvijati, učiti i rasti. Mogućnost da ste stalno izazvani novim slučajevima, novim saznanjima i novim tehnologijama pruža osjećaj postignuća i intelektualne stimulacije. Liječnici često kažu da ih rad u medicini “drži mladima”. Dobar timski rad može učiniti posao lakšim i ugodnijim, jer svi podržavaju jedni druge. Osim toga, osjećaj zajedništva i uzajamne podrške među kolegama može biti izvor motivacije.
Kada pacijent, nakon dugog i zahtjevnog tretmana, izrazi zahvalnost i prizna vaš trud, to je izuzetno nagrađujuće. Osjećaj da ste imali pozitivan utjecaj na nečiji život je jedan od najvećih motiva za rad u ovoj profesiji.
Za liječnike u porodičnoj medicini i onima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, radost dolazi i iz dugoročnih odnosa s pacijentima. Praćenje njihovog zdravlja kroz godine, sudjelovanje u njihovim životnim događajima (poput rođenja djece ili obiteljskih uspjeha) može stvoriti izuzetno snažnu povezanost.
Šta bih željela promijeniti to su neke od ovih stavki :
Jedan od najvećih izazova u današnjoj medicini je preopterećenost administrativnim zadacima. Mnogo vremena koje bi liječnici mogli posvetiti pacijentima, često troše na ispunjavanje obrazaca, vođenje dokumentacije, upisivanje u elektroničke zdravstvene kartone i drugo. To može smanjiti vrijeme koje provode u neposrednom kontaktu s pacijentima i umanjiti zadovoljstvo u radu.
U današnjem brzom svijetu medicine, gdje je opterećenje pacijentima često visoko, liječnicima često nedostaje vremena da se detaljno posvete svakom pacijentu. Ovo može izazvati osjećaj da nisu dovoljno posvetili pažnje pacijentima, a također može utjecati na kvalitetu dijagnoze i liječenja. Mnogi liječnici izražavaju želju da imaju više vremena za razgovor s pacijentima i njihovo potpuno razumijevanje.Iako su napredak i tehnologija neizbježni, neki liječnici osjećaju da tehnologija previše ulazi u njihovu svakodnevnu praksu, umanjujući osobnu povezanost s pacijentima. Na primjer, previše digitalnih kartona, uređaja i sustava može učiniti posao manje osobnim i više birokratskim. Liječnici bi željeli da tehnologija služi za poboljšanje skrbi, a ne da stvara prepreke u međuljudskoj komunikaciji.Rad pod stalnim pritiskom, suočavanje s životnim i smrtnim situacijama, i emocionalni teret brige za pacijente može dovesti do izgaranja. Mnogi liječnici govore o potrebi za boljom ravnotežom između života i posla, više mentalne podrške i boljem upravljanju stresom.
Potreba za većim brojem medicinskih radnika kako bi se smanjio pritisak na postojeći tim i omogućio kvalitetniji rad. Veći broj kolega u timovima znači manje stresa i bolje uvjete za sve, uključujući i pacijente.”
