Home JABLANICA Učiteljica Rabija Čolaković: “Ako učitelj nema te ljubavi i sve ljudske norme,...

Učiteljica Rabija Čolaković: “Ako učitelj nema te ljubavi i sve ljudske norme, onda je to promašaj njegovog poziva.”

1695

Rabija Čolaković je svoj radni vijek provela u Osnovnoj školi “Suljo Čilić” Jablanica, gdje je ostala upamćena kao jedna od omiljenih učiteljica. Kako i sama ističe, i danas joj se učenici rado jave te se ispričaju kada se sretnu. Važila je za učiteljicu iz čijeg su se odjeljenja uvijek čuli dječija graja i pjesma.

Za jablanica.live govorila je o svom bogatom, kako životnom, tako i nastavničkom iskustvu, o ljubavi prema nastavničkom pozivu i ljubavi prema djeci i učenicima.

Rabija se prisjeća svojih školskih dana u Jablanici, gdje je završila šestoljetku, dok je sedmi razred pohađala u Konjicu. “Puno učenika sedmih i osmih razreda je vozarilo s ćirom i zbog čestih zastoja kasnili smo na nastavu i čini mi se da smo više bili u vozu nego na nastavi,” kaže ona.Nakon toga, završila je petogodišnju Učiteljsku školu u Mostaru, gdje su je posebno inspirisali profesori, a najviše profesor psihologije i filozofije, Vrgora. “Sve sam od njega naučila i primijenila u praksi,” dodaje Rabija.

Za nastavnički poziv nije imala nikoga za uzor, ali vjeruje da su geni odigrali svoju ulogu, s obzirom na to da joj je otac bio vjeroučitelj. Prvo zaposlenje imala je u selu Doljani, gdje je vodila peti i drugi razred. Zbog nedostatka javnog prevoza, morala je pješačiti s kolegama, što je bilo vrlo teško, pa je tu ostala samo jednu godinu. Naredne godine radila je u Ravnoj, u četverorazrednoj školi, gdje je ostala dvije godine prije nego što je prešla u Jablanicu. “U Ravnoj mi je bilo divno,” prisjeća se Rabija, ističući saradnju s kolegama i organizaciju čestih druženja, izleta i priredbi za djecu.

Tokom svog radnog vijeka, Rabija je puno radila s djecom na razvijanju humanosti, ljubavi i druženja. Posebno se ponosi time što je bila prva koja je u pjevanju odvela djecu na Republičko takmičenje Titovim stazama revolucije u Mostaru. Smatra da je ključ za uspjeh u ovom pozivu ljubav prema poslu i djeci. “Ako učitelj nema te ljubavi i sve ljudske norme, onda je to promašaj njegovog poziva,” kaže ona.

Rabija ističe da prosvjetni radnici nikada nisu bili dovoljno cijenjeni, ni tada ni sada. “Plate su nam uvijek bile male a i zapostavljeni smo bili,” dodaje.

Nakon 37 godina rada, Rabija je otišla u penziju i sretna je zbog toga. Najviše se sjeća rata i vođenja nastave pod granatama, kada je imala puno učenika izbjeglica i djece šehida. “Nismo dali da nas tuga ubije,” kaže ona, prisjećajući se kako su pripremali razredne priredbe za roditelje i tako se oslobađali stresa i trauma.

Za kraj, Rabija poručuje mladima koji žele da se bave ovim pozivom da prvo preispitaju sebe da li imaju puno ljubavi, pažnje i strpljenja za djecu. “Ne može svako biti učitelj,” zaključuje ona.

Facebook Comments Box