Priča ove nane iz Visokog, blizu Sarajeva, ističe se kao primjer dobrote i uzajamnog poštovanja uprkos razlikama. Nana, rodom iz Rogatice, provela je četiri godine u Austriji, gdje je spletom okolnosti živjela u kući popa, hrišćanina. Iako je prakticirala svoju muslimansku vjeru, nikada nije naišla na prepreke ili diskriminaciju.
“Živjela sam tamo u popovoj kući. Nije mi niko moju nošnju branio, ni maramu ni muslimansku haljinu. Četiri godine sam u popovoj kući živjela.”
Pop je poštovao njezine običaje, baš kao što je ona poštovala njegove. Rekao joj je: “Majko, ti svoje običaje provodi, a ja ću svoje. Pametno, majko, ti svoje, a i ja ću svoje.” Njihovo uzajamno poštovanje i zajedničko druženje ostali su njoj u najljepšem sjećanju.
Prisjetila se trenutaka kada bi pop, po povratku s liturgije, rekao njenom mužu: “Dedo, napravi nam kafu, nena klanja, a da mi sjednemo i ispričamo se.”
Ova priča o nani pokazuje da poštovanje i razumijevanje drugih vjera i tradicija može donijeti toplinu i zajedništvo. Ona nas podsjeća da volimo svoje i poštujemo tuđe, jer samo tada možemo reći da smo na pravom putu, bez obzira kojem Bogu se molimo.
