Na jednoj od autobusnih stanica u Tuzli, kod takozvanih “Crvenih 7”, danas se odigrala scena koja podsjeća da još uvijek ima dobrote među ljudima.
U hladu jedine preostale sjedili su starija žena i muškarac. Umorni, pognutih glava, čekali su autobus za naselje Kiseljak.
Vrućina je bila neumoljiva, a bus se nije pojavljivao. Niti u tom trenutku, niti kasnije.
U prolazu ih je primijetio jedan mladić. Zaustavio se, upitao kuda putuju, te im ponudio prijevoz. Isprva su bili zbunjeni i pitali “koliko to košta”, na šta im je odgovorio da ne traži ništa — samo mu je bilo važno da više ne sjede na betonu i ne čekaju prevoz koji možda i neće doći. Prisjetio se, kaže, svog oca koji u poznim godinama zna sjesti na beton da odmori, i nije mogao samo proći pored njih, piše portal bhreporter.ba.
Bez mnogo riječi, stariji par je prihvatio pomoć. Mladić ih je odvezao do njihovog sela, Hasanbašići. Tokom vožnje, uz osmijehe i suze, rekli su da im je srce puno jer “ipak još ima dobre i čestite omladine”.
Ova priča, iako jednostavna, nosi snažnu poruku.
U vremenu kada su mnogi zaokupljeni sobom i žure za obavezama, jedan čin dobrote vratio je vjeru u ljudskost. I upravo ovakve situacije pokazuju koliko malo treba da se nekome uljepša dan, ili čak promijeni život.
Zato, kada sljedeći put ugledate stariju, umornu osobu na vrelom asfaltu, ne okrenite glavu. Pomozite, pitajte, stanite. Nekome će to biti ogromna stvar, a vama — samo trenutak vremena i jedan veliki sevap.
Jer, kako kažu naši stari — “Ko pomaže drugima, pomaže sebi.”
(BH Reporter)
