Zaruke, koje spadaju u predsvadbene činove, predstavljaju simboličan čin u kojem mladić i djevojka iskazuju svoju odluku da zasnuju brak. Kako je zapisao Klemo Marević, u župi Bagalovići, običaji vezani za zaruke imali su posebnu važnost.
“Običaj je bija kad cura i mlaić daju jedno drugomu rič virnosti i jubavi do smrti pa da su spremni za brak, da tek tada to javno obzdanjuju. Najprija upoznaju o tome svoje roditelje pa tek unda svu rodbinu. Slidi dolazak mladića s roditejin i svojin bližnjin u kuću mlade noseći mladoj zaručnički prsten, a uz privolu njenih roditeja mladić jon ga dariva i stavja na prst. Tin činon cura je zaručena i smatra da se svečano obećala mladiću. Poton slidi ugovor, ugovor o nadnevku vinčanja, broju svata i inin materijalnim potriban. Untače potanko sve kako spada, pa se tin čin po tomu i zovu zaruke, oće reć prsten ili ugovor, ili još boje, prsten s ugovoron.”
Ovaj stari običaj još uvijek opstaje u nekim mjestima u dolini Neretve, ali se s napretkom društva i dolaskom modernog doba lagano izumire. Danas se obično svodi na večeru kod mladenke i zabavu do kasnih noćnih sati.
Još jedan zanimljiv običaj u dolini Neretve bio je prebacivanje jabuke preko kuće tijekom vjenčanja. Naime, mladenka je imala zadatak prebaciti jabuku, koja je često bila napunjena sitnim kovanicama, preko kuće. Ovaj običaj je iščezao do 21. stoljeća, ali je nekada bio vrlo značajan.
“Kad se mlada udaje i dolazi u drugo selo, mi ti imamo običaj bacanja jabuke priko kuće. Ispred kuće su je dočekivale lipo obučene žene, zatim bi joj pivale: Dobro došla mlada nevo, neka ti je čast, među braćom i družinom vazda pošten glas. Tada bi svati prolazili a one bi pivale svakom od nji pojedinačno i držale bi u ruci rešeto, u koje bi svati ubacivali novac za njihovo pivanje. Mlada bi bacala bombone za dicu i svako dite pojedinačno dobilo čarapice i još neku sitnicu, šta se nađe. Zatim bi mlada stala prid kuću i dobila bi jabuku u koju su bile zabodene kovanice. Tribala bi je pribacit priko kuće. Virovalo se ako je uspije pribacit priko kuće da će ona ostat u toj kući, a ako ne uspije pribacit, to bi značilo da će doć do rastave. Bacala sam i ja tu jabuku, pa je nisam uspila pribacit, a evo me još u ovoj kući punih dvadeset i pet godina, toliko o tom našem običaju.”
Danas su glavni dijelovi vjenčanja bacanje buketa, rezanje torte i prvi ples, koji su karakteristični za većinu svadbi u svijetu.
Iako su neki običaji izumrli s vremenom, sjećanja na njih i dalje ostaju živa među starijim generacijama. U doba modernizacije, tradicije poput ovih pružaju pogled u prošlost i predstavljaju važan dio kulturno-historijskog naslijeđa doline Neretve.
Izvor informacija: STARI OBIČAJI, USMENE PRIČE, ZAGONETKE I VJEROVANJA NA PODRUČJU DOLINE NERETVE – PETRA MUSULIN
