Semir Čilić, fudbalski trener iz Jablanice, čije ime se posljednjih godina sve češće povezuje s razvojem mladih talenata u Bosni i Hercegovini, danas gradi zavidnu karijeru na međunarodnoj sceni. Rođen u Mostaru, a povezan s Jablanicom kroz svoje igračke početke u FK Turbini i rad s lokalnim klubovima, Čilić je trenutno kondicioni trener u ruskom FC Orenburgu i U-21 reprezentaciji BiH. U ekskluzivnom intervjuu za naš portal, otkriva nam detalje o svom radu u Rusiji, uspjesima s omladinskim selekcijama FK Sarajevo, životu u Jablanici, te savjetima za mlade igrače koji sanjaju velike snove.
FC Orenburg i fudbal u Rusiji: Fizička snaga, disciplina i izazovni uvjeti
Nakon uspješne nogometne karijere, odlučujete se nastaviti u tom pravcu i sada imate uspješne uvjete trenera. Vaš trenutni tim je FC Orenburg. Upoznajte nas sa klubom, kao i nogometom u Rusiji. Koliko se razlikuje od nogometa na Balkanu?
„FC Orenburg je profesionalni nogometni klub iz grada Orenburga, i trenutno se takmičimo u ruskoj Premijer ligi (RPL). Klub je osnovan 1976. godine, glavni sponzor kluba je Gazprom. Fudbal u ruskoj Premijer ligi ima nekoliko karakteristika koje se razlikuju od fudbala na Balkanu, pa i drugih europskih liga. Neke od njih su: fizička snaga i duel igra, često se igra po snijegu, kiši i niskim temperaturama na vještačkom terenu. Posebno je izazovan za nas kondicione trenere zbog svojih visokih fizičkih zahtjeva, i ukoliko nemate bar neki ‘minimum’ od onoga što zahtijeva liga, to zaista postaje vidljivo na terenu i skoro je nemoguće ostvariti pozitivan rezultat. Ekipe često trče između 120-130 km po utakmici. Ukratko, kombinacija taktičke discipline, fizičke igre i izazovnih uvjeta, stvara specifičan stil nogometa koji može biti težak za strancu, ali vrlo zanimljiv za analitičare i trenere. Spartak Moskva, Zenit St. Petersburg, CSKA, Krasnodar, Lokomotiv Moskva i Rubin Kazan su ekipe koje se uvijek bore za sami vrh tabele i protiv njih su uvijek svi maksimalno motivisani. Kada su u pitanju uvjeti za rad, to je ono što čini možda i najveću razliku u usporedbi s klubovima na Balkanu. Svi klubovi imaju odlične uvjete za rad, a mnogi stadioni su izgrađeni ili renovirani za Svjetsko prvenstvo 2018. Na treningu igrači svojim pristupom dižu intenzitet svake vježbe na veći nivo. Igra se dosta agresivno, sa puno duela i grubih startova što je ovdje normalno.“
FK Sarajevo: Ključni period u razvoju mladih talenata
Rad sa omladinskim selekcijama FK Sarajevo značajan je dio Vaše karijere. Predstavite nam timske uspjehe iz tog razdoblja. Kakve uspomene nosite na FK Sarajevo?
„Rad sa omladinskim selekcijama u Akademiji FK Sarajevo nosi sa sobom mnogo izazova, ali i izuzetno vrijedna iskustva, kako za mlade igrače, tako i za trenere. Trener koji radi u omladinskoj školi ne razvija samo nogometne vještine kod djece i omladine, već ima priliku da aktivno sudjeluje u njihovom odrastanju i sazrijevanju – što je privilegija, ali i velika odgovornost. Dovesti igrača do prvog tima sigurno je najveći uspjeh svih trenera koji rade s omladinskim selekcijama. Imao sam sreću trenirati neke od njih u omladinskim selekcijama, a poslije i u prvom timu. Bakir Nurković (FK Sarajevo), Hamza Ljukovac (Istanbul Basaksehir), Nidal Čelik (FC Lens), Muhamed Buljubašić (Rizespor) imena su koja se izdvajaju, a tu su i mnoga druga čije vrijeme tek dolazi. Kada su u pitanju titule, sa U-17 selekcijom osvojili smo titulu prvaka Bosne i Hercegovine za sezonu 21/22. Zatim, 2 godine zaredom bili smo prvaci Bosne i Hercegovine u juniorskoj selekciji (U-19), u sezonama 22/23 i 23/24. Osvojili smo i 2 puta Kup Bosne i Hercegovine sa selekcijom U-19, te 3 puta Kup Kantona Sarajevo i igrali kvalifikacije za Omladinsku Ligu prvaka. Za FK Sarajevo me vežu samo lijepe uspomene, i to je definitivno jedan od najljepših perioda u mom životu. Stekao sam puno prijatelja i imao priliku da radim sa trenerima koji su legende kluba i Premijer lige BiH. Rahmetli Dženan Uščuplić je ime koje moram izdvojiti. Trener od kojeg sam puno naučio i koji je bio moj veliki prijatelj i van terena. Adnan Salman, Emir Mustafović, Muhamed Džakmić, Vučina Sćepanović, Admir Hasančić, Alen Škoro, Ante Bratić, Danijel Stojanović, Evelin Pipo, Eldin Jelešković, Milan Muminović, Marko Matijević su kolege s kojima sam radio i danas se redovno čujemo. Prije mog odlaska u Rusiju, imao sam priliku da budem trener u prvom timu, zajedno sa sadašnjim šefom stručnog štaba Zoranom Zekićem. Također, jedan kratak, ali jako lijep period u kojem sam uživao u svakodnevnom radu. Naravno, ostali smo u kontaktu i koristimo svaku priliku za zajedničko druženje sa ostatkom stručnog štaba. Jedna velika bordo porodica.“
FK Turbina: Temelji karijere i sjećanja na Jablanicu
Da li pratite nogomet u Jablanici, FK Turbinu, i kako biste ocijenili trenutno stanje?
„Turbina je klub svih nas. Mjesto gdje smo zajedno rasli, učili i sazrijevali, ne samo kao fudbaleri, već i kao ljudi. Klub koji nam je puno dao, pružio priliku da radimo ono što volimo, da se razvijamo u zdravom i podržavajućem okruženju, i da iz dana u dan budemo dio nečega većeg od nas samih. Postavio nam je čvrste temelje, temelje poštovanja, zajedništva, rada i discipline. Upravo zbog toga, bez obzira gdje nas put dalje odvede, taj će klub uvijek imati posebno mjesto u našem srcu. Nažalost, trenutno nisam u mogućnosti da dolazim na utakmice, ali redovito pratim ligu i rezultate kluba. Mustafa Ćemić, Emir Čilić, Mirsad Hajdarević i Admir Bešić bili su moji treneri u omladinskim selekcijama. Enis, Kasa, Aldo, Naja, Peka, Jasko, Sudo, Danko, Eke, Rula, Ćekra, Fare, Ada, Eda, Čenga i mnogi drugi su igrači sa kojima sam dijelio svlačionicu u tom periodu i radovali smo se svakom treningu. Nije nam važno na kakvom terenu trenirati, imamo li tople vode i kakvo je vrijeme. Nažalost, Pire nas je prerano napustio, ali će ostati zauvijek u našim sjećanjima.“
Savjet mladim igračima: Strast, disciplina i vjera u sebe
Koji je to najvažniji savjet koji biste dali mladom nogometašu, koji želi da uspije i probije se do velikih klubova?
„Sam talent nije garancija za uspjeh. Važan je, ali bez predanog rada, disciplina i želje za učenjem teško ostvariti neki veći uspjeh. Karakter koji gradiš kroz sport prati te cijeli život. Trebaju biti strpljivi, uporni, neprestano raditi na sebi i ono što je najvažnije, vjerovati u sebe. Nagrada dođe kada se najmanje nadate. Zbog toga, nikada ne smijete odustajati i uvijek morate biti spremni i nadati se. Važnost pravilne ishrane, odmora i života van terena imaju veliki utjecaj na performanse i to je nešto što se podrazumijeva. Trebaju igrati u igri. Najvažnije je da voli fudbal i da on bude radost, a ne samo obaveza. Strast prema igri daje snagu i u najtežim trenucima. Mislim da imaju dobru priliku koju trebaju iskoristiti. Skauti naših najboljih klubova prate mlade igrače više nego ikad prije, mislim da je lakše dobiti minutažu u prvom timu nego prije 10-15 godina.“
Motivacija i mentalna priprema: Ključ za maksimalan učinak
Kako motivišete igrače da daju maksimum na treninzima fizičke pripreme i na koji način mentalna priprema igrača utječe na fizički učinak?
„Motivacija je jedan od ključnih faktora u nogometu, često pravi razliku između prosječnog i vrhunskog igrača. Sa motivacijom, svaki igrač može postići svoj maksimum i ostvariti svoje snove. Ja to radim kroz razgovore s igračima. Na taj način pokušavam doprijeti do njihove svijesti. Svaki igrač je drugačiji i potreban je individualni pristup. S jedne strane imate Ivana Bašića, reprezentativca naše zemlje, koji ne postavlja nikakva pitanja i samo uradi ono što mu kažete. I uradi to najbolje što može. S druge strane, nekad je potrebno obaviti malo duži razgovor s igračem i objasniti mu zašto radimo baš to i kako će sve utjecati na njegove performanse. Kada shvatite da je to stvarno za njihovo dobro, da će im pomoći u ostvarenju njihovih ličnih ciljeva, onda to ide bez problema i daju maksimum na svakoj vježbi.“
Rad s U-21 reprezentacijom BiH: Poseban poziv i izazovi
Dio ste i nacionalne selekcije BiH U21. Kako je raditi sa najboljim mladim nogometašima BiH?
„Reprezentacija je nešto posebno, to je poziv koji se ne odbija i tu biraš srcem. Ja sam imao priliku da budem dio te priče kao igrač (U-17 i U-19) i sada kao trener. Sve to još dodatno dobije na težini kada taj poziv dođe od direktora Emira Spahića. Sada je tu i Dalibor Šilić koji je imenovan za koordinatora omladinskih selekcija BiH. Rad u reprezentaciji se dosta razlikuje od rada u klubu. Kada ste u klubu, svaki dan imate sve igrače pod kontrolom, lakše je dozirati opterećenje i lakše je kontrolirati oporavak. U reprezentaciji igrači dolaze iz različitih klubova, često s različitim razinama forme i radnim navikama. Teže je postići individualizaciju zbog kratkog vremena i heterogenosti grupe. Rad se bazira na mikrociklusima (7-10 dana) s fokusom na održavanje forme, prevenciju povreda i usvajanje taktičkih zahtjeva. Nastojimo da brže prikupimo informacije o igračima iz njihovih klubova i privatnih trenera, a sve s ciljem da se igrači u kratkom roku fizički pripreme i ostanu zdravi za važne utakmice. To su svi profesionalci koji vode brigu o svom tijelu i svako okupljanje dolaze maksimalno motivisani. Dobra komunikacija nam olakšava naš rad. Potrebno je uskladiti njihove radne navike iz kluba sa planom i programom rada u reprezentaciji.“
Najljepši trenerski period i ambicije za budućnost
Koji je to za Vas najdraži poslovni period do sad?
„U FK Sarajevu proveo sam skoro 4 godine i mogu reći da mi je to bio najljepši period rada u klubu, jer sam upravo tada stasao kao trener. Imao sam priliku svakodnevno učiti, razvijam se i postepeno podižem svoj rad na višu razinu. Klub mi je pružio povjerenje i prostor da rastem, da primjenjujem svoje ideje i da s vremenom izgradim vlastiti trenerski stil. Bilo je to vrijeme puno izazova, ali i ogromnog profesionalnog i ličnog napretka. FC Orenburg i ruska Premijer liga predstavljaju najveći nivo na kojem sam do sada radio. Taj ambijent, kvalitetna natjecanja i svakodnevni zahtjevi traže maksimalnu posvećenost i preciznost u radu. Upravo zbog toga osjećam da iz sebe izlačim maksimum.“
Iza Vas su brojne edukacije, seminari, uspjesi… Koliko razmišljate o budućnosti i kako sebe vidite u budućnosti? Šta bi za Vas bila kruna karijere?
„Igračka i trenerska karijera dvije su potpuno različite svijeta, iako se na prvi pogled čini da su dio iste igre. To je nešto čega sam bio svjestan na samom početku i znao sam da počinjem od nule. UEFA A kurs, Barca Innovation Hub, Football Science Institute, FMS1, FMS 2, CFT 1, CFT 2, Motus Melior, Ultrax, Altis, Exos i mnoge druge trenerske edukacije, seminari i specijalizacije su mi pomogli proširiti znanje, razmijeniti iskustva s kolegama i pratiti moderne trendove u nogometu. Imam između 35 i 40 certifikata sa različitih edukacija i to je proces koji još uvijek traje jer smatram da tu ima još dosta prostora za napredak. Sam sebe analiziram često, vodim svoje dnevnike rada i trudim se da kroz edukaciju upotpunim svoje nedostatke. Jedan dobar rezultat ne znači da je posao završen i da smo dostigli maksimum. Rezultati i uspjesi koje sam postigao s ekipom, zajedno sa svojim kolegama, dolaze kao nagrada za sav taj trud i odricanje, ali najvažnije mi je to što sam kroz sve te faze rastao kao trener. Također, individualni rad s igračima mi je mnogo pomogao u vlastitom razvoju kao trenera. Kroz takav pristup naučio sam bolje razumjeti potrebe svakog pojedinca, njihove navike, slabosti i načine razmišljanja. Edin Višća (Trabzonspor), Marin Aničić (FC Astana, FK Sarajevo), Toni Šunjić (Dynamo Moskva, Stuttgart, Palermo…), Ajdin Hasić (Bešiktaš, FK Sarajevo, Cracovia), Hamza Ljukovac (Basaksehir), Muhamed Buljubašić (Rizespor), Enis Bardhi (Levante), Tarik Karić (FK Velež), Dino Hasanović (Sloga Doboj), Mirsad Ramić, Amer Drljević, Armin Bešagić, Aldin Ćeman (FK Igman), Elvir Duraković (FK Sarajevo), Senad Poraćanin (HMNK Vrgorac), Almir Ćubara (Tikves) su neki od igrača sa kojima sam radio na takav način. Moj jasan cilj je da jednog dana budem dio stručnog štaba A reprezentacije i da radim u velikom klubu koji se takmiči za trofej. Vjerujem da svaki trener mora imati ambiciju i viziju gdje želi stići, ali i spremnost da kroz svakodnevni rad, strpljenje i učenje zasluži takve prilike.“
Zaključak: Od Jablanice do evropskih terena
Semir Čilić je trener koji svojim radom, strašću i posvećenošću pomjera granice bosanskohercegovačkog fudbala. Od igračkih dana u FK Turbini, preko ključnog rada s mladim talentima u FK Sarajevo, do izazova ruske Premijer lige i rada s U-21 reprezentacijom BiH, Čilićev put pokazuje da su trud, disciplina i ljubav prema fudbalu ključni za uspjeh. Njegova vizija za budućnost – rad s A reprezentacijom i u velikim evropskim klubovima – svjedoči o ambiciji koja inspirira mlade igrače i trenere. Sa preko 35 sertifikata i iskustvom s igračima poput Edina Višće, Enisa Bardhija i Hamze Ljukovca, Čilić je dokaz da se iz malih mjesta poput Jablanice može stići do svjetskih terena.
