U jeku jedne od najtežih humanitarnih katastrofa u historiji Gaze, kada broj poginulih prelazi desetine hiljada, a svijet sve glasnije upozorava na genocid, bosanskohercegovački politički vrh sinoć je prisustvovao prijemu povodom 77. Dana nezavisnosti Izraela u Mostaru.
Na poziv ambasadorice Izraela u BiH, Galit Peleg, svečanosti su prisustvovali predsjednica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, potpredsjednica FBiH Lidija Bradara, gradonačelnik Mostara Mario Kordić, te lider HDZ-a BiH Dragan Čović.
Njihovo prisustvo, uz poruke “zahvalnosti” i “prijateljstva”, izazvalo je oštre reakcije onih koji svakodnevno prate brutalna ubijanja u Gazi.
“Mostar je oduvijek bio posebno mjesto susreta — podsjetnik na važnost zajedničkog gledanja u budućnost”, poručila je Krišto, dok je Čović naglasio “jačanje odnosa utemeljenih na zajedničkim vrijednostima.”
Svečane riječi u vrijeme masakra
Dok su se u Mostaru razmjenjivale poruke podrške te fotografije s prijema objavljivale na društvenim mrežama, u Gazi se nastavlja izraelska ofanziva bez presedana: ubijeno je hiljade djece, bolnice i škole su sravnjene sa zemljom, a čitava populacija suočena je s glađu, nestankom osnovnih resursa i humanitarnom katastrofom.
U takvom kontekstu, prisustvo visokih bh. zvaničnika – posebno onih koji dolaze iz zemlje s vlastitim iskustvom rata, opsade i etničkog čišćenja – može se posmatrati kao moralno upitno i politički neodgovorno.
Izostanak diplomatske ravnoteže
Za razliku od mnogih drugih zemalja koje su ove godine otkazale ili smanjile prisustvo na sličnim proslavama u znak solidarnosti s palestinskim narodom, BiH je prisustvovala obilježavanju Dana Izraela.
Ovakav potez jasno pokazuje odsustvo vanjskopolitičke strategije i etičkog kompasa, posebno u zemlji koja u vlastitom Ustavu baštini ideju suživota i koja ima obavezu da svojim iskustvom rata i patnje zauzme glas protiv nepravde.
U trenutku kada Izrael gubi podršku i od svojih tradicionalnih saveznika zbog brutalnosti u Gazi, poruke “prijateljstva i zahvalnosti” iz Mostara djeluju kao politički slijepa podrška koja ignoriše humanitarne posljedice i kršenje međunarodnog prava.
Postavlja se pitanje da li se ovakvim potezima BiH zaista pozicionira kao ozbiljan akter u međunarodnim odnosima ili tek kao zemlja bez jasne vanjskopolitičke orijentacije, spremna da prešuti sve – zarad protokolarnih fotografija?
