U oktobru 2024. godine, Jablanica je pogođena katastrofalnim poplavama i kameno-blatnim tokovima koji su razorili puteve, ugrozili živote i pokazali koliko je važno imati sistemsku spremnost na prirodne nepogode. No, iz te tragedije izrasla je vizija — da Jablanica postane regionalni centar za upravljanje prirodnim nesrećama, edukaciju i prevenciju.
U ovom intervjuu za JablanicaLive, prof. dr. Toni Nikolić, geolog, univerzitetski profesor i podpredsjednik JICA Alumni udruženja BiH, govori o svojoj višegodišnjoj vezi s Jablanicom, prvim danima katastrofe, terenskom radu, humanitarnim akcijama i projektima koji bi mogli promijeniti budućnost ovog kraja.
Kako smo zavoljeli Jablanicu
Veza prof. Nikolića s Jablanicom počela je mnogo prije katastrofe. Zajedno sa suprugom Jasminkom, radio je na katastru pitkih podzemnih voda za Općinu Jablanica, provodeći gotovo dvije godine na terenu. Upoznali su ljude, sela, pejzaže — i stvorili duboku emotivnu vezu s krajem.
“Upoznali smo da je Jablanica puno više od jagnjetine, hidroelektrane i stijene gabra.”
Kroz saradnju s Civilnom zaštitom — Omerom Nezirićem, Alenom Alikadićem, Džemom Kovačevićem — i brojnim mještanima, Jablanica je za njega postala mjesto koje nosi identitet, snagu i zajedništvo. U selima oko Jablanice, kaže, upoznao je ljude koji su ga inspirisali svojom jednostavnošću i snagom.
Kao profesor na Građevinskom fakultetu u Mostaru, doveo je studente u HE Jablanica, jednu od najzanimljivijih hidrotehničkih građevina na Balkanu. Među tim studentima bio je i Kenan Biserović, danas općinski vijećnik, koji je upravo u trenucima krize predložio da se kontaktira profesor Nikolić.
“Kenan se sjetio mojih predavanja i aktivnosti u vanrednim okolnostima i dao ideju — zovite profesora Nikolića. Kao, teoretski smo sve čuli, ali ajde sad ‘profa’ da te vidimo u praksi!”
Petak, 04. oktobar 2024: Dolazak u Jablanicu
U jutarnjim satima tog dana, prof. dr. Toni Nikolić dobio je poziv iz Općine Jablanica od Amele Muratović. Zamoljen je da pomogne u procjeni sigurnosti terena, posebno na lokacijama koje zahtijevaju geološku ekspertizu. Odmah je kontaktirao kolegu Murisa Mujkića, iskusnog geologa, i zajedno su krenuli prema Jablanici.
“Krenuli smo sa strepnjom šta ćemo zateći, ali i sa snagom da možemo, moramo i znamo pomoći Jablaničanima da se izbore sa tragedijom koja ih je zadesila.”
Put od Konjica prema Jablanici bio je dramatičan — potkopan na više mjesta, prekriven nanosima, dok su ekipe pomoći već bile raspoređene na ulazu u grad. U Donjoj Jablanici trajala je potraga za preživjelima, pa su se geološke procjene usmjerile na druge lokacije kako se ne bi ometali spasilački timovi.
Zlate i prvi terenski uvid
Nakon sastanka s Amelom Muratović, Kenanom Biserovićem i članovima kriznog štaba, Toni i Muris su se uputili prema selu Zlate, gdje je prijetila opasnost od odrona. Zbog guste šume i nemogućnosti korištenja dronova, teren su morali obići pješke. Na licu mjesta zatekli su formirane kameno-blatne tokove, uništene objekte i tragove razorne bujice.
“Kamen na kamenu nije ostao. Formirano je nekoliko kameno-blatnih tokova, a u jednom od njih odnešena je kuća i stradala je jedna osoba. Jezive scene koje će ostati urezane do kraja života.”
Uprkos strahu, ono što je ostavilo snažan utisak bila je organizacija lokalne zajednice — žene koje su u garažama pripremale obroke, volonteri koji su radili bez prestanka, mašine koje su neprekidno čistile teren.
“Ali ono što je bilo pozitivno je sama organizacija, mašina, ljudi, žena koje su u garažama pripremale obroke i piće za povremeni odmor radnika volontera.”
Nakon iscrpnog obilaska, Toni i Muris su se spustili do improvizirane garaže gdje su se radnici odmarali. Tu je, uz kafu i sendvič, Toni upoznao budućeg načelnika Emira Muratovića — još jednog bivšeg studenta s Građevinskog fakulteta.
“Ni vozila ni sebe nisu štedili ni Emir ni Kenan. Srcem su ušli da organizuju i štite svoj narod kao pravi inženjeri koji su se jako dobro snašli u ovoj nemogućoj situaciji.”
U tim trenucima, fotograf iz Jablanice, jedan od najpoznatijih fotografa i humanista sa naših prostora Dženad Džino izgovorio rečenicu koja je ostala kao snažan podsjetnik:
“Zašto se ujedinimo samo u nesreći, zar ne možemo uvijek normalno živjeti?”
Nakon prvih dana katastrofe, kada su spašavanje i hitne mjere bile prioritet, počela je faza tehničke procjene, koordinacije i planiranja. Prof. dr. Toni Nikolić, zajedno s kolegama iz Inženjerske komore FBiH, Federalnog zavoda za geologiju i Civilne zaštite, formirao je terenske timove koji su obišli najugroženije lokacije u Jablanici.
Inženjerska mobilizacija: Volonterski duh i tehnička preciznost
Uz podršku predsjednice Inženjerske komore FBiH prof. dr. Sanele Klarić i Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), mobilisani su stručnjaci iz raznih oblasti — geologije, građevinarstva, geodezije. Svi su radili volonterski, koristeći vlastita vozila i opremu.
“Najveći broj inženjera došao je pomoći ispred Inženjerske komore FBiH. Niko od njih nije tražio nikakvu naknadu za svoj rad.”
Timovi su na licu mjesta skicirali rješenja za sanaciju, davali hitne preporuke, označavali kritične tačke i koordinirali s lokalnim vlastima. Posebno su važni bili obilazak puta prema Krstacu i Mrakovu, gdje su propusti bili potpuno uništeni, a cesta prema Žuglićima pokazala geološki fenomen koji do tada nije bio dokumentovan.
“Put prema Žuglićima nas je ostavio bez teksta. Cesta je doslovno pretvorena u mravinjake — voda je podigla asfalt odozdo, što je geološki slučaj koji niko ranije nije opisao.”
Čivelj, splav i sigurnosne procjene
Zbog blokiranih puteva, prema Čivelju se moglo doći jedino splavom. Toni je prvi put u životu plovio u takvim okolnostima — kako bi utvrdio pomjeranja terena i dao preporuke za hitne sanacione mjere. Na terenu su bile ekipe iz cijele BiH, ali i iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Crne Gore i Turske.
“Sigurnost ljudi koji su radili na hitnim sanacionim mjerama bila je na prvom mjestu. Dolazili su ljudi na svoju ruku pomoći — nevjerovatna empatija i podrška iz svih gradova.”
Nakon terenskih obilazaka, Toni i tim su se vratili u krizni štab kako bi pregledali snimke dronom koji su pokazivali potencijalno opasnu stijenu iznad područja Dobre vode. Na osnovu vizualne analize, utvrđeno je da stijena ne predstavlja akutnu prijetnju.
“Pogledali smo neke snimke drona o nekoj stijeni koja ‘visi’ iznad Dobre vode, ali smo ustanovili da se radi o stijeni koja ne predstavlja opasnost. Praktično je cijelo vrijeme tu, samo malo ogoljena zbog blatnog toka.”
Ova procjena pomogla je da se umiri lokalna zabrinutost, posebno vlasnika restorana Bagrem, koji je sumnjao da se iznad objekta nalazi veće klizište. Toni je, nakon dodatnog uspona, zaključio da se radi o klasičnom otkidanju materijala koji je klizao površinski, bez indikatora svježeg klizanja.
“Zaključio sam da se radi o klasičnom otkidanju materijala koji je klizao preko površine terena do puta M-17, ali nikakvih indikatora svježeg klizanja nije bilo.”
Humanost na djelu: Lions Club i paketići za djecu
Kao predsjednik Lions kluba Sarajevo Centar, Toni je koordinirao pomoć vrijednu 30.000€ — paketi hrane, higijene i krečenja. Uz to, supruga Jasminka i on su obradovali najmlađe s 60 paketića, realizovanih preko Centra za socijalnu pomoć Jablanica.
“U momentu katastrofe, neko mi je dao kesicu kestena. Supruga ih je skuhala i rekla — ovo su najbolji kesteni koje smo probali. Taj poklon neću nikada zaboraviti.”
Ova gesta, u trenucima kada su ljudi gubili domove, pokazala je koliko topline i pažnje postoji među Jablaničanima.
🇯🇵 Japanska ekspertiza: JICA, DRR i strateška vizija
Kao podpredsjednik JICA Alumni BiH, Toni je iskoristio veze s Japanskom ambasadom i iskustva iz obuke u Japanu da inicira projekte za Jablanicu. U saradnji s mr. Bakirom Krajinovićem, dr. Sanelom Klarić i dr. Samirom Huseinbašićem, predloženi su konkretni koraci:
1. Centar za obuku u upravljanju prirodnim nesrećama
– Interdisciplinarni, vezan uz univerzitete
– Dugoročno pod okriljem FUCZ-a
– Poligon za simulacije, certifikaciju i međunarodnu saradnju
“Jablanica jeste izložena ekstremnim vremenskim uvjetima, ali upravo zato može biti odličan poligon za obuke.”
2. Muzej žrtava u Donjoj Jablanici
– Mjesto sjećanja, edukacije i prevencije
– Upozorenje da se katastrofe ne zaborave
“Najbitnije je da se nikada ne zaboravi — da se ne bi ponovilo.”
3. Pilot projekat sanacije kameno-blatnog toka
– Detaljna analiza i sanacija uz japanske i domaće eksperte
– Dio praktične nastave za budući Centar
4. Uključivanje lokalne zajednice
– Škole, firme, institucije — svi dio rješenja
– Tehnološki razvoj i primjer drugim općinama
“Posebno bih naglasio veliki broj jako stručnih građevinskih inženjera na području Jablanice koji imaju kapaciteta da odgovore međunarodnim projektima.”
Nakon što su spašavanje, tehnička procjena i humanitarna pomoć stabilizovali situaciju, otvorilo se pitanje: šta dalje? Može li Jablanica, grad koji je pretrpio razornu katastrofu, postati model otpornosti, edukacije i međunarodne saradnje? Za prof. dr. Tonija Nikolića — ne samo da može, već mora.
Katastrofa kao prilika za sistemsku promjenu
Za Tonija, oktobarska tragedija nije bila samo geološki izazov — bila je društveni test. Pokazala je gdje sistem puca, gdje nedostaje koordinacija, oprema, znanje, ali i gdje postoji ogroman potencijal.
“Jablanica je doživjela katastrofu, ali je ista ukazala na mnogobrojne nedostatke da odgovorimo zadatku u datom momentu.”
Upravo zato, predloženi projekti — centar za obuku, muzej žrtava, pilot sanacija — nisu samo tehničke mjere. Oni su temelj za novu filozofiju upravljanja rizicima, gdje lokalna zajednica nije pasivni posmatrač, već aktivni učesnik.
“Katastrofu možemo gledati i kao priliku da izgradimo bolju, ljepšu, otporniju i sigurniju Jablanicu.”
Šta konkretno treba uraditi?
Toni je precizan: treba obložiti svako korito, proširiti ceste, uvesti sisteme za alarmiranje, privući strane investitore za turizam i infrastrukturu, razviti lokalne kapacitete za krizno upravljanje.
“Iskoristiti sva moguća sredstva kako bi obložilo svako korito, uradili sisteme za alarmiranje, privukli strane investitore… Jablanica mora postati ugodnija za život i privlačnija za investiranje u svakom pogledu.”
Uključivanje lokalnih firmi, škola i institucija nije samo poželjno — to je nužno. Jer, kako kaže, Jablanica već ima kadar koji može odgovoriti međunarodnim standardima.
“Posebno bih naglasio veliki broj jako stručnih građevinskih inženjera na području Jablanice koji imaju kapaciteta da odgovore međunarodnim projektima.”
Edukacija kao temelj otpornosti
Jedan od najvažnijih aspekata budućeg centra za obuku je edukacija — ne samo stručnjaka, već i djece, nastavnika, lokalnih službi. Muzej žrtava prirodnih nesreća u Donjoj Jablanici, kako Toni predlaže, ne bi bio samo mjesto sjećanja, već i poligon za obuku.
“Da se ukaže na propuste, da budemo jači u narednim katastrofama, spremniji i obučeniji. Da se nikada ne zaboravi — jer se već jednom zaboravilo, i katastrofa se ponovila.”
Ostati uz Jablanicu — i kad nije vanredno stanje
Za kraj, Toni ne govori kao stručnjak, već kao čovjek koji je bio tu — na terenu, u garaži, na splavu, u razgovoru s mještanima. Njegova poruka nije tehnička, već ljudska.
“Iskreno se nadam da sam opravdao očekivanja svojih studenata, ali želim i naglasiti da mi je bila posebna čast i zadovoljstvo biti na terenu sa Jablaničanima koji su svim srcem bili tu da pomognu svome gradu.”
“Samo se nadam da se nećemo više viđati u ovako lošim prilikama, nego više na projektima prevencije. Ali zlu ne trebalo — sve što mogu pomoći za Jablanicu, uvijek stojim na raspolaganju.”
Grad koji zaslužuje sistemsku podršku
Ova priča nije samo o katastrofi — ona je o znanju koje se pretvara u djelovanje, o međunarodnoj saradnji, o lokalnoj hrabrosti i o viziji koja nadilazi krizu. JablanicaLive će nastaviti pratiti razvoj ovih projekata, jer vjerujemo da iz ove tragedije može izrasti sistem koji štiti, edukuje i inspiriše.
