Na današnji dan, tačno godinu nakon katastrofalnih poplava koje su 3. oktobra 2024. godine odnijele 19 života, Jablanica se prisjetila svojih najtežih trenutaka. Komemorativna akademija održana je u Muzeju “Bitka za ranjenike na Neretvi”, dok su se mještani Donje Jablanice okupili na mjestu stradanja, u tišini i s dubokim razočaranjem prema institucijama koje, kako kažu, nisu učinile dovoljno.
Komemoracija u Muzeju: Zahvalnost, sjećanje i apel za pravdu
U ime mještana Donje Jablanice, Bakir Tufek zahvalio se svima koji su došli odati počast, naglašavajući da bol i sjećanja ni nakon godinu dana ne jenjavaju.
„Prošla je jedna godina od nezapamćene tragedije koja je pogodila našu Jablanicu i naša sela. Još uvijek pred očima proživljavamo užas te noći kada smo zauvijek ostali bez svoje rodbine, susjeda i najmilijih“, kazao je Tufek.
Istaknuo je da su mještani podnijeli inicijativu da se 4. oktobar trajno proglasi danom žalosti u općini Jablanica, te da se podignu dostojanstvena spomen-obilježja u Donjoj Jablanici i Zlati. Posebno je izrazio nezadovoljstvo jer, godinu dana nakon tragedije, nije podignuta nijedna optužnica.
„Netko mora odgovarati i boli nas što, godinu dana poslije, još uvijek čekamo. Nade polažemo u nadležne institucije kako će nam pružiti odgovore. Upućujem apel da se sudski procesi okončaju.“
Govoreći o svakodnevnom životu, dodao je:
„Ljudi žele na svoja ognjišta, ali žive u strahu. Zamislite, boje se zvuka kiše. Unatoč tome vraćaju se i obnavljaju svoje domove, ali nitko im ne jamči sigurnost. Kako bi se život u Donjoj Jablanici vratio, potrebno je osigurati teren i ukloniti buduće opasnosti. Sedam miliona eura je cijena sigurnosti, ali ljudski životi nemaju cijenu.“
Okupljanje u Donjoj Jablanici: Razočaranje, zahtjevi i lična svjedočanstva
Na mjestu gdje su životi ugašeni, mještani su jasno poručili da ih najviše boli institucionalna šutnja i nedjelovanje.
„Cilj našeg okupljanja danas je prije svega apsolutno zanemarivanje i nerad svih ovlaštenih od strane Tužilaštva HNK, ali i svih drugih koji su trebali da djeluju, a nisu. Okupili smo se da odamo počast onoliko koliko možemo svim ovim žrtvama koje su na slikama.“
U više navrata istaknuto je da je prikupljanje dokaza navodno u toku, ali da je dovoljno samo jedan dan provesti na terenu da se vidi koliko je dokaza već tu.
„Rekli su da je proces otvoren. Ako je neko samo jedan dan došao ovdje, vidio je da dokaza ima dovoljno. Odgovornost mora biti na vlasniku kamenoloma smrti i svim ljudima koji su tada retroaktivno obavljali vlast, koji su mogli spriječiti, a nisu. Također, ništa nije urađeno na zaštiti ovog područja.“
Ajla Jahić, mještanka Donje Jablanice, poručila je:
„Dokaza ima dovoljno, ako je neko i došao. Ništa nije urađeno na zaštiti ovog kamena. Da se desi bilo koja jača kiša, može biti i gore. Projekat je u toku, nama ne znači što je rečeno i nije sprovedeno.“
Dodala je i snažnu sliku svakodnevice:
„Kako je ljudima zanoćiti sa spremnim stvarima?“
Hanadi Maslo, jedna od preživjelih, podijelila je svoju bol:
„Ja sam u poplavama izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, a nemam snage da opet pričam o tome.“
Razočarana je radom Tužilaštva HNK i poručila:
„Nije jasno koji su još dokazi potrebni. Mnogo toga se moglo uraditi za godinu dana.“
Primjećujemo činjenicu da se Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić nije pojavio na komemoraciji, kao ni većina predstavnika državne vlasti. Stolice za zvaničnike bile su gotovo prazne.
U trenutku kada se očekivala institucionalna podrška, prisustvo zvaničnika bilo je gotovo simbolično. Za zajednicu koja godinu dana traži odgovore, ovaj izostanak nije samo protokolarni propust – već poruka o ignorisanju lokalne boli.
