Iako je iz ruševina iznesen na nosilima i pri svijesti, njegovo tijelo nije izdržalo pretrpljenu traumu.
Liječnici su se oko sat vremena borili za njegov život, no pokušaji reanimacije bili su neuspješni.
Odmah je pokrenuta masovna akcija spašavanja u kojoj je sudjelovalo 140 vatrogasaca. Situacija je od samog početka bila iznimno opasna. Rimski prefekt Lamberto Giannini opisao ju je kao “vrlo složenu”, s “ogromnim rizicima” za same spasioce. Da stvar bude gora, oko sat i pol nakon prvog urušavanja, dok su vatrogasci pokušavali doći do Stroicija, došlo je do drugog, snažnog odrona.
Srećom, spasioci su već uspjeli postaviti “zaštitnu opremu” oko zarobljenog radnika, što ga je zaštitilo od novih ruševina. Stroici je cijelo vrijeme bio pri svijesti, komunicirao je sa spasiocima putem radioveze i primao kisik kroz masku. Njegova supruga je s neizvjesnošću promatrala cijelu operaciju s obližnje ulice. Spasilački timovi koristili su dronove, teleskopske ljestve i divovske cijevi za usisavanje šute u očajničkom pokušaju da ga oslobode. Nakon gotovo 11 sati nadljudskih napora, u 23:00 sata, Octay Stroici je konačno izvučen živ.
Borba za život koja je trajala prekratko
Iako je iz ruševina iznesen na nosilima i pri svijesti, njegovo tijelo nije izdržalo pretrpljenu traumu. Kako je izvijestila bolnica Umberto I, Stroici je u hitnu službu stigao već u stanju srčanog zastoja. Liječnici su se oko sat vremena borili za njegov život, no pokušaji reanimacije bili su neuspješni. Smrt je proglašena u 00:20 sati.
U nesreći je teško ozlijeđen još jedan radnik, također rumunjski državljanin, koji je prevezen u bolnicu u kritičnom stanju. Dvojica drugih radnika zadobila su lakše ozljede, dok su trojica uspjela pobjeći neozlijeđena. Jedan od njih, 67-godišnji Ottaviano, ispričao je novinarima kako se spasio bijegom na balkon, dodavši potreseno: “Nije bilo sigurno. Samo želim ići kući.”
Tragedija je pokrenula lavinu reakcija. Talijanska premijerka Giorgia Meloni izrazila je “duboku tugu i sućut u ime Vlade i svoje osobno ime”, zahvalivši spasiocima koji su se “neumorno i hrabro borili da mu spase život”. Sućut obitelji izrazili su i ministar kulture Alessandro Giuli te rimski gradonačelnik Roberto Gualtieri.
Rimsko državno tužiteljstvo odmah je otvorilo istragu zbog kaznenih djela ubojstva iz nehaja i nanošenja ozljeda iz nehaja, a gradilište je zapečaćeno, kako prenosi BBC. Istraga će morati utvrditi je li bilo propusta u sigurnosnim procedurama, pogotovo jer su iz nadležnih službi tvrdili da su prije početka radova provedena statička ispitivanja koja su “potvrdila sigurnosne uvjete” za nastavak obnove.
Kula koja je preživjela potrese, ali ne i obnovu
Torre dei Conti, koju je talijanski pjesnik Francesco Petrarca opisao kao “jedinstvenu na svijetu”, ima burnu povijest. Izgradio ju je papa Inocent III. 1203. godine za svoju obitelj, a s izvornom visinom od 50 do 60 metara bila je najviša kula srednjovjekovnog Rima. Današnjih 29 metara samo je ostatak njezine nekadašnje veličine.
Oštetili su je snažni potresi 1348., 1630. i 1644. godine, no opstala je stoljećima. Paradoksalno, ono što potresi nisu uspjeli srušiti, urušilo se tijekom obnove. Radovi su dio četverogodišnjeg projekta “Caput Mundi”, vrijednog 6,9 milijuna eura, financiranog sredstvima iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (PNRR) Europske unije. Kula, koja je zatvorena od 2007. godine, trebala je postati novi muzej.
