U srcu Hercegovine, među planinama i rijekama Jablanice, odrasla je Aida Budim – vojnikinja Oružanih snaga BiH, sportistkinja, akademski obrazovana sigurnosna stručnjakinja i, kako je mnoge kolege zovu, „herka iz Jablanice“. Njena priča počinje daleko prije vojne obuke – u djetinjstvu ispunjenom snovima o uniformi i službi domovini piše Jablanicalive.
Možeš li nam reći nešto o sebi – ko je Aida Budim izvan uniforme?
„Naravno, ponosna Jablaničanka, herka, kako su me zvali mnogi jer sam duži dio karijere radila u sjevernim krajevima naše lijepe države. Dugogodišnji sam sportista ovog grada, bachelor menadžmenta sigurnosti na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.“
Od malih nogu, Aida je osjećala privlačnost prema uniformi. Za nju, to nije bio samo komad odjeće – već simbol vrijednosti koje su joj usađene u porodici.
„Uvijek sam sebe zamišljala kao uniformisano lice, vojnika ili policajca, učena da ta uniforma predstavlja čast, lojalnost, humanost, hrabrost, etičnost i pravičnost, i povrh svega, patriotizam.“
Kada je donijela odluku da se pridruži Oružanim snagama BiH, njena porodica nije bila iznenađena – ali emocije su bile prisutne, posebno kod majke.
„Porodica je jako dobro prihvatila moju odluku, mislim da su i sami znali, još dok sam bila mala, šta ću željeti da budem kada odrastem. Mama je malo teže podnijela poslati tek punoljetno žensko dijete na kraj države, u Bihać.“
Prvi dan u vojsci ostao joj je urezan u pamćenje – ne zbog težine, već zbog izazova koje je s osmijehom prihvatila.
„Taj 24.01.2011., u Centru za osnovnu obuku Pazarić, bio je prezanimljiv, bez obzira na vojnički dril koji nas je dočekao od samog ulaska na kapiju i slaganje ormara 17 ili 18 puta tog dana 😁. Niti jedan zadatak nisam prihvatila kao težak, nego kao izazov koji moram pobijediti, jer znam da mogu i koji mi je cilj. Inspiraciju sam nalazila u timskom duhu koji posjedujem, a bez kojeg se u vojsci ne može opstati.“
Kao žena u uniformi, Aida je svjesna predrasuda – ali i promjena koje su se desile u posljednjim godinama.
„Vjerovali ili ne, mnogi se oduševe. Sada je mnogo više žena u Oružanim snagama BiH, tako da više nije ni čudno vidjeti ženu u uniformi kao što je bilo unazad nekoliko godina. Ne mogu reći da nije bilo i negativnih komentara, ali je puno više onih pozitivnih.“
Tokom svoje karijere, Aida je prošla brojne vojne obuke. Svaka je nosila nove izazove, nova poznanstva i iskustva.
Koji trenutak tokom obuke ti je ostao posebno urezan u pamćenje?
„Zaista bih izdvojila obuku sa Oružanim snagama SAD na Manjači i let helikopterom Black Hawk – to je zaista prelijep osjećaj.“
Spomenula si da si se bavila sportom, koliko ti je to pomoglo i koliko je sport zastupljen u OS BiH?
Osim vojničke discipline, Aida je izgradila svoj karakter i kroz sport. Od malih nogu bila je aktivna u različitim ekipnim i borilačkim disciplinama, a upravo joj je sportsko iskustvo pomoglo da lakše savlada fizičke i mentalne izazove vojne službe. U Oružanim snagama BiH, sport nije samo aktivnost — to je dio identiteta.
Sport je sastavni dio OS BiH, fizička sprema je jako bitna za svako vojno lice. Moje iskustvo u sportu mi je dosta pomoglo u karijeri. OS BiH imaju svoje reprezentacije u raznim sportovima, tako da sam duži niz godina bila igrač a potom selektor fudbalske reprezentacije OS BiH sa kojom smo ostvarile mnoge uspjehe. Prvo naše okupljanje 2017 godine rezultiralo je prvim mjestom na međunarodnom malonogometnom turniru oružanih snaga u Beogradu, čime smo privukle pažnju na sebe i nastavile niz pobjeda u narednom periodu. Također, bila sam dio košarkaške, odnosno basket reprezentacije OS BiH. Na takmičenjima u streljaštvu, iz pištolja sam ostvarivala zapažene rezultate. Također bih ovom prilikom pohvalila mušku malonogometnu reprezentaciju OS BiH koja duži niz godina brani titulu prvaka u CISM futsal takmičenju. Sport je dosta uključen u OS BiH, kako sam i spomenula i puno se ulaže u isti.
Njena vojna karijera počela je u činu vojnika, gdje je gradila temelje svoje službe. Tokom godina, kroz predan rad i oficirsku obuku, napredovala je do čina kapetana, koji danas s ponosom nosi. Obavljala je dužnosti u izviđačkim jedinicama, logistici i personalnim poslovima, a svaka etapa nosila je svoju težinu — ali jedna se ističe kao najdraža.
„Najizazovnija, najzanimljivija i za mene najljepša dužnost bila je komandir izviđačkog voda.“
Danas, Aida radi u administrativnom sektoru, ali s nostalgijom opisuje dinamičan dan u izviđačkoj jedinici.
„Radno vrijeme kreće od 8 sati, potom jutarnja smotra i dizanje državne zastave. Nakon povratka u objekte pripremamo se za obuku – uglavnom su prva 2 nastavna sata fizička obuka, nakon čega slijedi pauza od 30 minuta, te preostalih 5 nastavnih časova koji se realizuju u skladu sa sedmičnim rasporedom obuke. Komandir voda svakodnevno nakon obuke održava sastanke po obuci zbog pripreme za naredni dan.“
Ponos na uniformu ne dolazi samo iz ličnih dostignuća – već iz doprinosa zajednici, posebno u kriznim situacijama.
„Svakodnevno sam ponosna na to što nosim uniformu. Vojska pomaže civilne strukture u svim situacijama koje su zadesile našu državu. Koliko puta je naša helikopterska jedinica spašavala planinare, izvršila medevac i spasila život naših sugrađana i turista iz raznih država. Vojska je tu kada se dese bilo kakve vremenske nepogode, kao što ste mogli vidjeti i nakon nesreće koja je zadesila našu Jablanicu – Oružane snage BiH su stigle istog dana.“
Uloga žena u vojsci je, prema Aidinim riječima, ne samo važna – već i nezamjenjiva u određenim misijama.
„OS BiH su dugo godina uključene u razne misije u stranim državama koje imaju dosta drugačije kulture, te su neke misije nemoguće bez žena.“
Ravnopravnost se, kaže, ne dokazuje riječima – već djelima.
„Nikada se nisam osjećala odbačeno jer sam žensko, upravo iz razloga što sam, rame uz rame, stajala sa svojim kolegama kroz sve zadatke, što u suštini i jeste ravnopravnost. Poštovanje je uvijek bilo prisutno, kako sa moje, tako i sa njihove strane.“
Vojni poziv joj je donio više od profesionalnog iskustva – naučio ju je kako planiranje i disciplina oblikuju život.
„Kroz vojnički poziv sam naučila da disciplina, te pravovremeno i precizno planiranje daju veliku prednost u životu općenito.“
Uprkos obavezama, Aida uspješno balansira posao i privatni život.
„Imam sasvim dovoljno vremena za porodicu i prijatelje.“
Na pitanje gdje se vidi u budućnosti, njen odgovor je jasan.
„U uniformi se vidim do penzije.“
Za mlade iz Jablanice i šire, ima konkretan savjet – i poziv da se odvaže.
„Preporučila bih da prate web stranicu Ministarstva odbrane BiH i konkurse koji se na istoj objavljuju. Zaista se nude fantastična školovanja na prestižnim vojnim akademijama od Turske, Makedonije, Hrvatske, Srbije, Austrije, Njemačke, Italije, itd., također postoje i javni konkursi za prijem u PVS, kako za vojnike, tako i za oficire.“
A kako želi da je pamte?
„Kao čovjeka. Jer u današnjem svijetu biti i ostati čovjek u pravom smislu te riječi jako je teško, a u suštini to je najvažnije i to je ono što želim.“
