Veliki grad se priprema za „dan nula“, dok se njegovih 15 miliona stanovnika sprema za moguću evakuaciju.
To dolazi nakon što je otkriveno da su rezervoari koji snabdijevaju vodom stanovnike Teherana, Irana, gotovo ispražnjeni.
Naime, brana koja obezbjeđuje četvrtinu vodosnabdijevanja glavnog grada trenutno ima samo 8% svog kapaciteta.
Zbog toga je uvedena racionalizacija vode u pojedinim područjima, a predsjednik Masoud Pezeshkian pozvao je građane da vodu koriste štedljivo.
Problem bi mogao biti povezan s klimatskim promjenama, jer je, prema podacima Nacionalnog centra za vremensku prognozu, zemlja zabilježila najsušniji period od septembra do novembra u posljednjih 50 godina.
Padavine u regiji su smanjene za 89% u odnosu na prosjek.
Govoreći za Sky News, profesor Kaveh Madani, bivši zamjenik šefa iranskog odjela za zaštitu okoliša, a sada direktor Instituta Ujedinjenih nacija za vodu, okoliš i zdravlje, izjavio je:
„Ove stvari nisu nastale preko noći. One su rezultat decenija lošeg upravljanja, nedostatka vizije, pretjeranog oslanjanja i lažnog povjerenja u to koliko infrastruktura i inženjerski projekti mogu učiniti u zemlji koja već ima manjak vode.“
Uprkos padu u snabdijevanju vodom, potrošnja vode je zapravo porasla – potražnja je učetverostručena od 1976. godine.
U lokalnom izvještaju, državni list Tehran Times piše:
„Iran se suočava s bezpresedanskom krizom vodosnabdijevanja koja prijeti ne samo njegovom poljoprivrednom sektoru, već i regionalnoj stabilnosti i globalnim tržištima hrane.“
Njujorški Soufan Center navodi:
„Kriza s vodom u Iranu je posljednjih godina eskalirala iz ponavljajuće suše u duboki politički i sigurnosni problem koji zabrinjava rukovodstvo režima.“
Nedavne padavine u tom području možda neće biti dovoljne da preokrenu situaciju, jer je Ahad Vazifeh, zvaničnik Iranske meteorološke organizacije, izjavio:
„Čak i ako zimi i u proljeće padne prosječna količina kiše, imat ćemo manjak od 20%.“
U izvještaju organizacije World Weather Attribution navodi se:
„Trenutna akutna kriza dio je dugoročnije krize s vodom u Iranu i širem regionu, koja je rezultat niza faktora, uključujući česte suše s povećanim isparavanjem, poljoprivredu koja troši mnogo vode i neodrživo crpljenje podzemnih voda.
Kombinovani pritisci doprinose hroničnom stresu u vodosnabdijevanju velikih urbanih centara, uključujući Teheran, koji je navodno u riziku od ozbiljnih nestašica vode i hitne racionalizacije, dok istovremeno opterećuju poljoprivrednu proizvodnju i pojačavaju konkurenciju za oskudne resurse.“
