Od rukometnih terena do arhitektonskih studija, od Jablanice do Hadžića i Sarajeva – profesionalni put Berine Malanović – Mehmedspahić oblikovan je talentom, disciplinom i vizijom.
Sa 14 godina, Berina Malanović- Mehmedspahić se sa svojom porodicom iz Jablanice seli u Hadžiće. Nakon što je kao učenik generacije izašla iz Srednjoškolskog centra Hadžići, Berina je nastavila akademski uspon na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je već tokom studija započela profesionalnu karijeru.
Paralelno sa školovanjem, gradila je i rukometnu karijeru dugu 21 godinu – od prvih koraka u RK Turbina, preko nastupa za Željezničar, Hrasnicu, Neretvu i Hadžiće, do međunarodnih utakmica u dresu juniorske reprezentacije BiH i nastupa u EHF Challenge Cupu. Osvajanje Prve lige FBiH i Kupa BiH sa ŽRK Hadžići, te povratak u matični klub Turbina, svjedoče o njenoj predanosti i timskom duhu.
Kao arhitektica, edukatorica i osnivačica studija DOT, Berina danas spaja tehničku preciznost s kreativnim izražajem, a svoje bogato iskustvo nesebično prenosi mladima u dvije srednje škole. U njenom pristupu obrazovanju prepoznaje se duboko uvjerenje da arhitektura nije samo crtanje zgrada, već alat za razumijevanje prostora, zajednice i budućnosti.
U ovom intervjuu razgovaramo o izazovima i ljepotama rada s učenicima različitih senzibiliteta, o ulozi umjetne inteligencije u arhitekturi, o projektima koji inspirišu i o tome kako se sportska upornost pretače u profesionalnu dosljednost.
Berina nas vodi kroz svoj kreativni proces, dijeli viziju studija DOT i poručuje mladim djevojkama da se ne boje graditi svijet po vlastitim mjerilima.
Šta Vas je motivisalo da se posvetite obrazovanju mladih u oblasti arhitekture?
Nakon više od deset godina rada u praksi, osjetila sam potrebu da znanje i iskustvo koje sam stekla prenesem dalje. Arhitektura se u stvarnom svijetu uči kroz projekte, greške, saradnju s inženjerima i klijentima, i upravo to iskustvo želim približiti mladima. Posljednje dvije godine u obrazovanju za mene predstavljaju prirodan nastavak profesionalnog puta, jer vjerujem da je važno da djeca uče arhitekturu iz perspektive stvarne prakse, a ne samo teorije.
Koji su najveći izazovi, a koji najljepši trenuci u radu s učenicima u dvije različite škole?
Rad u dvije različite škole donosi i posebne izazove i izuzetno vrijedna iskustva. Kao profesor arhitektonske skupine predmeta u JU Srednjoškolskom centru Hadžići i JU Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, svakodnevno radim s učenicima različitih interesa, senzibiliteta i načina razmišljanja. U Hadžićima su fokusirani na funkcionalnost, tehničko razmišljanje i praktična rješenja, dok su učenici Škole primijenjenih umjetnosti skloniji vizuelnom izrazu, slobodnijem konceptualnom razmišljanju i eksperimentisanju s formom.
Najveći izazov je prilagoditi nastavu njihovim afinitetima i motivisati ih da izađu iz zone komfora, ali upravo te razlike čine rad izuzetno bogatim. Najljepši trenuci nastaju kada učenici samostalno povezuju tehničko i kreativno i prepoznaju arhitekturu kao prostor u kojem mogu izraziti sebe.
Kako učenici reaguju na savremene arhitektonske teme poput održivosti, urbanizma ili digitalnog dizajna?
Učenici obično reagiraju s velikim interesovanjem kada obrađujemo savremene arhitektonske teme. Održiva arhitektura ih fascinira jer shvataju koliko prostor i okoliš utiču na svakodnevni život i koliko arhitektura može doprinijeti očuvanju resursa. Urbanizam ih motiviše da razmišljaju o gradu kao živom organizmu, sagledavajući funkcionalnost, mobilnost i kvalitet života njegovih stanovnika. Digitalni dizajn posebno ih oduševljava jer im omogućava da brzo vizualizuju svoje ideje i eksperimentiraju sa formom i materijalima.
U posljednje vrijeme poseban entuzijazam izaziva uvođenje AI alata u arhitekturu. Učenici su fascinirani mogućnostima koje umjetna inteligencija pruža – od generisanja idejnih rješenja i optimizacije prostora, do analize parametara održivosti i simulacija građevinskih procesa. AI im otvara potpuno nove načine kreativnog izražavanja i praktične primjene arhitekture, a ja nastojim da ih naučim kako ga koristiti odgovorno, kao podršku njihovoj mašti i tehničkom znanju, a ne zamjenu za temeljno razumijevanje arhitekture.
Šta je bila Vaša vizija kada ste osnivali studio DOT?
Kada sam osnivala DOT arhitektonski studio, željela sam objediniti svoje iskustvo stečeno kroz različite grane arhitekture – od uređenja enterijera, izrade projektno-tehničke dokumentacije i fasadnog inženjeringa, do projekt i produkt menadžmenta – i primijeniti ga u vlastitim projektima. Vizija studija je raditi kompletan projekt, od vanjskog plašta i fasade do unutrašnjeg uređenja, kroz cjelovit pristup koji povezuje dizajn i praktičnu realizaciju. Za mene je ključno da svaki projekt ima jasnu strukturu i da se sve faze realizuju planski i koordinisano, bez kompromisa po pitanju kvaliteta i funkcionalnosti.
Po čemu se DOT razlikuje od drugih arhitektonskih studija u BiH?
U DOT-u ne fokusiramo se samo na pojedinačne faze, već pokrivamo cijeli proces projekta – od prvih ideja do finalne realizacije. Iskustvo koje smo stekli u različitim granama arhitekture omogućava nam da svaki detalj sagledamo i s dizajnerskog i s tehničkog aspekta, dok koordinacija svih faza i timova osigurava da ideje budu izvedive i kvalitetno realizovane. Posebnu pažnju posvećujemo funkcionalnosti, estetici i održivosti, a moderni alati, uključujući digitalni dizajn i AI, omogućavaju nam da projekte brzo testiramo i prilagodimo potrebama korisnika. Na taj način klijenti dobijaju prostorne rješenja koja su promišljena, praktična i dugoročno održiva, dok cijeli proces ostaje organizovan, jasan i transparentan.
Možete li podijeliti neki projekt koji Vam je posebno drag i zašto?
Projekt koji mi je trenutno posebno drag je objekat CTI – Centar za tehnološka istraživanja i inovacije, koji je skoro pri završetku. Poseban je jer je naš rad bio ključni dio projekta, a klijent nam je pružio potpunu slobodu u predlaganju rješenja i otvoren pristup novim idejama. U okviru projekta smo primijenili niz inovativnih pristupa, testirali različite koncepte i kombinovali funkcionalnost s modernim dizajnom. Fleksibilnost i otvoren dijalog s klijentom omogućili su timu da radi opušteno, fokusirano i s velikim zadovoljstvom, što je dodatno podstaklo kreativnost i kvalitet samog rješenja. Upravo ta kombinacija povjerenja, slobode i inovativnog pristupa čini ovaj projekt posebnim i inspirativnim za cijeli tim, ali i primjerom kako kvalitetna saradnja može podići arhitekturu na viši nivo.
Kako izgleda Vaš kreativni proces — od ideje do realizacije?
Moj kreativni proces počinje idejnim projektom, koji razvijam u stalnoj koordinaciji s investitorom kako bi se njihove potrebe i vizija jasno razumjele i integrisale u koncept. Idejno rješenje često razvijam kroz skice, modele i digitalne vizualizacije, testirajući različite pristupe dok ne dobijem optimalno rješenje. Nakon što idejno rješenje dobije odobrenje, prelazimo na glavni projekat, gdje detaljno razrađujem tehničke, funkcionalne i estetske aspekte. Slijedi faza izvođenja, gdje projekt koordiniram s timovima i materijalima, prateći da sve bude izvedeno u skladu s projektom i kvalitetom koju smo zamislili. Tokom cijelog procesa kombinujem kreativnost i preciznost, vodeći računa o održivosti, funkcionalnosti i detaljima koji čine prostor živim i upotrebljivim.
Koja je tema Vašeg doktorskog istraživanja i zašto ste je odabrali?
Trenutno sam u fazi istraživanja i definisanja teme za doktorski rad, ali najvjerovatnije će fokus biti na fasadnom inženjeringu u historijski zaštićenim područjima, s posebnim naglaskom na integraciju moderne tehnologije, uključujući AI, u cjelokupan sistem. Cilj je istražiti kako inovativni alati i digitalne tehnologije mogu unaprijediti očuvanje i restauraciju fasada, istovremeno čuvajući povijesni karakter i autentičnost objekata.
Tema otvara mogućnost za razvoj novih metoda i pristupa: od primjene AI u analizi materijala i performansi fasadnih sistema, preko integracije modernih tehnologija u zaštićene graditeljske cjeline, do kreiranja adaptivnih fasadnih rješenja koja spajaju održivost, energetsku efikasnost i kulturnu baštinu. Takođe, istraživanje uključuje upotrebu digitalnih simulacija i prediktivnih alata za dugoročno očuvanje fasada i unapređenje procesa projektovanja i realizacije u historijskom kontekstu.
Kako vidite ulogu arhitekture u oblikovanju društvene svijesti i zajednice?
Arhitektura nije samo gradnja prostora – ona oblikuje način na koji ljudi žive, komuniciraju i osjećaju pripadnost svojoj zajednici. Kroz promišljene projekte možemo podsticati zajedništvo, odgovornost prema okolišu i kreativnost u svakodnevnom životu. Dobro osmišljen prostor može stvarno mijenjati vrijednosti i način razmišljanja ljudi, pa arhitektura postaje snažan alat za oblikovanje kulture i društvene svijesti.
Šta biste poručili djevojkama koje žele ući u svijet arhitekture i dizajna?
Poručila bih djevojkama da se ne boje ući u svijet arhitekture i dizajna i da vjeruju u svoje ideje. Ova profesija zahtijeva i kreativnost i tehničko razmišljanje, ali hrabrost, upornost i otvorenost za učenje i nove pristupe omogućavaju da stvore nešto svoje. Prihvatite izazove, eksperimentišite i vjerujte u svoj stil – jer kada vaše ideje zažive u prostoru, to je iskustvo koje daje najveće zadovoljstvo.
Ko su bili Vaši uzori u arhitekturi — bilo domaći ili svjetski?
U arhitekturi me inspirišu različiti stilovi i pristupi, kako domaći, tako i svjetski. Posebno cijenim Tadaoa Andoa zbog njegovog minimalističkog izraza, rada sa svjetlom i materijalima i načina na koji prostori mogu izazvati snažne emocije. Takođe, fascinira me Bjarke Ingels i njegova sposobnost da spoji kreativnost, funkcionalnost i društvenu odgovornost u modernim projektima. S domaće scene inspiraciju pronalazim u arhitektama koji uspješno povezuju funkcionalnost i lokalni kontekst, stvarajući prostore koji su istovremeno estetski privlačni, inovativni i prilagođeni potrebama zajednice.
