Nezapamćena tragedija pogodila je Bosnu i Hercegovinu početkom mjeseca. Obilne padavine prouzrokovale su poplave, a u Donjoj Jablanici i klizište te odron kamenoloma koji se nalazio iznad ceste. Živote je izgubilo 19 osoba.
Kroz bujice
Mladi supružnici Adela i Vedad Tufek su među nastradalima. Njihov sin Edi, koji ima svega osam godina, preživio je. Nakon što su ga spasioci pronašli, helikopterom EUFOR-a je evakuiran u Mostar, gdje se, od kobnog 4. oktobra, nalazi i danas. Još je na liječenju, ali je, na svu sreću, sve bolje.
Njegov daidža Kenan Velić, brat nastradale Adele, od tada boravi u Mostaru i svaki dan provodi s dječakom Edijem. To je za „Dnevni avaz“ rekao Velić, koji nam se javio navečer, nakon što je uspio uzeti mobilni telefon, jer ga u bolnicu ne smije unositi.
– Igramo karti, malo se zezamo. Dobar je, posebno ova posljednja dva dana. U Mostaru ga baš paze. Da mi bilo koju drugu kliniku na svijetu ponude, da ga negdje prebacim, vjerujte mi da bih radije da ostane u Kantonalnoj bolnici „Dr. Safet Mujić“. Na Odjelu intenzivne njege, tako ga dobro paze. Non-stop su mu i sestrice i ljekari posvećeni – kazao je Velić.
Izuzetno je zahvalan građanima Mostara. Kaže da su mu mnogi nudili smještaj, da je grad u ovoj tragediji ujedinjen. Ali Velić ima porodicu u Mostaru i kod njih boravi.
– Kod sina sam od mamine tetke. Oni su čuli da se uvečer probijam, tog 4. oktobra. Išao sam preko Prozora, pa do Blidinja, odatle u Posušje. U Mostar sam tek navečer oko 8 sati došao. Kada sam čuo da je Edi preživio… Živim na Slatini, s prijateljem držim splavove na Jablaničkom jezeru. Nisam znao koliko je ozbiljno. Išao sam da vidim ima li štete. Ali policija je bila tu, tako sam i saznao za katastrofu u Donjoj Jablanici. Prijatelj mi je javio za sestru i zeta. Rekao mi je i da je mali preživio, ali da je u teškom stanju. Jedva sam se pješke probio kroz bujice do Jablanice, s tim prijateljem, nije me htio ostaviti samog. Došao sam do Hitne pomoći, njega su ukrcali u helikopter i prebacili ga u Mostar. Našli su i sestru i zeta, sestrinu svekrvu i svekra, koji su također nastradali. Znao sam samo da do Mostara moram doći da budem uz Edija, jer tu, u Jablanici, nisam nikome mogao više pomoći – prisjetio se Velić.
Držimo se
Od tada je u Mostaru. Došao je samo kada je klanjana dženaza sestri, zetu i zetovim roditeljima, te ostalim žrtvama iz Jablanice.
Još mi je sve friško. Fokusiran sam na Edija. Dok se čovjek ne nađe u toj situaciji, ne može shvatiti. Edi je imao dosta vanjskih povreda, teško je stanje bilo. Svakim danom je sve bolje, ima odličnu njegu. Malo je i veseliji. Tu smo ja, moj otac, njegov dedo, nena, tetka i tetak. Tetka je izgubila devet članova porodice i jako joj je teško. Ali držimo se svi skupa i tako preživljavamo. Uz dječaka smo. Inače smo jako familijarno vezani. Ediju oca i mamu ne možemo vratiti, ali smo uz njega, imamo mnogo ljubavi za njega – istakao je Velić.
Lijepo je odgojen
Edijev daidža Kenan ponosan je na sestrića.
– Edi je izuzetno inteligentan. To su mi i ljekari rekli. Kažu da je lijepo odgojen. Roditelji su ga uputili na pravi put. U školi je odličan. Bira riječi kako ne bi nekoga povrijedio – ponosno je rekao Velić.
Avaz.ba
