Dok većina ljudi prirodu posjećuje samo vikendom ili tokom godišnjeg odmora, Jovan Bjelanović iz Kaća odlučio je napraviti potpuno drugačiji životni zaokret. Napustio je uspješan posao u građevini i gradski način života te se preselio u šumu na planini Tari, gdje danas živi okružen prirodom.
Nekada je vodio građevinsku firmu, a danas najveći dio godine provodi u kampu koji je gotovo u potpunosti izgradio vlastitim rukama. Poznat pod nadimkom “Šumsko tumaralo”, Jovan kaže da se nikada nije osjećao slobodnije.
Njegov dom nalazi se usred guste šume, daleko od gradske buke. Dane provodi radeći, dočekujući goste i prenoseći im znanja o životu u prirodi i snalaženju u divljini.
“Život u prirodi je zahtjevniji, ali osjećaj slobode je ogroman. U gradu samo uključite grijanje ili šporet, a ovdje mjesecima unaprijed morate pripremati drva, održavati vatru i razmišljati o svemu. Upravo to mi daje osjećaj da zaista živim”, kaže Jovan.
Ljubav prema Tari promijenila mu je život
Na Taru je, kako priča, stigao sasvim slučajno kada ga je prijatelj poveo da pogleda zemljište koje se prodavalo. Nakon nekoliko noći provedenih u šatoru shvatio je da želi ostati.
Sve češće se vraćao na planinu, dok je u Kaću provodio sve manje vremena. Na kraju je donio odluku da trajno preseli u prirodu.
Danas na gotovo 3.700 kvadratnih metara šume vodi kamp sa jurtama, ljetnom kuhinjom, tuševima, kompostnim toaletima i prostorom za kampovanje, a gotovo sve objekte izgradio je sam.
Najviše uživao dok je stvarao
Iako kamp danas izgleda uređeno i nudi sve potrebno za boravak u prirodi, Jovan kaže da su mu najdraži bili upravo počeci.
Najprije je napravio improvizovanu nadstrešnicu, zatim jednu, pa drugu i treću jurtu. Kasnije su nastali tuševi, kuhinja i ostali sadržaji.
Kaže da je svaki kamen i svaka daska postavljena polako, bez žurbe, zbog čega svaki dio kampa danas ima svoju priču.
“Pet godina nisam bio bolestan”
Jovan tvrdi da mu je ovakav način života donio i brojne zdravstvene koristi.
“Pet godina nisam bio bolestan. Tuširam se hladnom vodom tokom cijele godine, mnogo vremena provodim na otvorenom i vjerujem da priroda čovjeku vraća mnogo više nego što očekuje”, ističe.
Ipak, naglašava da život u šumi nije romantična razglednica, već svakodnevni rad i odgovornost.
Bez signala, ali s više razgovora
Jedna od stvari koje posebno cijeni jeste činjenica da u kampu gotovo nema mobilnog signala.
Kako kaže, ljudi vrlo brzo zaborave na telefone, okupe se oko logorske vatre, razgovaraju, sviraju gitaru i stvaraju uspomene koje dugo pamte.
Najveća potvrda da radi pravu stvar, dodaje, jeste što mu se brojni gosti vraćaju iz godine u godinu.
Djeca najbolje uče u prirodi
Posebno je ponosan na način na koji odgaja svoju djecu.
Vjeruje da kroz boravak u prirodi, gradnju i praktičan rad djeca razvijaju motoriku, samostalnost i kreativno razmišljanje mnogo više nego kroz klasičnu nastavu.
Kao primjer navodi da je njegov najmlađi sin osnove matematike učio koristeći metar dok su zajedno gradili objekte u kampu.
Uči druge bushcraft vještinama
Pored života u prirodi, Jovan organizuje i škole boravka u prirodi gdje polaznike podučava osnovnim bushcraft vještinama.
Na kursevima uče kako sigurno koristiti nož i sjekiru, napraviti zaklon, zapaliti vatru pomoću kremena i ocila te steći znanja koja mogu biti korisna svakome ko boravi u prirodi.
Na pitanje da li se ikada poželio vratiti starom životu, odgovara kratko:
“Naviknete se na ovo. Spreman sam platiti cijenu ovakvog života zbog slobode koju mi pruža. Možda nije za svakoga, ali za mene jeste.”
