Povodom svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, koja se obilježava 15. augusta, jablanički župnik don Drago Ćurković uputio je poruku svojim župljanima, ali i svim ljudima dobre volje.
U svojoj poruci don Drago posebno govori o zajedništvu, suživotu i međusobnoj brizi, naglašavajući vrijednosti koje imaju posebno značenje i u jablaničkom kraju.
„U ovom našem jablaničkom kraju, okruženom kršnim planinama i darovanom ljepotom, stoljećima živimo naslonjeni jedni na druge. Zato je ova poruka poziv na zajedništvo i suživot, jer čovjek ne može biti sretan sam“, poručio je jablanički župnik.
Posebno je istakao potrebu da se u svakom čovjeku, bez obzira na njegovo ime ili vjeru, vidi brat i bližnji, pozivajući na solidarnost, pomirenje i međusobnu brigu.
U svojim molitvama povodom Velike Gospe, naveo je, posebno misli na bolesne, usamljene, stare i nemoćne, mlade koji traže svoj životni put, kao i sve one koji prolaze kroz teške trenutke.
„Neka se Gospina ruka spusti na svako umorno rame u našoj Jablanici i donese mir“, jedna je od poruka don Drage Ćurkovića.
Na kraju poruke pozvao je da obilježavanje svetkovine ne ostane samo dio tradicije, već da blagost, strpljivost, ljubav i solidarnost postanu dio svakodnevnog života.
Poruku jablaničkog župnika don Drage Ćurkovića povodom Velike Gospe prenosimo u cijelosti:
„Dragi moji župljani i svi ljudi dobre volje,
Pred nama je dan u kojem se zemlja i nebo spajaju u jedno, dan kada slavimo Veliku Gospu – našu nebesku Majku. Pod njezinim raširenim plaštom nema podjela, nema tuđinaca ni dalekih. Ona, kao svaka prava majka, u svoje srce prima sve nas, sa svim našim ranama, nadama, molitvama i zahvalama.
Iz te njezine bezuvjetne ljubavi izvire i naša duboka, iskrena ljubav prema Majci Gospi, koju s ponosom nosimo u srcima i prenosimo s koljena na koljeno. Ova svetkovina svjedoči da nismo siročad prepuštena sama sebi u hladnom svijetu; imamo Majku koja nas nikada ne ostavlja, koja neumorno moli za nas i koja nas na svakom našem koraku prati svojim moćnim majčinskim zagovorom.
U ovom našem jablaničkom kraju, okruženom kršnim planinama i darovanom ljepotom, stoljećima živimo naslonjeni jedni na druge. Zato je ova poruka poziv na zajedništvo i suživot, jer čovjek ne može biti sretan sam.
Naša nas Gospa uči da kucamo na vrata jedni drugima, da dijelimo i kruh i tugu, i radost i nevolju. Njezina majčinska zaštita nadvisuje sve naše ljudske granice. Ona nas uči da u licu svakog čovjeka, bez obzira na ime ili vjeru, uvijek vidimo brata i bližnjega.
Naša brojna hodočašća i tople pučke molitve, kojima punimo njezina svetišta, vidljivi su znak te žive vjere i čežnje da budemo blizu njezina skuta.
U trenucima kada nam život donese teške križeve, svjesni smo kolika je važnost molitve našoj Gospi i njezine vjerne majčinske pomoći. Kada ljudske riječi utjehe zataje, njezina tiha prisutnost liječi.
Zato u ovim svetim danima posebno mislimo na sve žalosne, na bolesne koji trpe u bolničkim posteljama ili osami svojih domova, te na sve one koji nose težak teret patnje i boli. Nitko u svojoj patnji nije sam dok god ima Majku na nebu koja bdije i suosjeća sa svakom našom suzom.
Kao župnik ove zajednice, u ovom svečanom trenutku u svojim molitvama pred Gospinim oltarom nosim sve vas. Molim za sve ljude bez razlike, za naše obitelji, za stare i nemoćne, za našu mladost koja traži svoj put.
Molimo i za one koji pate, koji su usamljeni i uplašeni. Neka se Gospina ruka spusti na svako umorno rame u našoj Jablanici i donese mir.
Istovremeno, naše su duše prepune duboke zahvalnosti. Hvala ti, Majko, za svaku uslišanu molitvu, za suzu koju si obrisala, za mir koji si unijela u naše domove. Hvala ti što nas okupljaš, što nas miriš i što nas učiš kako se voli svoj dom i svoj bližnji.
Privodeći kraju ovaj naš zajednički hod prema ovoj velikoj svetkovini, želim vas očinski i iskreno potaknuti: neka ovi milosni dani ne ostanu samo tradicija.
Neka blagost, strpljivost i ljubav koje osjećamo pred Gospinim likom postanu naš svagdašnji put. Otvorimo širom vrata svojih srdaca za svakog čovjeka, pružimo ruku pomirenja i budimo živi svjedoci nade, kako ovdje kod nas, tako i u svim krajevima svijeta gdje kuca ljudsko srce.
Kada se vratite svojim kućama, ponesite taj nebeski mir u svoje obitelji, jer u njima se rađa naša budućnost. Budimo hrabri, budimo solidarni i nikada ne zaboravimo da nad nama bdije njezino budno majčinsko oko.
Neka vas sve prate zagovor i blagoslov naše nebeske Majke. Čuvajmo jedni druge, molimo jedni za druge i živimo u ljubavi.
Sretna i blagoslovljena Velika Gospa!
Vaš don Drago Ćurković, jablanički župnik“
