Pred Opće izbore 2026. godine, JablanicaLive razgovarao je s Majdom Behrem Stojanov o problemima i izazovima s kojima se suočavaju Jablanica i sjever Hercegovačko-neretvanskog kantona, ali i o pitanjima koja se tiču cijelog HNK.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Od saobraćajne povezanosti Jablanice i trase autoputa, preko posljedica poplava, klizišta i požara, do zdravstva, položaja radnika, mladih i privatnog sektora – Behrem Stojanov iznijela je svoje viđenje trenutnog stanja i prijedloge za koje kaže da bi ih zastupala u Skupštini HNK.
U razgovoru za JablanicaLive govorila je i o svojim porodičnim vezama s Jablanicom, za koju kaže da je njena „čaršija“, te poručila da se HNK mora razvijati ravnomjerno i da Jablaničani ne traže privilegije, već sigurne puteve i jednaku šansu za razvoj.
U nastavku donosimo intervju u cijelosti.
JablanicaLive: Gospođo Behrem Stojanov, javnost u našem kantonu vas godinama poznaje kao osobu koja je kroz rad u civilnom sektoru i CCI-ju vrlo glasno, lično i srčano ukazivala na anomalije u sistemu, ali i kao ženu koja je punu deceniju vodila najveći mirovni projekat u zemlji, spajajući ljude i pomirujući razlike. Ipak, manje je poznato da su vaši životni putevi i porodica duboko vezani za sjever kantona. Koliko vas ta lična karta određuje u ovoj kampanji?
Majda Behrem Stojanov: Jablanica je zapravo moja čaršija, tu su moji korijeni, moji roditelji, brat i moja šira porodica. U najljepšem smislu te riječi, ja sam dijete Neretve i moji životni putevi su neraskidivo vezani za Jablanicu primarno. No, životno me jako odredio i Konjic, gdje sam završila srednju školu i provela predivne, formativne godine mladosti. S druge strane, u Mostaru je moj dom, moj suprug i moja djeca već više od trideset godina.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Zbog toga me strašno boli što svi putevi vode kroz Jablanicu, osim autoputa. Odlukom viših nivoa vlasti da trasa potpuno zaobiđe Jablanicu, ova opština se pretvara u saobraćajno slijepo crijevo, što je ogroman ekonomski udar na lokalnu privredu, turizam i ugostiteljstvo. Dok put prema Prozoru godinama propada, a pravac preko Risovca i Blidinja stalno samo krpi, ljudi ovog kraja s pravom osjećaju izolaciju.
Naš plan za Jablanicu u Skupštini HNK je jasan: beskompromisno ćemo insistirati na modernizaciji ovih regionalnih spojnih cesta i brzoj vezi prema najbližim priključcima na autoput. HNK se mora razvijati ravnomjerno, a ne samo tamo gdje politički moćnici imaju privatne interese. Jablaničani, ali i Prozorci u ovom slučaju, ne traže privilegije, nego sigurne puteve i jednaku šansu za razvoj.
JablanicaLive: Kada govorimo o sjeveru kantona, nemoguće je zaobići velike tragedije, poplave i klizišta koje su pogodile Jablanicu i Konjic, ali i brojne požare koji svakog ljeta gutaju naše šume. Kako s pozicije struke i lične odgovornosti gledate na upravljanje kriznim situacijama i zaštitu okoliša?
Majda Behrem Stojanov: Slike i proživljeni strahovi iz Jablanice i Konjica tokom ovih katastrofa duboko su me, ljudski, potresli i ostavili trajan, neizbrisiv trag u meni. Gledati kako stihija u nekoliko minuta odnosi ljudske živote i sve ono što su generacije stvarale u čovjeku budi neopisivu tugu, ali i nevjerovatan bijes.
Jablanica je mala sredina, tu se svi poznaju, a gubitak sugrađana i komšija, od kojih sam mnoge poznavala i lično, bol je koja se ne može izbrisati. Upravo zbog toga osjećam ogromnu odgovornost da javno govorim o sistemskoj nebrizi koja nas dovodi u ovakve situacije.
Ono što mene najviše zgražava jeste prebacivanje odgovornosti s jednog nivoa vlasti na drugi. Kada se desi požar koji guta stogodišnje šume ili kada se pokrenu klizišta, običnog čovjeka na terenu apsolutno ne zanima ko je za šta nadležan – kanton, Federacija ili država. Njima trebaju hitna pomoć i koordinacija, a ne birokratska opravdanja.
Ovdje se ne radi samo o trenutnoj ugroženosti naših domova, već o dugoročnom uništavanju kompletnog ekosistema. Kada bagerima ogolite brda i posiječete šume, a kanton, kao jedini u Federaciji, nema Zakon o šumama, čime se otvara prostor bezvlašću, vi direktno utičete na dramatične promjene.
Posljedice stihijskog odnosa prema prirodi, te uništavanje biljnog i životinjskog svijeta na sjeveru kantona osjećat ćemo decenijama kroz erozije i gubitak prirodnih štitova od bujica. Naša Neretva ugrožena je cijelim svojim tokom – od Konjica, preko Mostara, pa sve do Čapljine i njenog ušća.
Zaštita prirode u našem kantonu nije nikakva teorijska priča za međunarodne konferencije, već bazično pitanje opstanka i odgovornosti prema generacijama koje dolaze. Na usvajanju jasnih zelenih politika i sistemskoj zaštiti resursa u Skupštini HNK insistirat ću beskompromisno.
JablanicaLive: Vaša prva i udarna tema u kampanji bila je upravo reforma zdravstva, tačnije ukidanje markica i pokrivanje putnih troškova za pacijente. Zašto smatrate da je ovaj sistem duboko nepravedan?
Majda Behrem Stojanov: Zato što je postavljen potpuno naopako. Moja osnovna borba jeste hitno ukidanje godišnjih zdravstvenih markica, tog nameta koje je većina drugih kantona davno ukinula, ili nije ni uvodila, a koji od naših građana godišnje uzimaju više od dva i po miliona maraka.
Pored toga, nedopustivo je da pacijenti koji iz Jablanice i Konjica, ali i drugih opština, moraju dolaziti u Mostar na liječenje, troškove puta plaćaju sami. CIPS ne smije određivati pravo na liječenje! Kanton mora pokriti putne troškove tim ljudima, jer mnogi danas odustaju od odlaska ljekaru i specijalističkih pregleda samo zato što nemaju novca za prevoz, koji je sve skuplji.
Ali to je samo vrh ledenog brijega. Kada zagrebete dublje, vidite stravične anomalije unutar samog sistema javnih finansija. Došli smo u apsurdnu situaciju da administracija u raznoraznim agencijama, direkcijama i zavodima ima enormna i nesrazmjerna primanja.
Došli smo do toga da u nekim agencijama u Mostaru novouposleni kadrovi više nemaju slobodnih stolica da sjednu, pa radno vrijeme provode po obližnjim kafićima, dok sistem guta milione. S druge strane, oni koji nas, naprimjer, liječe – svoja osnovna prava moraju tražiti na ulici kroz štrajkove.
Još gora situacija je u prosvjeti, gdje se ljudima zaposlenim na ugovorima o radu godinama namjerno prekidaju radni odnosi preko ljeta, na mjesec ili dva, samo da se ti ugovori po sili zakona ne bi pretvorili u ugovore na neodređeno vrijeme. Ti ljudi se godinama drže na ivici živaca. Zbog tog vještačkog prekidanja kontinuiteta staža nemaju nikakvu sigurnost, banke ih odbijaju za stambene kredite i logično je da se ne mogu usuditi na bilo kakav ozbiljniji životni korak.
I dok su prosvjeta i zdravstvo barem donekle organizovani kroz sindikate, radnici u realnom sektoru, a posebno naši mali i srednji preduzetnici, prepušteni su sami sebi. Oni nemaju sindikate i nemaju kome štrajkovati, a grcaju pod teretom ogromnih nameta.
Ja se istinski divim svakome ko u današnje vrijeme uloži svoju pamet, energiju i vlastitu imovinu da uposli sebe i još nekoga, stvori novu vrijednost i plati državi sve poreze, a zauzvrat od tog kantona ne dobije ništa osim novih administrativnih barijera.
Mi ne smijemo okretati sektor protiv sektora. Istinska socijaldemokratija i zdrav razum nalažu da novac iz budžeta usmjerimo onima koji stvarno rade – i u privatnom i u javnom sektoru – a da ga uzmemo od izmišljenih fotelja i stranačkih udomljavanja koja nas uništavaju.
JablanicaLive: Veliki broj građana, posebno onih koji tradicionalno naginju lijevim i građanskim opcijama, danas je duboko razočaran. Kako vi, s pozicije zdravog razuma, gledate na politiku koja se trenutno vodi u kantonu?
Majda Behrem Stojanov: Potpuno razumijem građane i dijelim njihovu ogorčenost, jer niko ovdje nije slijep. Nedavno sam pročitala status jednog našeg novinara koji je to ogolio do kosti, pitajući političare šta su u životu napravili osim što su dobro izabrali stranku i dodajući da bi bez budžeta pola njih moralo prvi put napisati CV. Potpisujem svaku riječ.
Nažalost, to je postala hronična bolest kompletnog našeg političkog sistema i to treba otvoreno i pošteno reći. Nemam namjeru da bilo koga vrijeđam, niti da se bavim kafanskim predizbornim blaćenjem – to prepuštam drugima. Ja stvari posmatram isključivo iz zdravorazumskog ugla.
Pogledajte čime nam danas mašu pred očima i šta nam serviraju kao „velike uspjehe“. Hvale se nominalnim povećanjima minimalnih plata i penzija, dok u stvarnosti galopirajuća inflacija divlja.
Najplastičniji dokaz tog odsustva zrelosti i strategije jeste činjenica da su banke nedavno podigle limit za plaćanje karticom bez PIN-a, praktično ga udvostručivši. Zašto? Zato što danas za iznos koji ste nekada plaćali bez PIN-a, u trgovini ne možete kupiti gotovo ništa.
To je stvarni život i realna kupovna moć naših građana, a sve ostalo su kozmetičke mjere u koje, vjerujem, više ne vjeruju ni oni koji ih s govornica izgovaraju.
JablanicaLive: Pomenuli ste nemogućnost planiranja životnih procesa. Šta program vašeg tima nudi konkretno za mlade parove i radnike u realnom sektoru, a da to nisu samo predizborna obećanja?
Majda Behrem Stojanov: Privatni sektor, koji bukvalno hrani čitav javni aparat, danas je izvrgnut brutalnoj diskriminaciji. Mi deklarativno pričamo o jačanju preduzetništva i olakšavanju poslovanja, a na terenu imamo mlade, radne ljude u realnom sektoru koji mogu sam sanjati kako da riješe osnovno životno pitanje – kupovinu stana.
Zbog rasta cijena kvadrata i građevinskog materijala, mlad čovjek koji radi u privatnoj firmi danas može dobiti kredit jedino za polovni automobil. Za stambeni kredit od banke traže mu sudužnike iz javnog sektora, pa su oni mladi ljudi čiji roditelji također rade u privatnom sektoru ostavljeni bez ikakve šanse da samostalno dođu do svog krova nad glavom.
To nije korektno. Mladima je potreban stabilan posao i ugovori koji im omogućavaju da, bez obzira na to gdje rade, samostalno riješe svoje stambeno pitanje.
Zato je naš konkretan prijedlog osnivanje Kantonalnog garantnog fonda. Dok se na višim nivoima ne smanje nameti na plate, kanton sa svojim budžetom od 440 miliona maraka mora biti žirant našoj omladini iz privatnog sektora za stambene kredite.
Također, kanton mora preuzeti stopostotno finansiranje porodilja u privatnom sektoru direktno iz budžeta, za šta je potrebno izdvojiti tek oko jedan posto ukupnih sredstava. Za kanton je to sitniš, a za mlade porodice to je sve. To su konkretne mjere za ostanak ljudi, a sve drugo su priče za malu djecu i čista diskriminacija onih koji rade u realnom sektoru.
JablanicaLive: Koja je vaša završna poruka biračima koji su upali u apatiju i vjeruju da se na izborima ništa ne može promijeniti?
Majda Behrem Stojanov: Moja poruka je – izađite na izbore jer ove godine stvarno odlučujete vi, a ne brojači! Uvođenje novih tehnologija, skenera i biometrijske identifikacije na biračkim mjestima konačno vraća moć u ruke građana i garantuje da će svaki vaš glas biti prebrojan tačno onako kako ste glasali. Iskoristite ovo ustavno pravo, nemojte ostati kod kuće i prepustiti sudbinu drugima.
Također, želim skrenuti pažnju na jednu izuzetno važnu tehničku promjenu – na glasačkim listićima ove godine više nema imena kandidata, već samo brojevi pored naziva političkih opcija. Da bi vaš listić uopšte bio važeći, osnovno pravilo je da prvo morate popuniti kružić pored naziva stranke, koalicije. U mom slučaju to je lista „Željko Komšić – Za građansku državu – DF/GS“. Tek nakon toga možete dati lični glas kandidatima. Ja se nalazim pod rednim brojem 2.
Ali želim rasteretiti naše ljude i, ako zaboravite moj broj na izborni dan, nikakva šteta! Najvažnije od svega je da date povjerenje našoj listi i popunite kružić ispred nje, ako želite promjene.
I pazite, moramo biti svjesni jedne istine: od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa bit će sve manje stručnih, ostvarenih i nezavisnih ljudi koji istinski žele i znaju mijenjati sistem. Svi se umore od ovog političkog blata.
Jedini koji se nikada neće umoriti jesu oni uhljebljeni stranački ljudi, jer oni drugu opciju nemaju. Oni moraju izaći i glasati da sačuvaju fotelje, jer bi u suprotnom prvi put u životu morali napisati CV i izaći na realno tržište rada.
Ovi drugi, sposobni i stručni ljudi, za sebe će uvijek naći opciju i posao bilo gdje u svijetu.
Zato se trgnimo, izađimo na birališta, osigurajmo važeće listiće i donesimo normalnost i promjene u našem kantonu!
A vas pozivam da u petak ujutro svratite do našeg štanda u Jablanici kako bismo se sreli i otvoreno, ljudski i bez parola razgovarali.
Vidimo se!
