Na današnji dan, 24. septembra 1950. godine, na Čvrsnici je završen alpinistički tečaj Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Prema sačuvanim historijskim zapisima i planu i programu rada PSBiH koji se citira u njima, tečaj je trajao od 15. do 24. septembra 1950. godine i okupio je 30 polaznika iz planinarskih društava Bosne i Hercegovine, od kojih su čak 18 bili pripadnici tadašnje JNA.
Vrijedne detalje o tih deset septembarskih dana ostavio je slovenski alpinista i instruktor Rado Kočevar u sjećanjima „Spomini na obisk leto 1949. in leto pozneje 1950“. Njegovo svjedočanstvo preneseno je u historijskom pregledu razvoja alpinizma u BiH, a objavljeno je i u časopisu „Putnik“.
Upravo zahvaljujući tom zapisu danas znamo kako su instruktori stigli preko Jablanice, gdje su učesnici spavali, gdje su pripremali hranu, odakle su uzimali vodu i kakvo ih je vrijeme dočekalo na Čvrsnici.
Iz Slovenije prema Čvrsnici – bez dokumenata
Među instruktorima bili su Slovenci Marijan Perko i Rado Kočevar, a tehnički rukovodilac tečaja bio je Perko.
Kočevar je poziv za odlazak u Bosnu i Hercegovinu dobio ubrzo nakon povratka iz Francuske. U svojim sjećanjima opisuje da se kući u ljubljanskoj Rožnoj dolini zadržao manje od sat vremena prije nego što je ponovo krenuo na put.
Iza njega su tada već bili putovanje Francuskom i uspon na Mont Blanc, a zbog iznenadne odluke i žurbe napravio je problem – na put prema Sarajevu krenuo je bez ličnih dokumenata.
To mu je po dolasku u Sarajevo donijelo probleme i završio je u pritvoru. Nakon što je situacija riješena, put prema Čvrsnici mogao se nastaviti.
Ćirom do Jablanice, pa prema Čvrsnici
Upravo tada u Kočevarovom svjedočanstvu pojavljuje se Jablanica.
Kočevar i Perko ukrcali su se na tadašnji uskotračni voz Ćiru i njime doputovali do Jablanice, a odatle nastavili prema Čvrsnici.
Njihovo odredište bilo je područje Vilinca.
Kočevar pritom ostavlja posebno vrijedan detalj: nisu stigli u uređeni planinarski dom, nego do šatora kod ostataka planinarske kuće koja je prethodne godine stradala u požaru.
Kamp pod šatorima kod ostataka izgorjele kuće
Planinarska kuća na Vilincu izgorjela je 1949. godine. Hronologija Čvrsnice precizira da se požar dogodio početkom jula, a već naredne godine upravo su njeni ostaci postali baza alpinističkog tečaja.
Uslovi smještaja bili su skromni.
Polaznici tečaja spavali su pod šatorima kod ostataka kuće.
Instruktori su imali nešto drugačiji smještaj. Pored kuće nalazilo se sklonište koje požar nije uništio, pa su u njemu bili organizovani njihov smještaj i priprema hrane.
Još jedan mali detalj iz Kočevarovog zapisa pomaže nam zamisliti svakodnevicu ovog improvizovanog planinskog kampa – u blizini kuće nalazio se izvor vode koji su koristili tokom boravka.
Na Vilincu ih je čekalo 30 polaznika iz planinarskih društava BiH, među kojima 18 pripadnika JNA.
Među ljudima koje je Kočevar tamo zatekao bili su i Hidajet Haračić i Drago Entraut, koje je poznavao sa alpinističkog tečaja održanog prethodne godine na Prenju. Entraut je na tečaju na Čvrsnici radio i kao pomoćnik.
Sačuvana fotografija pokazuje mjesto njihovog kampa
Posebnu dokumentarnu vrijednost danas ima fotografija ostataka planinarske kuće na Vilincu nakon požara 1949. godine, čiji je autor Drago Entraut.
Fotografija nije snimljena tokom tečaja 1950. godine i ne prikazuje njegove učesnike. Međutim, prikazuje upravo ostatke objekta kod kojeg je narednog septembra bila organizovana baza i podignuti šatori za polaznike.
Kuća je prije požara imala dugu historiju. Prema podacima o planinarskom objektu na Vilincu, izgrađena je 1938–1939. godine, ispod Velikog Vilinca.
Nakon požara krenula je obnova. Kuća je ponovo stavljena pod krov u oktobru 1951, a nakon završetka unutrašnjih radova otvorena je 27. oktobra 1952. godine.
Kiša, kiša – i gotovo nimalo sunca
Ako je smještaj bio skroman, ni vrijeme učesnicima nije olakšalo deset dana na Čvrsnici.
Kočevar se prisjećao izuzetno lošeg vremena i pretežno kišnih dana. Prema njegovom zapisu, sunca gotovo da nisu ni vidjeli.
Zbog toga nije bilo većih penjačkih uspona kakvi su bili planirani, a značajan dio tečaja morao je biti posvećen teorijskoj nastavi.
Ipak, ostao je zabilježen jedan trenutak kada im se planina nakratko otvorila.
Na Velikom Kuku otvorio se pogled prema Divi Grabovici
Jedna od rijetkih prilika za penjanje bila je na Velikom Kuku.
Kočevar se prisjećao da se upravo tada vrijeme nakratko popravilo. Nakon dana kiše i oblaka uspio je vidjeti dio Dive Grabovice.
Taj trenutak očito mu je ostao u sjećanju, jer je za vrijeme provedeno na Čvrsnici zapisao da tako loše vrijeme nije pamtio.
Njegova konačna ocjena tečaja bila je da je zbog vremenskih prilika teorijski dio prošao bolje od praktičnog.
Čvrsnicu je poznavao i u potpuno drugačijem izdanju
Kočevarov zapis sadrži još jedan zanimljiv detalj.
Ovo mu nije bio prvi susret s hercegovačkim visokogorjem. Čvrsnicu je posjetio i godinu ranije, pa je kasnije uspoređivao dva potpuno različita iskustva – nesnosnu vrućinu jednog ljeta i kišu naredne godine.
Oba boravka ostala su mu među neobičnim doživljajima.
Prijateljstvo s Entrautom trajalo je godinama
Tečaj nije ostavio samo planinarska sjećanja.
Kočevar je nakon njega ostao u prijateljskim odnosima s Dragom Entrautom. U svojim kasnijim sjećanjima navodi da ga je Entraut posjetio na Vlašiću 1955. godine, dok je Kočevar služio vojni rok u JNA.
Sa tog susreta sačuvana je i fotografija njih dvojice.
Kočevar je kasnije posjećivao Entrauta i njegovu suprugu Teru u Sarajevu, a posljednji put su se, prema njegovom zapisu, sreli u Sloveniji pred Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
I 1950. bila je važna za planinarstvo ovog kraja
Tečaj se održavao u vrijeme kada se planinarski život na području Čvrsnice i Jablanice intenzivnije organizovao.
Historijski izvori bilježe da su 1950. godine osnovani PD „Vilinac“ u Doljanima i PD „Čvrsnica“ u Jablanici.
Deset dana na Čvrsnici završilo je 24. septembra
Tako je 24. septembra 1950. godine, na današnji dan prije 76 godina, završen alpinistički tečaj Planinarskog saveza BiH na Čvrsnici.
Iza tog jednog datuma krije se mnogo živopisnija priča: 30 polaznika, 18 pripadnika JNA, slovenski instruktori, Ćiro do Jablanice, put prema Čvrsnici, šatori kod ostataka izgorjele kuće, instruktori u sačuvanom skloništu, izvor vode u blizini, gotovo neprestana kiša i jedan kratki pogled s Velikog Kuka prema Divi Grabovici.
Sedamdeset i šest godina kasnije, upravo Kočevarova sjećanja omogućavaju da ovaj događaj ne ostane samo datum u planinarskoj hronologiji.
Ona nam ostavljaju sliku jednog sasvim drugačijeg vremena – vremena kada je put dvojice instruktora prema stijenama Čvrsnice vodio Ćirom preko Jablanice, a na planini ih je čekao kamp pod šatorima kod ostataka izgorjele kuće na Vilincu.
Izvori: historijski pregled „Iz istorije planinarstva Bosne i Hercegovine“, pripremio Bećir Behrem; Rado Kočevar, „Spomini na obisk leto 1949. in leto pozneje 1950“; časopis „Putnik“, br. 92; hronologija planinarstva na Čvrsnici; historijski podaci o planinarskoj kući na Vilincu.
