Nisu svi ljudi koji ostave trag u jednoj školi stajali pred tablom i držali časove. Neki su decenijama bili tu prije početka nastave, nakon posljednjeg školskog zvona i tokom bezbroj sasvim običnih školskih dana.
Jedna takva lijepa lokalna priča stiže iz JU Srednja škola Jablanica, čiji je kolektiv u penziju ispratio dugogodišnju uposlenicu Fatimu Prevljak.
Fatima je svoj radni vijek provela upravo u ovoj školi, a kolege je opisuju kao vrijednu i odgovornu radnicu koja je svakodnevno brinula o školskom prostoru i svojom nenametljivom prisutnošću postala važan dio kolektiva.
Iza jedne rečenice o odlasku u penziju, međutim, ostaju godine svakodnevnog rada i generacije učenika koje su prošle školskim hodnicima dok je Fatima bila dio njihove škole.
Upravo su na to podsjetili i iz Srednje škole Jablanica.
„Godine provedene u školi nisu samo godine rada – one su i brojni susreti, razgovori, osmijesi, svakodnevne male obaveze i ljudi koji s vremenom postanu dio jedne velike školske porodice“, naveli su iz škole.
Kolektiv joj je zahvalio za sve što je tokom godina činila za školu, učenike i svoje kolege, naglašavajući da njenim odlaskom ostaje trag koji se ne mjeri samo godinama radnog staža.
„Iako će njen radni prostor sada ostati bez njenog prisustva, trag koji je ostavila među nama ostaje“, poručili su.
Fatimi su kolege poželjele da penzionerske dane provede u zdravlju, miru i zadovoljstvu, uz ljude koje voli, te da novo životno poglavlje iskoristi za sve ono za šta tokom radnog vijeka možda nije bilo dovoljno vremena.
Ovakvi odlasci u penziju ujedno su mali podsjetnik da jednu školu ne čine samo učionice, profesori i učenici. Čine je i ljudi koji godinama, često daleko od pažnje javnosti, svakodnevno vode računa da sve funkcioniše kako treba.
Jedna od njih bila je i Fatima Prevljak. Sretno u penziji, Fatima.
*Izvor: JU Srednja škola Jablanica
