Međunarodni dan starijih osoba: Elma Zahirović o životu, usamljenosti i brizi za starije u Jablanici
Prvog oktobra širom svijeta obilježava se Međunarodni dan starijih osoba, dan koji nas podsjeća na položaj, potrebe i doprinos starijih ljudi društvu. Tim povodom razgovarali smo s Elmom Zahirović, direktoricom JU Dom za stara i iznemogla lica Jablanica i psihologinjom koja se dodatno educira u području psihoterapije.
Iz svakodnevnog rada s ljudima treće životne dobi Zahirović posebno izdvaja jednu stvar – starijem čovjeku nije dovoljno osigurati samo krov nad glavom, hranu i zdravstvenu njegu. Jednako su važni osjećaj pripadnosti, bliskost i spoznaja da nije zaboravljen.
„Naš cilj nije samo da korisnicima obezbijedimo smještaj, hranu i potrebnu njegu. Nastojimo im pružiti osjećaj doma, sigurnosti, prihvaćenosti i pripadnosti. Važno nam je da svaki korisnik osjeti da je viđen i uvažen kao osoba, sa svojim životnim iskustvom, navikama i potrebama“, kaže Zahirović za JablanicaLive.
U Domu zbog toga nastoje organizovati druženja i različite aktivnosti, obilježavati rođendane i značajne datume te njegovati kontakte korisnika s njihovim porodicama.
„Mislim da je u starijoj životnoj dobi posebno važno čovjeku sačuvati dostojanstvo, osjećaj vrijednosti i bliskost s drugim ljudima. Upravo to, pored njege, nastojimo svakodnevno pružiti u našem Domu.“
Govoreći o položaju starijih osoba u Jablanici, Zahirović smatra da kvalitet njihovog života ne možemo posmatrati isključivo kroz materijalne uslove i zdravstveno stanje.
Čovjek, upozorava, može imati zadovoljene osnovne životne potrebe, a ipak se osjećati usamljeno, nevažno ili zaboravljeno.
Promjene unutar porodice, odlazak djece, gubitak životnog partnera i smanjena pokretljivost mogu dovesti do postepenog povlačenja starijih osoba iz društvenog života.
„Zato smatram da je jedan od naših najvećih zadataka da starijima ne pružamo samo brigu, nego i odnos. Njima je potrebno da ih neko sasluša, da poštuje njihovu priču i da im omogući da budu aktivni koliko god njihove mogućnosti dozvoljavaju“, govori Zahirović.
Posebno naglašava da starost ne treba doživljavati kao vrijeme u kojem život prestaje imati sadržaj i smisao.
„Starost ne treba posmatrati kao period u kojem život završava, već kao životnu fazu u kojoj čovjek i dalje ima potrebe za bliskošću, smislom, poštovanjem, pripadanjem i radošću.“
Usamljenost je jedan od problema s kojima se u radu sa starijim osobama često susreću. Međutim, Zahirović kao psiholog pravi važnu razliku između samoće i usamljenosti.
„Čovjek može biti sam, a da se ne osjeća usamljeno. S druge strane, može biti okružen ljudima, a ipak osjećati duboku usamljenost.“
Usamljenost, objašnjava, nije jednostavno nedostatak ljudi oko nas. Riječ je o subjektivnom osjećaju nedostatka bliskosti, razumijevanja i stvarne povezanosti s drugim ljudima.
Zato pitanja koja postavljamo starijim osobama ne bi trebala završavati na tome imaju li nekoga pored sebe.
„Važno je da ih ne pitamo samo: ‘Imate li nekog?’, nego i: ‘Kako se osjećate?’, ‘S kim možete razgovarati?’ i ‘Šta vam nedostaje?’“
U Domu osjećaj izolovanosti pokušavaju smanjiti razgovorom, druženjima, zajedničkim aktivnostima i svakodnevnim kontaktom.
„Nekada je starijoj osobi dovoljno da je neko vidi, čuje i da osjeti da je njena priča važna.“
Veliko interesovanje za Dom, kapaciteti ograničeni
Potreba za smještajem u JU Dom za stara i iznemogla lica Jablanica je velika i kontinuirana, a posebno kada je riječ o nepokretnim osobama kojima su svakodnevno potrebni njega i pomoć.
Zahirović kaže da se Domu često obraćaju porodice koje su za ustanovu čule od drugih korisnika i njihovih porodica, ali i po preporukama zdravstvenih radnika i ljekara s područja Hercegovačko-neretvanskog kantona.
„To nam je posebno značajno jer pokazuje da se naš rad prepoznaje i da ljudi imaju povjerenja u usluge koje pružamo.“
Problem je, međutim, što su kapaciteti ograničeni u odnosu na potrebe.
„Nije cilj samo povećati broj korisnika, već istovremeno osigurati odgovarajuće uslove, prostor i dovoljan broj zaposlenih. Naš cilj je da se u budućnosti kapaciteti i uslovi dodatno unaprijede kako bismo mogli odgovoriti na sve veću potrebu za smještajem starijih i iznemoglih osoba“, ističe direktorica Doma.
Ustanova koja ne prestaje raditi ni jednog sata
Briga o starijim i iznemoglim osobama traje 24 sata dnevno, svih 365 dana u godini. Upravo je zbog toga, uz ograničene resurse i sve složenije potrebe korisnika, vođenje ovakve ustanove zahtjevan posao.
Kao najveće izazove Zahirović izdvaja stabilnost kadra i finansijska sredstva.
„Rad sa starijim, a posebno nepokretnim osobama, zahtijeva mnogo više od samog broja zaposlenih. Zahtijeva stručne, odgovorne i empatične ljude koji mogu pružiti kvalitetnu i kontinuiranu njegu, u svim smjenama i u svakom trenutku.“
Istovremeno je potrebno osigurati plate zaposlenih, hranu za korisnike, materijal za rad, energente i sve drugo potrebno za sigurno funkcionisanje ustanove.
Zbog toga se upravljanje Domom, kaže Zahirović, često pretvara u svakodnevno balansiranje između raspoloživih mogućnosti i onoga što bi željeli pružiti svojim korisnicima.
No, upozorava i na jednu stranu ovog posla o kojoj se govori znatno manje – ljude koji svakodnevno brinu o drugima.
„Kao psiholog, posebno naglašavam brigu o ljudima koji brinu o drugim ljudima. Zaposleni u ovim ustanovama svakodnevno nose veliku odgovornost i emocionalno opterećenje. Ako želimo da naši korisnici imaju kvalitetnu njegu, moramo voditi računa i o tome imaju li naši zaposlenici dobre uslove za rad, podršku i poštovanje.“
Da starijim ljudima mnogo znači osjećaj da ih zajednica nije zaboravila, pokazala je i jedna nedavna posjeta Domu u Jablanici.
Članovi hora Ilmatar iz Holandije održali su za korisnike mali koncert, ali njihova posjeta nije završila posljednjom pjesmom.
Vrijeme su proveli razgovarajući i družeći se s korisnicima Doma, dijeleći s njima svoju energiju i toplinu.
„Upravo takve situacije nas podsjećaju da briga o starijim osobama nije samo pitanje njege i zdravstvenih potreba. Naši korisnici imaju svoje životne priče i iskustvo. Zaslužuju da ih se posjećuje, sluša i da nisu zaboravljeni“, kaže Zahirović.
„Ne ostanimo samo na čestitkama“
Na kraju razgovora povodom Međunarodnog dana starijih osoba, Zahirović ima jednostavnu poruku porodicama, ali i cijeloj zajednici – ne podcjenjujte vrijednost vremena koje možete pokloniti starijoj osobi.
„Starijoj osobi često ne treba mnogo. Nekad je dovoljno da je nazovete, posjetite, sjednete pored nje i zaista je saslušate.“
Poziva i da razgovori sa starijim članovima porodice ne budu svedeni samo na bolesti i ono što više nisu u stanju raditi.
„Pitajmo ih kako su, šta žele, čega se sjećaju i šta ih raduje.“
A nešto može učiniti gotovo svako – posjetiti stariju komšinicu koja živi sama, pomoći nekome da ode ljekaru ili u prodavnicu, nazvati osobu za koju znamo da nema mnogo kontakata ili jednostavno odvojiti pola sata za razgovor.
„Sa psihološkog aspekta, to nisu male stvari. Osjećaj da pripadamo, da smo nekome važni i da nas neko vidi i čuje jedna je od osnovnih ljudskih potreba – bez obzira na godine.“
Upravo zato njena završna poruka nadilazi obilježavanje jednog datuma:
„Za ovaj Međunarodni dan starijih osoba voljela bih da ne ostanemo samo na čestitkama. Neka svako od nas uradi jednu malu stvar za jednu stariju osobu. Možda ćemo upravo nekome uljepšati dan, a možda i promijeniti osjećaj da nije sam i zaboravljen.
