Dok brojni mladi i obrazovani ljudi iz Bosne i Hercegovine svoju profesionalnu budućnost traže izvan granica domovine, Jablaničanin Dino Haračić, magistar elektrotehnike i glavni inženjer pogona Hidroelektrane Jablanica, svojim primjerom pokazuje da je moguće ostvariti međunarodnu profesionalnu karijeru, a istovremeno ostati vezan za rodni kraj.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Njegovo stručno iskustvo seže od hidroelektrana na Tajvanu do onih u Meksiku, a uprkos brojnim i znatno bolje plaćenim poslovnim prilikama širom svijeta, Jablanica je mjesto u kojem nastavlja graditi svoj život i karijeru.
U razgovoru za portal JablanicaLive, Haračić je govorio o svom obrazovanju, profesionalnom usponu, izazovima rada u hidroenergetici, odgovornosti koju nosi upravljanje složenim elektroenergetskim sistemima, ali i o međunarodnom iskustvu koje mu je omogućilo da svoje znanje primjenjuje daleko izvan Bosne i Hercegovine.
Posebno mjesto u njegovoj priči zauzimaju ljudi koji su ga obrazovali, kolege s kojima svakodnevno radi te ljubav prema rodnoj Jablanici, čiji su planinski vrhovi, kako sam kaže, važniji od brojnih poslovnih ponuda iz inostranstva.
Od školskih klupa u Jablanici do zvanja magistra elektrotehnike
Dinina priča počinje u Jablanici, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Iako bi se njegov obrazovni put mogao opisati kroz škole i fakultet koje je pohađao, on smatra da se iza svakog stečenog znanja kriju godine ličnog truda, ali i predanost nastavnika i profesora koji su ga podučavali.
„Nezahvalno je samo reći da sam osnovnu i srednju školu završio u Jablanici, jer je to put sticanja znanja. Znanje ne možemo niti naslijediti niti kupiti, za njega se moramo lično potruditi. Zahvalan sam svim učiteljicama, nastavnicima i profesorima koji su me podučavali. Gledao sam ih kao da su najbolji i to mi je olakšalo usvajanje gradiva“, govori Haračić za JablanicaLive.
Njegovo zanimanje za elektrotehniku pojavilo se još tokom školovanja, kada ga je posebno privukla oblast magnetizma iz fizike.
„Elektrotehnici me privukla oblast magnetizma kao dio gradiva iz fizike. Želio sam dublje spoznati ta nevidljiva magnetna polja i njihovo praktično iskorištenje.“
Nakon završetka srednje škole obrazovanje je nastavio na Fakultetu elektrotehnike Univerziteta u Tuzli, gdje je završio prvi i drugi ciklus studija i stekao zvanje magistra elektrotehnike. Studentske godine pamti po kvalitetnom obrazovanju, ali i iskustvima koja je stekao boraveći u studentskom domu, gdje je imao priliku upoznati kolege s različitih fakulteta.
„S obzirom na to da sam tokom studija boravio u studentskom domu, upoznao sam mnogo studenata s drugih fakulteta i njihova iskustva. Mogu kazati da je na Univerzitetu u Tuzli Fakultet elektrotehnike najbolje organizovan fakultet i s najljubaznijim uposlenicima, od studentske službe do dekana. Mi studenti znali smo reći da naši profesori na ispitima imaju pravo pitati nas šta god žele, jer se gradivo nije moglo bolje predavati nego što su oni to radili. Danas inženjeri kroz svoj praktični rad, u znak zahvalnosti, pokušavaju doprinijeti Fakultetu elektrotehnike i na bilo koji način odužiti se za dugogodišnje podučavanje“, prisjeća se Dino.
Tokom studiranja bio je stipendista Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, što je predstavljalo važnu poveznicu između njegovog obrazovanja i budućeg profesionalnog angažmana.
Po završetku fakulteta zaposlio se u podružnici Hidroelektrane na Neretvi u Jablanici, gdje je započeo praktičnu primjenu stečenog znanja. Njegov profesionalni razvoj tekao je postepeno, kroz različite poslove i odgovornosti.
„Tokom studiranja bio sam stipendista preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo. Nakon završetka studija zaposlio sam se u podružnici Hidroelektrane na Neretvi Jablanica. Tu počinje primjena stečenog znanja i dalje usavršavanje. Radno iskustvo započeo sam kao stručni saradnik za elektroodržavanje, zatim kao stručni saradnik za elektroopremu, a danas sam na funkciji glavnog inženjera pogona HE Jablanica“, objašnjava naš sagovornik.
Odgovoran posao iza zidova Hidroelektrane Jablanica
Za većinu stanovnika Jablanice hidroelektrana je prepoznatljiv simbol grada i važan dio njegove industrijske historije. Međutim, mnogo je manje poznato koliko znanja, rada i odgovornosti zahtijeva svakodnevno funkcionisanje jednog takvog postrojenja.
Haračić objašnjava da hidroelektrana predstavlja izuzetno složen tehnički sistem, ali i mjesto na kojem inženjeri imaju priliku upoznati gotovo sve segmente elektroenergetike.
„Hidroelektrane su idealan poligon za spoznaju cjelokupnog elektroenergetskog sistema. Inženjer elektrotehnike u hidroelektrani bavi se opremom od miliampera do kiloampera ili od milivolta do kilovolta. Da bi se spoznala sva ta oprema i sistemi, potreban je veliki trud u prvim godinama rada. Nakon savladavanja izbora i održavanja opreme imate mogućnost naučiti njeno podešavanje i ispitivanje, čime ste zaokružili sve inženjerske discipline vezane za elektroenergetsku i upravljačku opremu u hidroelektrani.“
Kao glavni inženjer pogona HE Jablanica, danas je zadužen za organizaciju rada, izradu planova, pripremu nabavki i koordinaciju brojnih aktivnosti koje omogućavaju pouzdan rad postrojenja.
„Trenutno sam zadužen za organizaciju rada u hidroelektrani, izradu planova radova i nabavki. Također, s ostalim kolegama učestvujem u nabavci, ugradnji i održavanju opreme u HE Jablanica. Radni dan započinje analizom dnevnih i sedmičnih radnih obaveza, komunikacijom s kolegama i izvršavanjem radnih zadataka, kako u kancelariji tako i u hidroelektrani. Hidroelektrana je dinamično postrojenje te zahtijeva kontinuirano održavanje i obnavljanje opreme. Za visoku pouzdanost i raspoloživost elektrane potreban je inženjerski angažman kako bi se pravovremeno i adekvatno odgovorilo na potrebe.“
Iza svakog uključenog svjetla, električnog uređaja ili industrijskog pogona stoji složen sistem proizvodnje i distribucije električne energije. Prema Haračićevim riječima, održavanje stabilnosti tog sistema zahtijeva neprekidan rad i izuzetnu odgovornost.
„Elektroenergetski sistem najkompleksniji je sistem koji su ljudi napravili. Stoga je potreban cjelodnevni rad uposlenika u proizvodnji električne energije. To je dinamičan sistem i potrebno je da bude u ravnoteži, što znači da se u proizvodnji mora osigurati tačno onoliko električne snage koliko potrošači u određenom trenutku zahtijevaju, odnosno troše. Da bi se ta stabilnost održala, potrebni su fleksibilni i kontrolisani izvori električne energije. Hidroelektrane su upravo takve“, pojašnjava.
Govoreći o budućnosti energetike, Haračić se osvrnuo i na rasprave o obnovljivim izvorima energije, posebno na odnos prema izgradnji malih hidroelektrana.
„Danas je zastupljeno mišljenje javnosti da se od obnovljivih izvora trebaju koristiti samo solarna i vjetroenergija. Ali ti izvori su stohastičke prirode, odnosno nepredvidivi su za potrebe elektroenergetskog sistema. Ovo napominjem jer je pod pritiskom javnosti donesen zakon o zabrani izgradnje malih hidroelektrana, što je radikalan potez, a svi uživamo luksuz električne energije. Ipak, treba angažovati struku da upravlja izgradnjom i kontrolom rada hidroelektrana, kao i zaštitom okoliša.“
Njegov stav naglašava potrebu da se u odlukama o energetskom razvoju uvažava mišljenje stručnjaka, uz istovremeno vođenje računa o zaštiti okoliša. Pitanje malih hidroelektrana, inače, godinama je predmet rasprava u Bosni i Hercegovini, posebno zbog njihovog utjecaja na rijeke i prirodne ekosisteme.
Ipak, ono što Haračić posebno želi približiti javnosti jeste odgovornost zaposlenih u hidroelektranama. Greške u radu s visokonaponskom opremom i složenim postrojenjima mogu imati ozbiljne posljedice.
„Svi uposlenici u hidroelektranama moraju biti veoma odgovorni i oprezni. Pogrešna odluka ili manipulacija može ugroziti ljudske živote i napraviti veliku štetu na opremi, što bi izazvalo velike troškove otklanjanja kvara i zastoj u proizvodnji električne energije. Također, prema hidroelektrani se mora odnositi domaćinski i racionalno, jer HE Jablanica ima veliki značaj za elektroenergetski sistem i poslovanje preduzeća. Tako da je ispravan rad HE Jablanica od državnog interesa“, ističe Haračić.
Eksplozija visokonaponskog prekidača i intervencija na minus 17 stepeni
Tokom profesionalne karijere suočavao se s brojnim tehničkim izazovima, ali jedan događaj posebno mu je ostao u sjećanju. Riječ je o eksploziji i zamjeni visokonaponskog prekidača na prijelazu iz 2016. u 2017. godinu, kada je zajedno s kolegama radio u izuzetno teškim vremenskim uslovima.
Prisjećajući se tog iskustva, Haračić naglašava da je upravo sposobnost rješavanja nepredviđenih problema jedna od najvažnijih osobina dobrog inženjera.
„Riječ inženjer potiče od latinske riječi ‘ingenium’, što u slobodnom prijevodu možemo reći da znači ‘talentovan za nešto novo’. Inženjerski posao i jeste suočavanje s novim izazovima, iz kojih će se uvijek nešto novo naučiti i zaključiti. Pozitivna stvar današnje generacije inženjera u hidroelektranama jeste što pomiču granice u odnosu na prethodne kolege. Usvajaju se i koriste nove discipline, novi softveri, kao i nova ispitna oprema, čime se finansijski doprinosi preduzeću i akumulira znanje unutar njega.“
U svom radu nastoji problem najprije detaljno analizirati kako bi se vrijeme potrebno za intervenciju svelo na minimum.
„Moj lični pristup zadatku, izazovu ili problemu jeste da prvo analiziram stanje i pokušam definisati uzrok problema ili put izvršavanja zadatka svesti na što uže granice, tako da se na terenu tokom ispitivanja ne utroši mnogo vremena i da se zastoj svede na što kraće vrijeme.“
Posebno zahtjevna intervencija dogodila se u novogodišnjoj noći, kada su temperature bile izuzetno niske.
„Poslovi koji se pamte obično su oni koji se rijetko dešavaju. Bilo je i kompleksnijih inženjerskih problema, ali zbog uslova rada i hitnosti izdvojio bih eksploziju i zamjenu 110 kV prekidača. To je bilo za Novu godinu, na prijelazu iz 2016. u 2017. godinu. Radilo se na minus 17 stepeni Celzijusa. Bilo je potrebno demontirati oštećeni prekidač, montirati novi, izvršiti ožičenje, podešavanje, ispitivanje i puštanje agregata u rad.“
Takve situacije, objašnjava, zahtijevaju mnogo više od poznavanja teorije i tehničkih uputstava.
„Neki koraci nisu navedeni u uputama proizvođača opreme i, da biste sami riješili problem, morate oprezno i kroz ispitivanja zaključiti kako dalje. Sve je urađeno bez greške, uz veliki oprez i sigurnost. Bitno je, a to sam tada kao mlad inženjer naučio, da se svaki dio sistema prije puštanja u rad mora ispitati, odnosno da se ništa ne prepušta slučajnosti i naknadnim korekcijama.“
Upravo to iskustvo dodatno mu je potvrdilo koliko su u energetici važni strpljenje, sistematičnost i poštivanje sigurnosnih procedura.
Tehnologija napreduje, a inženjeri moraju stalno učiti
Razvoj novih tehnologija značajno mijenja i način rada u hidroelektranama. Savremeni inženjeri više se ne mogu oslanjati isključivo na znanja iz jedne oblasti, nego moraju razumjeti različite tehničke discipline.
Haračić ističe da je kontinuirano obrazovanje neizostavan dio inženjerske profesije.
„Tehnološki napredak je nezaustavljiv. Potrebno je uvijek pratiti razvoj opreme, kako novih materijala tako i novih funkcionalnosti. Sve se više isprepliću različite discipline, tako da danas inženjeri moraju biti multidisciplinarni. Energetičar mora poznavati i automatiku i telekomunikacije, kao i dio mašinskih oblasti poput hidraulike i slično. Također, novi softveri olakšavaju upotrebu opreme, kao i izvršavanje bržih proračuna i provjeru izbora opreme.“
Osim iskustva stečenog u Jablanici, dodatno se stručno usavršavao kroz edukacije povezane sa švicarskom kompanijom ABB, posebno u oblasti zaštite visokonaponske opreme.
Stečena znanja koristio je u svakodnevnom radu u Hidroelektrani Jablanica, ali i kroz privatne profesionalne angažmane na međunarodnom tržištu.
Od Tajvana do Meksika: Znanje stečeno u Jablanici primjenjuje širom svijeta
Jedan od najzanimljivijih detalja iz njegove profesionalne biografije svakako je međunarodno iskustvo. Iako svoju osnovnu profesionalnu karijeru gradi u Jablanici, Haračić je kroz dodatne angažmane imao priliku raditi na hidroelektranama u različitim dijelovima svijeta, od Tajvana do Meksika.
Za njega to nije samo lični profesionalni uspjeh nego i pokazatelj da stručnjaci koji rade u domaćim elektroenergetskim postrojenjima posjeduju znanja primjenjiva na međunarodnom tržištu.
„Stručno usavršavanje kod švicarskog ABB-a iz oblasti zaštite visokonaponske opreme iskoristio sam kako u svakodnevnom radu u HE Jablanica tako i u privatnom angažmanu na svjetskom tržištu. Međutim, želim istaknuti da većinu toga inženjeri mogu i sami naučiti, jer, kako sam rekao, hidroelektrana je idealan poligon za samoedukaciju i usavršavanje.“
Posebno naglašava razvojni potencijal stručnog kadra zaposlenog u hidroelektranama na Neretvi.
„Ličnim primjerom, radeći na hidroelektranama od Tajvana do Meksika, dokazujem da HE na Neretvi ima razvojni potencijal i mogućnost pružanja usluga širom svijeta“, poručuje Haračić.
Njegovo iskustvo pokazuje da znanje stečeno kroz obrazovanje i svakodnevni rad u lokalnoj sredini može pronaći primjenu i u velikim međunarodnim projektima, bez nužnog trajnog odlaska iz Bosne i Hercegovine.
„Ipak zadržavam pogled na osunčanim vrhovima Čvrsnice i Prenja“
Uprkos međunarodnom iskustvu i poslovnim mogućnostima koje mu se pružaju, Dino Haračić ostaje posebno vezan za Jablanicu.
Za mnoge mlade inženjere zaposlenje u struci podrazumijeva preseljenje u veće gradove ili odlazak u inostranstvo. On je, kako kaže, imao sreću što se upravo u njegovom rodnom kraju nalazi hidroelektrana u kojoj je mogao započeti profesionalnu karijeru.
„Raditi u elektroenergetskoj oblasti cilj je svakog studenta elektroenergetike. Ja sam imao sreću da je hidroelektrana u mom rodnom kraju i da tu započnem poslovnu karijeru. Također, bio sam svjestan da je veća šansa da me put odnese negdje drugo zbog posla, jer inženjeri energetike imaju malu vjerovatnoću da rade od kuće, većinom idu za proizvodnim pogonima.“
Iako priznaje da postoje brojne poslovne prilike u inostranstvu koje bi mu donijele znatno veća primanja, njegova odluka da ostane vezan za Jablanicu ima i ličnu dimenziju.
„Sada, pored mnogih poslovnih prilika širom svijeta koje su daleko bolje plaćene, ipak zadržavam pogled na osunčanim vrhovima Čvrsnice i Prenja.“
U toj kratkoj, ali snažnoj rečenici možda se najbolje ogleda njegov odnos prema rodnom kraju. Profesionalni uspjeh za njega ne podrazumijeva nužno odlazak, već mogućnost da znanje i iskustvo razvija i primjenjuje tamo gdje se osjeća svojim.
Poruka mladima iz Jablanice: „Izaberite ono u čemu ćete uživati i radite to najbolje što možete“
Na kraju razgovora za JablanicaLive, Haračić je uputio poruku mladim Jablaničanima koji razmišljaju o nastavku školovanja i izboru budućeg zanimanja, posebno onima koje privlače elektrotehnika, mašinstvo, građevinarstvo i druge tehničke oblasti.
Smatra da tehničke struke imaju dugoročnu perspektivu, ali naglašava da izbor zanimanja ne bi trebao biti zasnovan isključivo na mogućnosti zaposlenja ili visini primanja.
„Tehničke oblasti poput elektrotehnike, mašinstva, građevine i slično danas su, a sudeći prema trendovima i ubuduće će biti, prisutne u načinu života društva. Treba izabrati ono u čemu ćete uživati radeći i raditi to najbolje što možete. Ne treba se brinuti za opskrbu, ona je određena kod Gospodara svih svjetova, a On je spušta svakog dana svim svojim robovima, i pokornim i nepokornim.“
Osvrćući se na vlastite studentske dane i početak karijere, priznaje da bi mu dodatna praktična znanja tokom školovanja bila izuzetno korisna.
„Prije zaposlenja volio bih da sam poznavao više praktične primjene elektrotehnike, tako da bih svoj trud bolje usmjerio i pripremio se za tržište rada“, zaključuje Haračić.
Profesionalni put Dine Haračića, od osnovne i srednje škole u Jablanici, preko fakultetskih dana u Tuzli, do pozicije glavnog inženjera Hidroelektrane Jablanica i međunarodnih stručnih angažmana, primjer je koliko se upornošću, obrazovanjem i kontinuiranim usavršavanjem može postići.
Njegova priča istovremeno podsjeća na vrijednost domaćih stručnjaka, ali i na značaj sredine koja im pruža priliku da razvijaju svoje sposobnosti. Dok svoja znanja primjenjuje na hidroelektranama širom svijeta, Haračić nastavlja graditi karijeru u gradu u kojem je sve počelo.
A između međunarodnih poslovnih mogućnosti i rodnog kraja, njegova poruka ostaje jednostavna: postoje vrijednosti koje se ne mogu mjeriti samo novcem, a za njega među njima posebno mjesto zauzima pogled na Čvrsnicu i Prenj.
