Ubrzan tempo života, poslovne obaveze, finansijski problemi, porodične odgovornosti i svakodnevni pritisci doveli su do toga da je stres postao gotovo neizostavan dio života mnogih ljudi. Iako ga često doživljavamo kao nešto prolazno i uobičajeno, dugotrajna izloženost stresu može ostaviti ozbiljne posljedice na naše psihičko i fizičko zdravlje. Posebno zabrinjava činjenica da mnogi njegove prve znakove zanemaruju, pripisujući ih umoru, nedostatku sna ili svakodnevnim obavezama.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Povodom 4. novembra, Međunarodnog dana svijesti o stresu, portal JablanicaLive razgovarao je s Jablaničankom Enom Cvjetković, psihologinjom koja živi i radi u Sarajevu, gdje je profesionalno angažovana u oblasti psihološke podrške djeci i inkluzivnog obrazovanja.
Cvjetković je na službenoj stranici Osnovne škole „Edhem Mulabdić“ u Sarajevu navedena kao psihologinja Stručnog mobilnog tima za podršku inkluzivnom obrazovanju, a kroz dosadašnji rad pružala je stručnu podršku djeci s različitim razvojnim i obrazovnim teškoćama.
U razgovoru za naš portal govorila je o razlikama između prolaznog i hroničnog stresa, simptomima koje ne bismo trebali zanemarivati, utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih, ali i trenutku kada je potrebno potražiti stručnu pomoć.
Posebnu pažnju posvetila je jednostavnim načinima očuvanja mentalnog zdravlja, podsjećajući da briga o sebi nije luksuz, nego potreba koju često zanemarujemo.
Kako prepoznati razliku između prolaznog i hroničnog stresa?
JablanicaLive: Stres je danas gotovo neizostavan dio svakodnevnog života. Kako prepoznati razliku između uobičajenog, prolaznog stresa i hroničnog stresa koji može ozbiljno utjecati na naše psihičko i fizičko zdravlje?
Ena Cvjetković: Stres možemo definisati kao psihofiziološku reakciju pojedinca na zahtjeve, pritiske ili promjene iz okruženja koje doživljava kao izazovne ili veće od vlastitih trenutnih kapaciteta za suočavanje. Važno je napomenuti da stres sam po sebi nije uvijek negativan. U određenoj mjeri može nas motivisati, podstaći na djelovanje i pomoći da se prilagodimo novim situacijama.
Uobičajeni, odnosno akutni stres najčešće je vezan za konkretnu situaciju – naprimjer, ispit, važan poslovni zadatak, nesporazum, saobraćajnu gužvu ili neprijatnu komunikaciju. Takva reakcija uglavnom traje ograničeno i povlači se kada se situacija riješi ili kada osoba dobije priliku za odmor i oporavak.
S druge strane, hronični stres nastaje kada smo duže vrijeme izloženi pritiscima i zahtjevima, bez dovoljno prostora za oporavak. Tada je organizam dugotrajno izložen stanju pojačane napetosti, što se vremenom može odraziti na psihičko i fizičko zdravlje. Osoba može osjećati stalni umor, imati poteškoće sa spavanjem, biti razdražljiva, napeta, imati glavobolje, probleme s koncentracijom i pamćenjem ili osjećati da se više ne može nositi sa svakodnevnim obavezama. Važno je razumjeti da ne doživljavaju svi ljudi istu situaciju na isti način. Isti stresor kod jedne osobe može izazvati intenzivnu uznemirenost, dok ga druga osoba može doživjeti kao izazov s kojim se može nositi.
Način na koji procjenjujemo situaciju, značenje koje joj pridajemo, naša prethodna iskustva, lične karakteristike i dostupna podrška značajno utiču na intenzitet stresne reakcije.
Zbog toga je važno imati na umu da ne postoji univerzalan način reagovanja na stres, niti isti obrazac suočavanja odgovara svakoj osobi.
Simptomi koje često zanemarujemo
JablanicaLive: Koji su najčešći psihički i fizički simptomi stresa koje ljudi često zanemaruju ili pogrešno pripisuju umoru i svakodnevnim obavezama? Može li dugotrajna izloženost stresu dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema?
Ena Cvjetković: Stres se ne manifestuje samo kroz osjećaj nervoze i zabrinutosti. On može uticati na naše misli, emocije, ponašanje i fizičko funkcionisanje.
Kada govorimo o psihičkim simptomima, najčešće se javljaju razdražljivost, unutrašnja napetost, osjećaj preopterećenosti, zabrinutost, teškoće s koncentracijom i pamćenjem, promjene raspoloženja, nedostatak motivacije i povlačenje iz socijalnih kontakata.
Kada je riječ o fizičkim simptomima, osoba može osjećati učestale glavobolje, napetost u vratu i ramenima, ubrzan rad srca, probavne smetnje, promjene apetita, hroničan umor i poteškoće sa spavanjem. Ono što je posebno važno jeste da ljudi često zanemaruju ove signale i pripisuju ih umoru, nedostatku vremena ili svakodnevnim obavezama.
Međutim, kada se određeni simptomi ponavljaju, traju duže vrijeme ili počnu ometati svakodnevno funkcionisanje, važno je zastati i obratiti pažnju na ono što nam organizam poručuje. Naravno, ne treba svaki fizički simptom automatski pripisivati stresu. Ukoliko tegobe traju ili se pogoršavaju, važno je potražiti i odgovarajuću medicinsku procjenu.
Dugotrajna izloženost stresu može nepovoljno uticati na psihičko i fizičko zdravlje. Kad smo pod stresom, organizam aktivira prirodni mehanizam odgovora na prijetnju, poznat kao reakcija „bori se ili bježi“. U takvim situacijama dolazi do fizioloških promjena koje nam pomažu da reagujemo na izazov. Problem nastaje kada takvo stanje traje dugo i kada organizam nema dovoljno vremena za oporavak.
Hroničan stres može biti povezan s poremećajima spavanja, pojačanom anksioznošću i emocionalnom iscrpljenošću, a može dovesti i do smanjene sposobnosti suočavanja sa svakodnevnim obavezama. Može uticati na tjelesno zdravlje, uključujući probavni i kardiovaskularni sistem, te pogoršati postojeće zdravstvene tegobe.
Važnu ulogu u tome ima i način na koji se osoba suočava sa stresom. Izbjegavanje problema, potiskivanje emocija ili zanemarivanje vlastitih potreba mogu kratkoročno pružiti osjećaj olakšanja, ali dugoročno ne predstavljaju uvijek konstruktivne načine suočavanja sa stresom. Također, važno je naglasiti da stres nije jedini uzrok bolesti i da neće svaka osoba koja je izložena stresu razviti zdravstveni problem.
Na zdravlje utiču brojni faktori, uključujući genetiku, životne navike, zdravstveno stanje, socijalnu podršku i način suočavanja sa stresnim situacijama.
Društvene mreže i pritisak na mlade
JablanicaLive: Sve više ljudi živi pod pritiskom poslovnih obaveza, finansijskih problema i porodičnih odgovornosti. Koliko savremeni način života i društvene mreže doprinose povećanju stresa, posebno kod mladih ljudi?
Ena Cvjetković: Savremeni način života donosi brojne prednosti, ali istovremeno ispred nas postavlja sve veće zahtjeve.
Ubrzan tempo života, poslovne obaveze, finansijska nesigurnost, porodične odgovornosti, stalna dostupnost putem telefona i preopterećenost informacijama mogu doprinijeti osjećaju psihičke iscrpljenosti. Posebno je važno govoriti o uticaju društvenih mreža na mlade. Mladi su često izloženi sadržajima u kojima drugi prikazuju naizgled savršen život – idealan izgled, uspješne karijere, putovanja, materijalno blagostanje i stalnu sreću.
Kroz takve sadržaje može se razviti potreba za stalnim upoređivanjem vlastitog života s onim što vidimo na društvenim mrežama. To zovemo socijalno poređenje. Kada mlada osoba počne vjerovati da mora izgledati, živjeti i postizati isto što i osobe koje prati, može se javiti osjećaj nezadovoljstva, nesigurnosti, manje vrijednosti i neuspjeha. Dodatni pritisak može predstavljati potreba za prihvatanjem i potvrdom kroz broj lajkova, komentara i pratilaca. Na taj način osjećaj vlastite vrijednosti može postati previše zavisan od reakcije drugih ljudi. Važno je mladima približiti činjenicu da društvene mreže prikazuju samo odabrane dijelove nečijeg života, a ne njegovu potpunu stvarnost. Stoga je važno razvijati kritički odnos prema sadržajima koje pratimo i podsjećati mlade da vlastitu vrijednost ne mjere prema onome što vide na ekranima.
Kada je vrijeme da potražimo pomoć psihologa?
JablanicaLive: Mnogi ljudi pokušavaju sami prevladati stres, često ne prepoznajući trenutak kada im je potrebna stručna pomoć. Koji su znakovi da stres više ne možemo uspješno kontrolisati i kada je pravo vrijeme da se obratimo psihologu?
Ena Cvjetković: Jedan od najvažnijih pokazatelja jeste kada stres počinje značajno narušavati kvalitet života i svakodnevno funkcionisanje. To se može prepoznati kroz dugotrajnu napetost, poteškoće sa spavanjem, razdražljivost, povlačenje iz socijalnih kontakata ili teškoće u obavljanju svakodnevnih obaveza. Smatram da ne treba čekati da se problemi nagomilaju ili da osoba dođe do tačke potpune emocionalne iscrpljenosti.
Psihologu se možemo obratiti i onda kada primijetimo da se već neko vrijeme ne osjećamo dobro, kada nam uobičajeni načini suočavanja sa stresom više ne pomažu ili kada jednostavno želimo bolje razumjeti sebe i svoje reakcije.
Važno je razbiti predrasudu da je traženje psihološke pomoći znak slabosti ili da je namijenjeno isključivo osobama koje imaju psihičke poteškoće. Naprotiv, traženje podrške predstavlja odgovoran i savjestan odnos prema sebi i vlastitom mentalnom zdravlju.
Psihološki razgovor može biti koristan i kao prostor za bolje razumijevanje vlastitih emocija, prepoznavanje obrazaca reagovanja i razvijanje konstruktivnijih načina suočavanja sa svakodnevnim izazovima.
„Briga o sebi nije luksuz“
JablanicaLive: Za kraj, koje biste konkretne i jednostavne savjete dali našim čitaocima za svakodnevno smanjenje stresa? Postoje li tehnike koje možemo primijeniti već danas, čak i kada nemamo mnogo slobodnog vremena?
Ena Cvjetković: Važno je da svakodnevno izdvojimo barem malo vremena koje ćemo posvetiti isključivo sebi. Hoće li to biti dvadeset, trideset minuta ili sat vremena, na nama je da procijenimo. Često smo toliko usmjereni na porodicu, posao, svakodnevne obaveze i potrebe drugih ljudi da zaboravimo na vlastite potrebe.
Vrijeme za sebe može obuhvatiti različite aktivnosti koje nas opuštaju, ispunjavaju i pomažu nam da se psihički rasteretimo. Korisno je primijeniti i neke jednostavne tehnike koje ne zahtijevaju mnogo vremena, poput nekoliko minuta svjesnog i usporenog disanja, kratke šetnje ili svjesnog udaljavanja od telefona i izvora informacija.
Važno je praviti kratke pauze tokom dana, realno rasporediti obaveze i naučiti postaviti granice, odnosno prepoznati kada je potrebno reći „ne“ dodatnim zahtjevima. Važno je i da ne postavljamo sebi nerealna očekivanja i da prihvatimo da ne možemo uvijek sve postići, sve kontrolisati i svima udovoljiti. Briga o mentalnom zdravlju ne treba biti nešto čemu se posvećujemo tek kada nastanu problemi. Ona treba postati dio naše svakodnevne rutine.
Ponekad smo toliko zauzeti obavezama, tuđim očekivanjima i pokušajima da sve držimo pod kontrolom da zaboravimo zastati i zapitati se kako smo zaista. Moja poruka čitateljima je da na vrijeme prepoznaju vlastite granice i potrebe i da sebi dozvole odmor bez osjećaja krivice.
