Arhitekt koji je vodio izradu Urbanističkog plana Jablanice, Ahmed Delić,
Povodom Svjetskog dana urbanizma, arhitekt Ahmed Delić za JablanicaLive: „Jablanica mora postati mjesto u koje ljudi dolaze s razlogom, a ne samo mjesto kroz koje prolaze“
Povodom Svjetskog dana urbanizma i prostornog planiranja, koji se obilježava 8. novembra, portal JablanicaLive razgovarao je s Ahmedom Delićem, magistrom arhitekture, osnivačem i direktorom sarajevske kompanije DELI Design Studio & Consulting, o urbanističkom razvoju Jablanice, njenim potencijalima, problemima i dugoročnoj budućnosti.
Delić je arhitekta s iskustvom u projektovanju, stručnom nadzoru, vođenju građevinskih projekata i savjetovanju investitora. Kompaniju DELI osnovao je 2017. godine, a iza nje stoji portfolio s više od stotinu projekata iz oblasti stambene, poslovne, turističke, infrastrukturne i javne izgradnje širom Bosne i Hercegovine.
Za Jablanicu ga veže i značajan stručni angažman. Naime, upravo je Ahmed Delić bio voditelj izrade izmjena Urbanističkog plana Jablanice iz 2020. godine, dokumenta koji je izradila njegova kompanija za potrebe Općine Jablanica. Zahvaljujući tom iskustvu, imao je priliku detaljno analizirati prostorne karakteristike grada, postojeću infrastrukturu i mogućnosti njegovog budućeg razvoja. U razgovoru za JablanicaLive Delić otvoreno govori o nedostatku prostora za širenje grada, saobraćajnim problemima, potrebi za novim investicijama, odlasku stanovništva i mladih, ali i o poukama koje Jablanica mora izvući iz katastrofalnih poplava i klizišta iz oktobra 2024. godine.
Posebnu pažnju posvetio je demografskim pokazateljima, upozoravajući da smanjenje broja stanovnika i učenika nije samo statistički problem, nego pitanje opstanka i budućnosti lokalne zajednice.
Njegova vizija Jablanice do 2050. godine ne zasniva se prvenstveno na novim zgradama i infrastrukturnim projektima, nego na stvaranju grada u kojem će ljudi imati razlog da ostanu, rade, osnivaju porodice i grade svoju budućnost.
U nastavku donosimo razgovor u cijelosti.
JablanicaLive: Kao arhitekt koji je učestvovao u izradi izmjena Urbanističkog plana Jablanice iz 2020. godine, imali ste priliku detaljnije upoznati prostorne karakteristike i razvojne mogućnosti našeg grada. Kakve ste potencijale, ali i najveće urbanističke izazove Jablanice prepoznali tokom tog rada?
Ahmed Delić: Jablanica ima saobraćajno povoljan, ali urbanistički zahtjevan položaj. Nalazi se na važnim saobraćajnim pravcima između Sarajeva, Mostara i Prozora, okružena je izuzetnim prirodnim ambijentom i raspolaže značajnim energetskim resursima. To su prednosti koje mnogi gradovi nemaju.
Jedan od najvećih izazova jeste ograničen prostor za razvoj, zbog čega svaka urbanistička odluka ima dugoročne posljedice. Zato je važno uskladiti stambenu izgradnju, poslovne sadržaje, saobraćaj i javne površine, kako bismo izbjegli da današnjim rješenjima stvaramo sutrašnje probleme.
Poseban izazov predstavlja izgradnja tunela Prenj, koji bi mogao promijeniti tranzitne tokove i smanjiti broj putnika koji prolaze kroz Jablanicu. Zbog toga dugoročni razvoj ne možemo zasnivati isključivo na tranzitnom saobraćaju.
Jablanica mora postati mjesto u koje ljudi dolaze s razlogom, a ne samo mjesto kroz koje prolaze.
JablanicaLive: Jablanica je grad specifičnog geografskog položaja, okružen planinama, s rijekom Neretvom i ograničenim prostorom za širenje gradskog područja. Koliko ove prirodne karakteristike utječu na urbanistički razvoj i u kojem bi se pravcu Jablanica trebala razvijati u narednih deset ili dvadeset godina?
Ahmed Delić: Geografiju Jablanice ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti način na koji joj pristupamo. Zbog ograničenog prostora, Jablanica nema mogućnost širenja kakvu imaju gradovi u ravničarskim područjima. Zato moramo racionalnije koristiti zemljište, planski razvijati postojeće gradske zone i čuvati prostor koji nam je preostao.
Magistralna cesta presijeca gradsko područje, saobraćajni tokovi opterećuju centar, tako da je potrebno mnogo pažljivije planiranje prostora i iznalaženje adekvatnih rješenja.
Prednost bih dao kvalitetnijem uređenju postojećeg gradskog područja, racionalnom korištenju neizgrađenih površina i planskom razvoju poslovnih zona na lokacijama koje imaju odgovarajuću saobraćajnu i komunalnu infrastrukturu.
Istovremeno, razvoj Jablanice ne završava granicama gradskog jezgra. Naša ruralna naselja imaju potencijal za poljoprivredu, turizam i manje privatne djelatnosti. Ali ljudi će u tim naseljima ostati samo ako tamo mogu ostvarivati prihode i imati prihvatljiv kvalitet života.
Ne moramo biti veliki grad da bismo bili dobro organizovan grad. Veličina prostora nije presudna koliko kvalitet njegovog korištenja.
JablanicaLive: Građani Jablanice često se susreću s pitanjima nedostatka parking prostora, uređenja javnih površina, saobraćajne infrastrukture i sadržaja za mlade. Šta biste Vi, iz stručne perspektive, izdvojili kao prioritete za stvaranje funkcionalnijeg, uređenijeg i ugodnijeg grada za život?
Ahmed Delić: Saobraćaj, parking, sigurnost pješaka, pristupačnost javnih prostora i kvalitet komunalne infrastrukture direktno utječu na to kako se ljudi osjećaju u svom gradu.
Planirani kružni tok i novi saobraćajni spojevi mogli bi poboljšati funkcionisanje gradskog područja, ali potrebno je sagledati cjelokupan sistem, a ne rješavati svaku raskrsnicu zasebno.
Prioriteti bi trebali biti sigurnije pješačke komunikacije, bolje organizovan parking i kvalitetnije uređenje javnih površina. To nisu uvijek najskuplji zahvati, ali su promjene koje građani svakodnevno osjete.
Razmotrio bih i mogućnost izgradnje većeg trgovačkog centra s podzemnom garažom, po uzoru na određene objekte u drugim gradovima. Takav projekat mogao bi istovremeno unaprijediti trgovačku ponudu, privući kupce iz šireg područja i, uz odgovarajući režim korištenja garaže, rasteretiti dio javnih površina od parkiranih automobila. Naravno, njegovu opravdanost morala bi potvrditi tržišna i urbanistička analiza.
Ali kvalitet života nije samo pitanje saobraćaja i izgradnje. Mladi trebaju mjesta za druženje, redovne kulturne i sportske sadržaje, koncerte, festivale i prilike da upoznaju nove ljude. Čovjeku nije dovoljno da u gradu ima gdje raditi i stanovati. Potrebno mu je da ima zbog čega izaći iz kuće i s kim podijeliti svoje slobodno vrijeme.
JablanicaLive: Katastrofalne poplave i klizišta iz oktobra 2024. godine pokazale su koliko prirodne nepogode mogu ugroziti naselja i infrastrukturu. Koliko bi ova iskustva trebala utjecati na buduće prostorno planiranje Jablanice i šta je, prema Vašem mišljenju, najvažnije promijeniti kako bi se smanjili rizici od sličnih katastrofa?
Ahmed Delić: Oktobar 2024. godine mora predstavljati prekretnicu u načinu na koji planiramo prostor. U brdsko-planinskom području poput Jablanice nije dovoljno utvrditi da li je neka parcela građevinska i da li je na njoj moguće graditi ili eksploatisati resurse. Moramo znati kakva je stabilnost terena, kako se ponašaju površinske i podzemne vode i kakvi geološki, hidrološki i drugi rizici postoje za stanovništvo i infrastrukturu.
Potrebne su detaljne karte rizika, odgovarajuća geološka i hidrološka istraživanja, kontrola odvodnje i jasna ograničenja gradnje, eksploatacije resursa i drugih zahvata na područjima povećanog rizika. Prostorno planiranje mora biti usklađeno sa sistemom civilne zaštite i održavanjem infrastrukture.
JablanicaLive: Kada biste danas imali priliku osmisliti dugoročnu viziju razvoja Jablanice do 2040. ili 2050. godine, kako biste željeli da naš grad izgleda?
Ahmed Delić: Kao arhitekt, volio bih vidjeti urbanistički uređeniju Jablanicu, s funkcionalnim saobraćajem, kvalitetnim javnim prostorima, uređenom obalom, novim poslovnim sadržajima i bolje povezanim naseljima. Ali moja vizija ne počinje zgradama. Počinje ljudima.
Arhitektura je oblikovanje prostora za čovjeka. Ako nema ljudi, sve drugo postepeno gubi smisao. Zato bih želio Jablanicu u kojoj se povećava broj zaposlenih, u kojoj mladi mogu pronaći posao, osnovati porodicu i odgajati djecu, a da odlazak ne bude jedina mogućnost napredovanja.
Želio bih da Jablanica ima snažniju privatnu ekonomiju, aktivnu poslovnu zonu, razvijenu lokalnu poljoprivredu i turističku ponudu zbog koje ljudi namjenski dolaze u Jablanicu.
Za takvu viziju potrebni su dugoročni plan, jasni prioriteti, saradnja s višim nivoima vlasti i aktivno privlačenje privatnih investicija. Općina ne mora sama graditi fabrike i otvarati preduzeća. Njen zadatak je da stvori uslove u kojima će privatni investitori željeti ulagati, a naši ljudi raditi i stvarati.
Uspjeh Jablanice 2050. godine ne bih mjerio samo brojem izgrađenih objekata, nego brojem ljudi koji su odlučili u njoj ostati i graditi svoju budućnost.
JablanicaLive: Prema demografskim pokazateljima, Jablanica se suočava sa smanjenjem broja stanovnika i učenika. Šta ti podaci govore o budućnosti grada?
Ahmed Delić: Mislim da su demografski pokazatelji jedno od najozbiljnijih upozorenja koje imamo. Prema popisu iz 2013. godine, Jablanica je imala 10.111 stanovnika, dok novije procjene upućuju na približno 10% manji broj. Broj učenika osnovne škole smanjen je za gotovo 20% između školske godine 2017/18. i 2024/25.
Iza tih brojeva stoje stvarni ljudski životi, odluke o odlasku, porodice koje se sele i djeca koja više neće odrastati u Jablanici. Kada mlada osoba napusti Jablanicu, grad ne gubi samo jednog stanovnika. Gubi mogućnost da ta osoba ovdje osnuje porodicu, pokrene posao i stvori nešto novo. A odlaskom mladih mijenja se i društveni život onih koji ostaju. Sve je manje prijatelja, novih poznanstava, poslovnih ideja i generacija koje će nastaviti razvijati grad.
Mene ne zabrinjava samo to što ljudi odlaze. Zabrinjava me mogućnost da su mnogi željeli ostati, ali nisu imali dovoljno razloga. To je problem koji moramo razumjeti prije nego što počnemo govoriti o njegovom rješavanju.
JablanicaLive: Šta bi Jablanica trebala učiniti da privuče investicije, otvori nova radna mjesta i postane privlačnija mladim porodicama?
Ahmed Delić: Općina treba imati organizovan pristup privlačenju investicija, s pripremljenim lokacijama, jasnim planskim uslovima, dostupnim informacijama i efikasnom administracijom.
Investicijski ured mogao bi pružati informacije o osnivanju preduzeća, dostupnim lokacijama i administrativnim procedurama, dok bi start-up inkubator mladim preduzetnicima omogućio prostor i podršku za pokretanje poslovanja.
Potrebno je ulagati u promociju investicijskih mogućnosti, uz prethodno pripremljene i infrastrukturno opremljene poslovne zone. Investitore moramo aktivno tražiti, predstavljati im naše mogućnosti i, slikovito rečeno, vući ih za rukav, a ne čekati da sami pokucaju na vrata.
Posebnu pažnju treba posvetiti malim i srednjim preduzećima, proizvodnji koja može prodavati izvan lokalnog tržišta i povezivanju srednje škole s potrebama poslodavaca.
U ruralnim naseljima podržao bih razvoj tržišno održive poljoprivrede, gdje proizvođač prije ulaganja zna kome će prodavati svoje proizvode.
Potrebna nam je i snažnija trgovačka ponuda. Primjer Viteza pokazuje koliko regionalna trgovina može utjecati na prepoznatljivost jednog mjesta. Zašto i Jablanica ne bi pokušala razviti sadržaje koji će privlačiti kupce iz okolnih područja?
Ali važno je razumjeti da nijedan trgovački centar sam neće riješiti pitanje zaposlenosti i demografije. Potrebna je šira privredna osnova.
Za mlade porodice radno mjesto jeste osnovni preduslov, ali nije jedini. Važni su i dostupno stanovanje, kvalitet obrazovanja, sigurnost, zdravstvene usluge i sadržaji koji omogućavaju djeci kvalitetno odrastanje.
Trgovac ulaže tamo gdje vidi kupce. Investitor tamo gdje vidi radnike. Mladi čovjek ostaje tamo gdje vidi budućnost. Naš zadatak je da povežemo te tri stvari.
JablanicaLive: Šta je, prema Vašem mišljenju, najveća prepreka promjenama u Jablanici? Imamo li kao mala sredina dovoljno snage da preokrenemo negativne trendove?
Ahmed Delić: Mislim da je jedna od najvećih opasnosti da se ljudi postepeno naviknu na stanje koje ih ne zadovoljava i prestanu vjerovati da se nešto može promijeniti. Male sredine imaju i svoje posebne društvene izazove. Ljudi se međusobno poznaju, što ponekad stvara i osjećaj nedostatka privatnosti ili nepovjerenja prema novim idejama. Posebno je važno da mladim ljudima ostavimo prostor za individualnost, ambiciju i pokušaje. Ne smijemo stvarati atmosferu u kojoj se čovjek boji pokrenuti posao ili napraviti nešto drugačije zato što unaprijed očekuje negativne komentare.
Ali mala sredina ima i jednu veliku prednost: ljudi su blizu jedni drugima i promjene mogu biti neposrednije. Ne moramo čekati da postanemo bogat grad da bismo počeli biti bolja zajednica. Možemo podržati lokalnog preduzetnika, pomoći komšiji, uključiti se u rad udruženja, organizovati događaj ili jednostavno pokazati više razumijevanja jedni prema drugima.
Institucije se moraju spustiti iz visina odlučivanja i približiti se čovjeku. Saslušati njegove potrebe, razumjeti svakodnevne probleme i korak po korak pronalaziti rješenja koja će građani zaista osjetiti.
Ne mislim da Jablanici nedostaju sposobni ljudi. Mislim da moramo stvoriti bolje uslove da njihovo znanje, energija i ideje dođu do izražaja. Na kraju, grad ne čine samo njegove zgrade, ulice i institucije.
Grad su ljudi. Ljudi su budućnost. A budućnost Jablanice zavisit će od toga koliko prostora pružimo ljudima da u njoj ostanu, rade, stvaraju i žive dostojanstveno.
