Građani Bosne i Hercegovine prošle godine uplatili su gotovo dvije milijarde KM u kladionicama i kockarnicama, dok u zemlji posluje više od 2.300 kladionica.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Iza ogromnih novčanih iznosa kriju se ozbiljni društveni problemi, razorene porodice i djeca koja odrastaju u strahu, siromaštvu i neizvjesnosti. Posebno zabrinjava činjenica da su igre na sreću, uprkos zakonskim zabranama, dostupne i maloljetnicima.
O zabrinjavajućim rezultatima istraživanja Detektora u emisiji „Novi dan“ na televiziji N1 govorili su novinarka Branka Mrkić i psiholog Marko Romić, koji se više od 15 godina bavi liječenjem osoba ovisnih o kockanju.
Prema iznesenim informacijama, najmlađi pacijent u jednoj grupi za liječenje ovisnosti ima samo 16 godina, dok pojedina djeca počinju kockati već u šestom razredu osnovne škole.
Kladionice na svega 50 metara od škola
Istraživanje Detektora pokazalo je da je kockanje maloljetnicima dostupno znatno više nego što bi se moglo očekivati s obzirom na postojeće zakonske zabrane.
U Federaciji BiH propisana je minimalna udaljenost kladionica od 100 metara od obrazovnih ustanova i vjerskih objekata. Međutim, novinari Detektora na Ilidži su zabilježili kladionicu udaljenu svega pedesetak metara od škole.
Iz pojedinih kladionica takve slučajeve pravdaju činjenicom da su poslovnice otvorene prije donošenja zakonskih odredbi o minimalnoj udaljenosti.
Dodatni problem predstavlja online klađenje, kojem maloljetnici mogu pristupati zaobilazeći pojedine mehanizme zaštite.
Branka Mrkić navela je da su tokom istraživanja razgovarali s mladima koji su opisali kako su, dok su bili maloljetni, uspijevali zaobići prepreke prilikom registracije na platformama za online klađenje.
„Hiljade djece noćas nisu spavale jer oca nema, a majka plače“
Psiholog Marko Romić posebno je upozorio na posljedice patološkog kockanja po djecu koja odrastaju u porodicama pogođenim ovom ovisnošću.
Tokom dugogodišnjeg rada susretao se s brojnim slučajevima u kojima su porodice ostajale bez sredstava za osnovne životne potrebe, dok su djeca svakodnevno svjedočila svađama, očaju i finansijskim problemima svojih roditelja.
„Sinoć su tisuće i tisuće djece u ovoj zemlji legle, ali nisu spavale cijelu noć zato što oca nema kući, a majka plače“, upozorio je Romić.
Govoreći o majkama koje su zbog partnerove ovisnosti bile primorane napustiti brak, opisao je situacije u kojima porodice nisu imale novca ni za osnovne školske potrebe djece, pa čak ni za mlijeko za bebe.
Prema njegovim riječima, posljedice takvog odrastanja mogu biti izuzetno teške.
Djeca koja bi trebala odrastati uz sigurnost, ljubav i podršku suočavaju se s neizvjesnošću, strahom i gubitkom povjerenja u najbliže.
Sve počinje iz znatiželje, a završava dugovima i krađama
Romić objašnjava da kockanje kod mladih najčešće počinje kao znatiželja.
Problem dodatno pogoršava sveprisutno reklamiranje kladionica, uključujući reklame u medijima, na društvenim mrežama, pa čak i na autobusima kojima se prevoze školska djeca.
U reklamnim kampanjama često učestvuju poznati sportisti i druge javne ličnosti, što kod mladih može stvoriti pogrešnu predstavu o kockanju kao bezazlenoj i društveno prihvatljivoj aktivnosti.
Romić je upozorio da pojedini maloljetnici, nakon početnih pokušaja klađenja, počinju uzimati novac od roditelja, a kasnije pribjegavaju krađama i prodaji porodičnih dragocjenosti.
Kako ovisnost napreduje, raste i potreba za sve većim novčanim iznosima.
U posljednjim fazama patološkog kockanja, kako objašnjava, dobitak prestaje biti osnovni motiv. Osoba nastavlja kockati zbog snažne potrebe koju više ne uspijeva kontrolisati.
Naveo je primjere osoba koje tokom jedne večeri osvoje 15.000 ili 20.000 KM, ali već narednog jutra ostanu bez ijedne marke.
Maloljetnicima se prikazuju reklame za kladionice
Tokom istraživanja novinari Detektora kreirali su Instagram profil na kojem je navedeno da korisnik ima 16 godina.
Uprkos tome, profilu su se prikazivali oglasi i sadržaji povezani s kladionicama i priređivačima igara na sreću.
Iako su pojedine kompanije ograničile pristup sadržajima za maloljetnike, kod drugih takva zaštita nije bila dovoljno efikasna.
Istraživanje je otvorilo i pitanje odgovornosti institucija za kontrolu ulaska maloljetnika u kladionice.
Mrkić je navela da su odgovori nadležnih institucija bili neujednačeni. Dok se Porezna uprava pozivala na saradnju s kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova, pojedini MUP-ovi odgovarali su da takve kontrole nisu u njihovoj nadležnosti.
Istovremeno, svjedočenja mladih ukazuju na to da maloljetnici u pojedine kladionice ulaze bez većih prepreka.
Kladionice doniraju novac, a porodice ostaju bez osnovnih sredstava
Romić je posebno kritikovao praksu kladionica i kockarnica da finansiraju sportske terene, humanitarne projekte i druge društveno korisne aktivnosti.
Smatra problematičnim da industrija povezana s ozbiljnim posljedicama ovisnosti istovremeno kroz donacije gradi pozitivnu sliku o sebi.
Kao primjer naveo je donacije sigurnim kućama, u kojima se nalaze i žene koje su pretrpjele nasilje povezano s partnerovim problemima kockanja.
Upozorio je i na slučajeve u kojima se na školskim sportskim terenima i dječijim dresovima pojavljuju logotipi kladionica.
Prema njegovoj ocjeni, posebno su ugrožene porodice osoba koje su razvile patološku ovisnost, jer takvi pojedinci često troše ne samo vlastite prihode nego i novac supružnika, roditelja i drugih članova porodice.
Politička odgovornost i zakoni koji godinama čekaju
Branka Mrkić upozorila je da problem kockanja u BiH nije samo zdravstveno i socijalno pitanje nego i pitanje političke odgovornosti.
Prema njenim riječima, političari često tokom predizbornih kampanja govore o potrebi ograničavanja kladionica, dok istovremeno pojedine zakonske izmjene godinama ne uspijevaju završiti parlamentarnu proceduru.
Istraživanje Detektora obuhvatilo je i analizu glasanja političkih stranaka o prijedlozima strožijeg oporezivanja i izmjenama propisa koji uređuju igre na sreću.
Jedan od zakonskih prijedloga, kako je navedeno tokom razgovora, još od 2017. godine čeka završetak procedure u Domu naroda.
Ovisnost se može liječiti, ali rijetki sami traže pomoć
Uprkos teškim posljedicama, psiholog Marko Romić naglašava da je liječenje patološkog kockanja moguće.
Ipak, jedan od najvećih problema predstavlja činjenica da se vrlo mali broj osoba samostalno odlučuje potražiti stručnu pomoć.
Prema njegovom iskustvu, svega jedan do dva posto osoba s ovim problemom samoinicijativno dolazi na liječenje.
Najčešće pomoć traže tek kada dugovi postanu neizdrživi ili kada dođe do ozbiljnog narušavanja porodičnih odnosa.
Romić ističe da je uključivanje porodice izuzetno važno za uspješan oporavak.
Kao pozitivne primjere naveo je osobe koje su se kockale dvadeset ili više godina, a nakon liječenja uspjele prestati i održati apstinenciju tokom deset godina.
Posebno je naglasio važnost iskrenosti i prestanka skrivanja problema.
Potrebne strožije kontrole i zaštita djece
Sagovornici su saglasni da je za smanjenje posljedica kockanja potrebno mnogo više od postojećih zakonskih zabrana.
Neophodni su efikasniji inspekcijski nadzor, dosljedna primjena propisa, sprečavanje pristupa maloljetnika kladionicama i online klađenju, kao i ograničavanje intenzivnog reklamiranja igara na sreću.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti edukaciji djece i mladih, ali i pružanju podrške porodicama koje se suočavaju s posljedicama ovisnosti.
Iza gotovo dvije milijarde maraka godišnjih uplata ne stoje samo poslovni rezultati kladioničke industrije, nego i ljudske sudbine koje se često odvijaju daleko od očiju javnosti.
