Povodom Svjetskog dana upotrebljivosti, koji se obilježava 12. novembra, razgovarali smo s Dženanom Ćosićem, industrijskim dizajnerom iz Jablanice čiji je profesionalni put od dječačkih crteža i rada u djedovoj stolarskoj radionici vodio do međunarodnih projekata povezanih s automobilskim gigantom Audijem i švicarskim proizvođačem vozova i tramvaja Stadler Rail.
Svjetski dan upotrebljivosti posvećen je važnosti stvaranja proizvoda, tehnologija i usluga koje su jednostavne, pristupačne, sigurne i prilagođene potrebama ljudi. Ovogodišnja tema, „Dizajniranje održive budućnosti uz etičku umjetnu inteligenciju“, u prvi plan stavlja odnos ljudske kreativnosti, tehnološkog razvoja i odgovornosti prema društvu. Upravo o tim pitanjima, ali i o vlastitom profesionalnom putu, za JablanicaLive govori Dženan Ćosić, mladi Jablaničanin koji je diplomirao i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, a tokom studija bio je među istaknutim studentima svoje generacije.
Njegovo iskustvo obuhvata različite oblasti industrijskog dizajna, od automobila i šinskih vozila do drugih savremenih proizvoda. Ipak, uprkos međunarodnim angažmanima, Ćosić posebno ističe povezanost s rodnom Jablanicom, mjestom u kojem je napravio prve kreativne korake.
U razgovoru za naš portal otkriva kako je došao do saradnji s velikim kompanijama, šta se krije iza razvoja savremenih vozila, koliko umjetna inteligencija mijenja dizajnersku profesiju i zašto smatra da mladima iz manjih sredina porijeklo ne mora biti prepreka za ostvarenje velikih snova.
Od djedove stolarske radionice do međunarodnih projekata
JablanicaLive: Vaš profesionalni put počeo je u Jablanici, a danas iza sebe imate iskustvo rada na međunarodnim dizajnerskim projektima. Kako je nastala Vaša ljubav prema industrijskom dizajnu i koliko je bilo izazovno iz manje sredine zakoračiti u svijet velikih kompanija?
Dženan Ćosić: Prije svega, hvala redakciji portala na pozivu za intervju i na tome što pratite moj rad već nekoliko godina. Moj profesionalni put započeo je u rodnoj Jablanici, mjestu gdje uvijek odmorim dušu i iz kojeg crpim najbolju energiju za rad. Uprkos brojnim putovanjima i projektima u različitim državama, Jablanica je bila i ostat će oaza kojoj se uvijek rado vraćam da napunim baterije. Ljubav prema industrijskom dizajnu rodila se još u osnovnoj školi, iako sam tek kasnije, tokom srednje škole, saznao kako se to zanimanje stručno zove. Tada sam imao privilegiju da sa svojim pokojnim djedom, vrsnim stolarom, izrađujem različite predmete. Upravo se u tim trenucima probudila strast za stvaranjem nečeg novog i drugačijeg.
Iako je Jablanica mala sredina, pružila mi je prednosti koje u velikim gradovima rijetko možete pronaći. To su ljudi, bliska poznanstva i ona specifična toplina kada vam zatreba da nešto bude „gotovo za pet minuta“. Tokom studija industrijskog dizajna ponekad je lakše završiti semestralni projekat u manjoj sredini jer su majstori tu i spremni su pomoći, makar to bilo i u 11 sati navečer.
Ipak, iskorak u svijet velikih kompanija nosio je svoje izazove. Morate se izdvojiti iz mase da biste bili odabrani za novi projekat ili dobili odgovornost za budući izgled serije proizvoda. Danas, u svijetu u kojem se mladima nude prečice i brza rješenja, izuzetno je važno naglasiti da škola i znanje nikada ne podbacuju. Naravno, diploma sama po sebi nije mjerilo znanja. Pravo učenje zapravo tek počinje kada završite školovanje, jer tada shvatite koliko još toga morate naučiti. Velike kompanije traže ljude koji su sposobni, koji mogu dokazati svoje znanje i ponuditi kvalitetno rješenje u kritičnim situacijama. A dizajn je u svojoj suštini upravo to – rješenje za problem.
Kako je Jablaničanin dobio priliku raditi na projektima za Audi i Stadler?
JablanicaLive: Tokom karijere imali ste priliku raditi na projektima povezanim s poznatim svjetskim kompanijama, uključujući Audi i Stadler. Kako je došlo do tih saradnji, na kojim ste konkretnim projektima radili i kakvo je iskustvo učestvovati u razvoju proizvoda za tako zahtjevno međunarodno tržište?
Dženan Ćosić: Saradnja s globalnim kompanijama poput Audi AG i Stadler Rail bila je nevjerovatno iskustvo, ne samo zbog prilike za rad već i zbog konstantnog učenja i usavršavanja. Iako se obje kompanije bave transportom, riječ je o potpuno različitim oblastima. Audi je automobilski brend, dok je Stadler specijaliziran za proizvodnju vozova, tramvaja i drugih šinskih vozila. Do saradnji je došlo putem kolega i profesionalnih kontakata koji su već radili u tim kompanijama, nakon čega su me kontaktirali njihovi rukovodioci za dizajn i razvoj. Naravno, lični kontakt otvara vrata, ali presudni su bili moji prethodni radovi i odnos prema poslu.
Tokom angažmana na Audijevim projektima imao sam rijetku priliku raditi u tri različita segmenta – na eksterijeru, interijeru te u odjelu za boje i materijale, poznatom kao Color & Trim. S obzirom na to da je u dizajnerskom svijetu rijetkost da jedna osoba pokriva i eksterijer i interijer, a kamoli i treći segment boja i materijala, to vam daje posebnu prepoznatljivost. U tom periodu radili smo na lansiranju novog Audijevog redizajna i postavljanju temelja za potpuno novu seriju dizajna koja je već više od godinu dana zvanično na tržištu.
Saradnja sa Stadler Railom bila je usmjerena na dizajn interijera vozova i tramvaja, prostora za sjedenje te razvoj nove serije ergonomskih sjedišta. Budući da se radi o javnom prijevozu namijenjenom velikom broju putnika, ključni fokus bio je na dugovječnosti dizajna, jednostavnoj zamjeni dijelova i održivosti forme. Pred kraj saradnje počeo sam raditi i na dizajnu novih lokomotiva i aerodinamičkih dijelova tramvaja, ali zbog završetka projekta nisam dočekao njihovu finalizaciju.
Šta zapravo znači dobar dizajn?
JablanicaLive: Povodom Svjetskog dana upotrebljivosti, možete li našim čitaocima objasniti šta jedan proizvod čini dobro dizajniranim? Koliko je važno da, osim privlačnog izgleda, bude funkcionalan, siguran i jednostavan za svakodnevno korištenje? Dženan Ćosić: Prije svega, važno je napomenuti da nisu svi proizvodi dizajnirani s primarnom svrhom da budu funkcionalno upotrebljivi. U manjim serijama često radim i objekte koji su čisto dekorativni. Njihova je svrha da budu lijepi, iako se pojam ljepote mijenja ovisno o kontekstu i vremenu. Međutim, kada govorimo o upotrebnim predmetima koji nam olakšavaju svakodnevni život, ulazimo u potpuno drugu dimenziju. Da bi se proizvod mogao nazvati dobrim dizajnom, potrebno je uskladiti niz segmenata: njegovu namjenu, ergonomiju, materijale, proporcije, poput zlatnog reza ili preciznog rastera, pa sve do ekološkog aspekta i ugljičnog otiska.
Proces često počinje vizuelnom privlačnošću. Proizvod vas najprije mora privući estetikom. Tokom razrade više se posvećujemo ergonomiji, materijalima i tehnologiji proizvodnje, ali činjenica je da mnoge proizvode kupujemo upravo zato što nam se sviđaju. Zapitajmo se koliko smo puta kupili nešto zato što dobro izgleda, čak i ako mu je funkcija bila sporedna. Savršen balans je rijedak. Neki proizvodi su izuzetno ergonomični, ali im je estetika zanemarena, dok su drugi lagani i ugodni na dodir, ali manje privlačni. Sve zavisi od konteksta i namjene proizvoda.
Od prve skice do automobila koji susrećemo na ulici
JablanicaLive: Iza svakog automobila, voza, jahte ili drugog savremenog proizvoda stoji veliki broj ideja, skica, proračuna i testiranja. Kako izgleda proces nastanka jednog industrijskog proizvoda i šta Vam u tom procesu donosi najveće profesionalno zadovoljstvo?
Dženan Ćosić: Svaki je projekat priča za sebe i zahtijeva drugačiji pristup. Proces obično počinje analizom tržišnih potreba i ekonomičnosti, odnosno procjenom da li je proizvod zaista potreban ili treba donijeti potpuno novu vrijednost. Kada se definišu smjernice, kreće faza istraživanja i skiciranja. Skiciranje je moj omiljeni dio jer je to trenutak kada proizvod počinje živjeti, od prvog dodira olovke s papirom. Nakon skica prelazi se na fazu 3D modeliranja, u kojoj dvodimenzionalne ideje dobijaju trodimenzionalni oblik. Ovo je faza u kojoj provodimo najviše vremena jer proizvod tada poprima prve obrise u stvarnom svijetu i postaje opipljiv. Slijede završna mjerenja, prilagođavanje proizvodnim procesima i kontrola kvaliteta, a kruna cijelog procesa jeste predstavljanje, lansiranje i prodaja. Iako dizajneri svoje projekte doživljavaju kao vlastitu djecu, najveće profesionalno zadovoljstvo donosi direktna reakcija kupaca, bilo da je riječ o pohvalama ili konstruktivnim kritikama. Kritike su često najdragocjenije jer vam pomažu da rastete i radite još bolje. Naravno, poseban je osjećaj kada svoj proizvod vidite na ulici, pogotovo kada su u pitanju vozila. Taj trenutak iznenađenja i radosti kada ga ugledate uživo uljepša vam cijeli dan.
Hoće li umjetna inteligencija zamijeniti dizajnere?
JablanicaLive: Umjetna inteligencija i nove tehnologije sve više mijenjaju način na koji nastaju i razvijaju se proizvodi. Kako vidite budućnost industrijskog dizajna? Može li umjetna inteligencija zamijeniti dio kreativnog rada dizajnera i kakve promjene očekujete u narednih deset ili dvadeset godina?
Dženan Ćosić: Umjetna inteligencija već je u punom zamahu zahvatila našu industriju. Dok u nekim sektorima, poput IT-ja, vidimo velike promjene i smanjenje radne snage, dizajn je prije svega kreativna disciplina koja zahtijeva specifičan ljudski senzibilitet. U eri četvrte industrijske revolucije, koja povezuje digitalni, fizički i biološki svijet, osnovna podjela sve se više svodi na one koji koriste umjetnu inteligenciju u svom radu i one koji to ne čine. Smatram da umjetna inteligencija nije tu da u potpunosti zamijeni dizajnere, već da nam ubrza rad i otvori nove prostore za kreativnost.
Naprimjer, uz pomoć AI alata za generisanje i renderovanje skica možete drastično ubrzati proces koji je ranije trajao danima ili sedmicama. Umjetna inteligencija pomaže nam da brzo prikupimo potrebne informacije i istražimo različite opcije. S druge strane, negativna strana je što danas svako uz pomoć jednostavnog upita može kreirati vizuelne sadržaje. Međutim, da biste dobili vrhunske i upotrebljive rezultate, i dalje vam je potrebno temeljno obrazovanje i razumijevanje struke.
U narednih pet do deset godina razlika će biti najvidljivija u produktivnosti. Oni koji su prihvatili umjetnu inteligenciju moći će zadatke rješavati višestruko brže. Grafički dizajn već sada prolazi kroz velike promjene, dok u industrijskom dizajnu ljudska ruka, vizija i osjećaj za proporciju i dalje ostaju nezamjenjivi.
„Svi mi Jablaničani rasuti po svijetu trudimo se osvjetlati obraz našeg grada“
JablanicaLive: Iako ste profesionalnu karijeru gradili kroz međunarodne projekte, Vaši korijeni su u Jablanici. Koliko ste danas povezani s rodnim gradom i šta biste poručili mladima koji imaju velike ideje, ali možda misle da im porijeklo iz manje sredine ograničava mogućnosti za uspjeh?
Dženan Ćosić: S rodnom Jablanicom bit ću povezan dok sam živ, prvenstveno zbog porodice, ali i dragih ljudi. Tu sam napravio svoje prve korake, uzeo olovku, kasnije kist, a danas alate kojima radim na globalnim projektima. Kada govorimo o mladima, ključna poruka je da nije važno odakle dolazite, već koliko ste „gladni“ uspjeha. Jablanica, iako mala, pruža određene osnove, a ako imate volju, želju i nezasitu potrebu za učenjem, nebo vam je granica.
Mjesto rođenja je vaš životni pečat koji nosite u srcu i koji vas podsjeća ko ste. Svi mi Jablaničani rasuti po svijetu trudimo se da svojim radom i dobrom dušom osvjetlamo obraz našeg grada. Poruka mladima u Jablanici i šire jeste: budite ustrajni.
Ništa vrijedno ne dolazi preko noći. Ono što brzo dođe, brzo i prođe. Ono što gradite polako, strpljivo i s jakim temeljima, ostaje zauvijek. Bit će tu neprospavanih noći, znoja, stresa i preispitivanja, ali na kraju se sve posloži na svoje mjesto.
Priča Dženana Ćosića pokazuje kako talent, obrazovanje, upornost i spremnost na neprestano učenje mogu otvoriti vrata međunarodnih projekata, čak i kada profesionalni put počinje u maloj sredini poput Jablanice. Njegova poruka mladima posebno je značajna u vremenu brzih tehnoloških promjena: nove mogućnosti treba prihvatiti, ali znanje, kreativnost i predan rad ostaju temelji svakog ozbiljnog uspjeha.
