Od završetka Srednje medicinske škole do titule najboljeg studenta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, od početnog prosjeka 7,7 do impresivnih 9,8 na master studiju, uz svakodnevni rad u energetskom sektoru – obrazovni i profesionalni put mladog Jablaničanina Emira Zečića priča je o upornosti, disciplini i izuzetnoj posvećenosti znanju.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Povodom Međunarodnog dana studenata, koji se obilježava 17. novembra, portal JablanicaLive razgovarao je s ovim mladim inženjerom, čiji su akademski rezultati prepoznati na univerzitetskom, kantonalnom i federalnom nivou.
Emir je nakon osnovnog obrazovanja u Jablanici završio Srednju medicinsku školu u Mostaru, ali je odlučio slijediti svoju dugogodišnju ljubav prema matematici, fizici i inženjerstvu. Upisao je Mašinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“, iako nije imao tehničko predznanje kakvo su tokom srednjoškolskog obrazovanja stekli mnogi njegovi kolege.
Umjesto da ga takav početak obeshrabri, dodatno ga je motivisao. Prvu godinu studija završio je s prosjekom 7,7, drugu s 9,3, a treću s 9,55. Na master studiju, koji pohađa uporedo s punim radnim vremenom u Hidroelektranama na Neretvi, ostvario je prosjek čak 9,8.
Njegov trud potvrđen je nizom značajnih akademskih priznanja. Među njima se posebno izdvaja priznanje „Studiosus Ingeniosus Universitatis“, koje mu je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke dodijelilo kao najboljem studentu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru u ukupnom školovanju u akademskoj 2024/2025. godini.
Među Emirovim priznanjima nalaze se i dvije Dekanove nagrade Mašinskog fakulteta, Rektorova nagrada za studenta s najboljim uspjehom, kao i priznanje Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona, dodijeljeno povodom osvajanja Rektorove nagrade.
Riječ je o rezultatima koji mladog Jablaničanina svrstavaju među istaknute i višestruko nagrađivane studente u Bosni i Hercegovini.

Ipak, iza priznanja, visokih ocjena i profesionalnih rezultata nalazi se mnogo šira životna priča. Emir otvoreno govori o godinama intenzivnog učenja, podršci porodice, odrastanju u Jablanici, ljubavi prema energetici, ali i o izazovima s kojima se danas suočavaju mladi ljudi u našoj zemlji.
Posebno se osvrnuo na odlazak obrazovanih kadrova iz Bosne i Hercegovine, odnos društva prema znanju i sposobnostima te potrebu da mladi dobiju priliku za profesionalni razvoj.
U razgovoru za JablanicaLive uputio je i snažnu poruku mladim Jablaničanima: „Mala sredina nije ograničenje.“
Od medicinske škole do mašinstva: „Za mene je to bio povratak kući“
JablanicaLive: Emire, povodom Međunarodnog dana studenata želimo predstaviti Vaš obrazovni put, koji je od Jablanice vodio do izuzetnih akademskih rezultata na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Kako je počela Vaša ljubav prema mašinstvu, zbog čega ste odabrali upravo ovaj fakultet i koliko su Vam Jablanica i podrška porodice značili na tom putu?
Emir Zečić: Moja priča o ljubavi prema mašinstvu zapravo je priča o tome kako se čovjek, bez obzira na to kojim putem privremeno krene, uvijek vrati onome za šta je, možemo reći, istinski stvoren.
Još od osnovne škole koju sam završio u Jablanici, najveće interesovanje sam imao prema matematici, fizici i temeljnim zakonima prirode koji objašnjavaju kako svijet oko nas zapravo funkcioniše. Bio sam dijete koje nije željelo samo znati da nešto radi, već zašto i kako to zapravo radi. Uz to, oduvijek sam bio znatiželjnog duha, oprobao sam se u raznim sportovima, počevši od fudbala, košarke i stonog tenisa pa sve do sviranja klavira, stalno tražeći nove izazove i načine da pomjeram vlastite granice.
Međutim, život često piše neobične scenarije i nikada zapravo ne znamo zašto i kojim putem idemo. Nakon osnovne škole prvobitno sam razmišljao o srednjoj elektrotehničkoj školi, ali su me određene životne okolnosti odvele u potpuno drugom pravcu i upisao sam Srednju medicinsku školu u Mostaru. Iako je to bilo daleko od tehnike, pristupio sam tome maksimalno ozbiljno, ali sam na kraju shvatio da se tu ipak u potpunosti ne pronalazim.
Uprkos tome, duboko vjerujem da znanje koje sam stekao u srednjoj školi i uopšteno znanje koje stičemo ne može biti suvišno niti nam može naškoditi. Naprotiv, svako novo znanje nas obogaćuje, jer što više znamo, to više vrijedimo i širimo svoje životne vidike.
Tokom tih godina sam dosta gledao dokumentarce o nauci i inženjerstvu, čitao biografije velikih umova i time shvatio da svoju budućnost vidim u inženjerstvu. Odluka da nakon medicinske škole upišem Mašinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru mnogima je djelovala kao nagli zaokret, ali za mene je to bio „povratak kući“, svojoj istinskoj ambiciji.

Na cijelom tom putu, Jablanica, a posebno moja porodica, kojima dugujem najveću zahvalnost, bili su moj najčvršći oslonac.
Odrastati u gradu okruženom veličanstvenom prirodom, između Prenja i Čvrsnice, uz rijeku Neretvu i našu hidroelektranu, to u čovjeku prirodno budi i poštovanje prema prirodi i divljenje prema ljudskom inženjerskom umijeću koje tu snagu prirode pretvara u energiju.
Porodica mi je od prvog dana usadila prave vrijednosti, kao što su poštenje, skromnost, radna etika i vjera. Uz to, dala mi je bezuslovnu podršku i onda kada sam mijenjao pravce i kada je bilo najteže. Taj mir i stabilnost koju nosim iz svog doma i svoje Jablanice bili su temelj svakog mog kasnijeg uspjeha.
Od prosjeka 7,7 do 9,8: „Učio sam i više od deset sati dnevno“
JablanicaLive: Tokom akademske 2024/2025. godine ostvarili ste impresivan prosjek ocjena 9,55, a Vaš trud krunisan je značajnim univerzitetskim priznanjima. Koliko rada, odricanja i discipline stoji iza takvog uspjeha, kako izgleda Vaša svakodnevica i imate li posebnu metodu učenja koja Vam pomaže da postižete ovakve rezultate?
Emir Zečić: Kada dođete na Mašinski fakultet iz medicinske škole, nemate to predznanje iz tehničkih predmeta koje imaju vaše kolege iz srednjih tehničkih škola. Zbog toga je moj početak bio pravi test karaktera.
Prvu godinu studija završio sam s prosjekom 7,7. Nekome bi to bilo sasvim dovoljno, ali za mene je to bio jasan signal da moram raditi još više, dublje.
Umjesto da tražim izgovore, tokom samog semestra sam često znao učiti i po deset, pa čak i više sati dnevno, kako bih savladao svaki detalj i nadoknadio svaku početnu razliku.
Mislim da redovno učenje, posvećenost i trud ne mogu proći nenagrađeno. Jednom riječju, konzistentnost. Tu naviku učenja sam zadržao sve do danas.
Taj ogromni trud i disciplina vrlo brzo su dali rezultate; već na drugoj godini prosjek je skočio na 9,3, na trećoj na 9,55, a na četvrtoj godini, odnosno na master studiju, ostvario sam prosjek 9,8 i to uporedo s punim radnim vremenom u HE na Neretvi.
Taj uzlazni put mi je zapravo najdraži dokaz da se upornošću, dobrom organizacijom i predanošću može postići sve, bez obzira na to odakle krećete.
Iza takvih rezultata stoji mnogo rada i odricanja, ali prije svega iskrena ljubav prema učenju. Sebe smatram velikim zaljubljenikom u knjige, naročito u stručnu literaturu iz oblasti energetike, mehanike fluida, hidraulike, mehanike te savremenih inženjerskih metoda.
Za mene rješavanje složenog inženjerskog ili matematičkog problema nije obaveza, već intelektualno zadovoljstvo. Volim razumjeti suštinu materije do najsitnijeg detalja. Nikada nisam učio napamet samo da bih položio ispit, već sam uvijek nastojao povezati teoriju sa stvarnim, fizičkim procesima.
Što se tiče neke posebne metode učenja, nemam je u klasičnom smislu, ali ono što mi najviše pomaže jeste učenje rano ujutro, kada je um najodmorniji i najbistriji.
S druge strane, večeri su rezervisane za opuštanje, volim izaći i prošetati s društvom, jer je taj balans za mene ključan.
Moja svakodnevica danas je prilično dinamična, jer uspješno balansiram između master studija i punog radnog vremena kao inženjer u Hidroelektranama na Neretvi.
Dan mi počinje rano, uz prethodno jasno postavljene prioritete. Nakon poslovnih obaveza, posvećujem se obavezama na master studiju.
Naravno, da bi um ostao oštar, tijelo mora biti aktivno. Shodno tome redovno hodam, povremeno se bavim trčanjem i biciklizmom, a slobodno vrijeme najradije provodim u prirodi i na našim planinama, gdje punim baterije i pronalazim unutrašnji mir.
Akademska priznanja: „Nagrade nikada nisu bile moj krajnji cilj“
JablanicaLive: Proglašeni ste najboljim studentom Univerziteta „Džemal Bijedić“ za akademsku 2024/2025. godinu, a među Vašim priznanjima su i Rektorova i Dekanova nagrada. Kako ste doživjeli trenutke kada je Vaš trud javno prepoznat i postoji li neko kome ste posebno zahvalni za dosadašnje uspjehe?
Emir Zečić: Trenuci u kojima vaš dugogodišnji trud, neprospavane noći provedene uz knjige i tiha odricanja, često nevidljiva drugima, dobiju javno priznanje donose poseban osjećaj ispunjenosti, ali istovremeno nose i veliku odgovornost.
Priznanja poput Dekanovih nagrada, Rektorove nagrade za najboljeg studenta cjelokupnog dodiplomskog studija mašinstva, kao i nagrade za jednog od najboljih studenata u Federaciji Bosne i Hercegovine, doživio sam prije svega s velikom zahvalnošću i poniznošću.
Mislim da kao ljudi generalno nismo ni svjesni koliki zapravo potencijal nosimo u sebi; s time duboko vjerujem da ne postoji materija, problem ili prepreka koju čovjek, uz trud, rad i oštar um ne može dokučiti i razumjeti.
Naravno, sve prvo dolazi uz Božiju pomoć, ali to nikada ne smije biti izgovor za pasivnost ili slijepi oslonac u stilu da će nam nešto samo od sebe pasti s neba.
Moramo se žestoko potruditi, dati 101% od sebe, boriti se za ono što želimo i tek onda s pravom očekivati rezultat.
Nagrade su lijepe jer vam potvrde da idete ispravnim putem, ali one nikada nisu bile moj krajnji cilj. Ipak, neizmjerno mi je drago što su ti rezultati obradovali ljude koji su sve te godine bili uz mene.
Najveću zahvalnost dugujem prije svega svojoj porodici, koja je podnijela svaki moj stres pred ispite, vjerovala u mene u svakom trenutku i učila me da budem dobar čovjek prije nego što postanem dobar inženjer.
Veliku zahvalnost dugujem i svojim profesorima s Mašinskog fakulteta u Mostaru, koji su u meni prepoznali potencijal i želju za znanjem, nesebično mi prenosili svoje iskustvo i motivisali me da stalno idem korak dalje.
Također, zahvalan sam i svojim kolegama s posla, od kojih svakodnevno učim kako se teorija iz knjiga pretvara u odgovoran rad u jednom veoma kompleksnom i realnom energetskom sistemu.
Energetika i obnovljivi izvori energije: „BiH ima ogroman, nedovoljno iskorišten potencijal“
JablanicaLive: Mašinstvo je oblast koja se ubrzano mijenja pod utjecajem automatizacije, robotike i umjetne inteligencije. Koje Vas područje mašinstva najviše privlači, jeste li tokom studija učestvovali u zanimljivim stručnim ili praktičnim projektima i gdje vidite najveće mogućnosti za mlade inženjere u Bosni i Hercegovini?
Emir Zečić: Mašinstvo je danas daleko od onog tradicionalnog poimanja teške industrije; ono je u samom srcu digitalne transformacije, automatizacije, obnovljivih izvora energije i primjene savremenih računarskih metoda.
Mene lično najviše privlači oblast energetike i sve što ta oblast povlači za sobom, a posebno obnovljivi izvori energije, zbog čega sam i upisao master studij upravo na tom smjeru.
Fascinira me spoj klasične termodinamike i mehanike fluida s modernim softverskim alatima danas. Pored rada u programima za 3D modeliranje i konstrukcije poput SolidWorksa i AutoCAD-a, aktivno koristim i programski jezik Python za numeričko modeliranje i rješavanje složenih dinamičkih sistema.
Završni rad na temu savijanja greda u plastičnom području omogućio mi je da duboko zaronim u ponašanje materijala pod opterećenjem.
Pored toga, moram naglasiti da posebno volim tehničku mehaniku i sve ono što ide uz nju, te fundamentalne zakone fizike, kretanja i sila koje upravljaju mašinskim sistemima.
Ta ljubav prema mehanici i razumijevanju struktura bila je i ključni razlog zašto sam upravo tu oblast izabrao za temu svog završnog rada.
Dalje sam kroz različite seminarske i stručne radove detaljno istraživao i sve ostale sisteme, kao što su sistemi toplotnih pumpi, solarnih kolektora, različita mašinska i hidromehanička oprema.
Međutim, bez obzira na usmjerenje ka energetici, nisam striktno ograničen samo na tu oblast. Iskreno volim kompletno mašinstvo u čitavoj njegovoj širini; od energetskih procesa, pa sve do tehničkog crtanja, konstruisanja i klasičnog mašinstva.
Posebno dragocjeno bilo je praktično iskustvo kroz stipendije i stručne prakse u kompanijama poput FEAL-a, kao i redovna praksa u JP Elektroprivreda BiH, u kojoj danas obavljam i svoj pripravnički staž.
Smatram da Bosna i Hercegovina ima ogroman, često nedovoljno iskorišten potencijal upravo u energetskom sektoru i industriji, u kojoj definitivno vidim budućnost.
Naši vodeni tokovi, sunce, vjetar i dugogodišnja inženjerska tradicija predstavljaju veliku šansu za mlade inženjere.

Svijet se okreće zelenoj tranziciji i energetskoj nezavisnosti, a tu će znanje mladih mašinskih i elektroinženjera biti ključno.
Prilika itekako ima za one koji su spremni kontinuirano učiti, pratiti savremene tehnologije i povezivati klasično inženjersko znanje s digitalnim alatima.
Studentski život i izazovi mladih: „Potrebno je više plaćenih stručnih praksi“
JablanicaLive: Međunarodni dan studenata prilika je da govorimo i o izazovima mladih ljudi. Kako iz Vaše perspektive izgleda studentski život u Mostaru, s kojim se poteškoćama studenti najčešće susreću i smatrate li da obrazovni sistem i društvo dovoljno prepoznaju i podržavaju trud, znanje i uspjeh mladih?
Emir Zečić: Studentski život u Mostaru nosi jednu posebnu energiju. Ali i grad u kojem, kao i svugdje, sve zavisi od toga kako sami sebi organizujete vrijeme i s kakvim se ljudima okružite.
Na mom fakultetu vlada zdrava, gotovo porodična atmosfera gdje profesori poznaju svoje studente, što je velika prednost u odnosu na pretrpane univerzitetske centre.
S druge strane, mladi se danas suočavaju s brojnim izazovima.
Pored finansijskih pritisaka i potrebe mnogih studenata da rade tokom studija, mislim da je najveći izazov zapravo mentalni.
Živimo u vremenu brzih informacija, površnosti i instant rezultata, gdje je mladom čovjeku teško zadržati fokus i strpljenje, koji su potrebni za dugoročan rad na sebi.
Također, mnoge mlade ljude opterećuje neizvjesnost šta ih čeka nakon diplome i osjećaj da se u društvu ponekad više cijene neke sporedne stvari nego istinsko znanje i stručnost.
Što se tiče podrške društva i sistema, moram biti objektivan i reći da pomaka ima.
Kroz stipendije, poput onih koje dodjeljuju javna preduzeća, općine, ministarstva i uspješne domaće kompanije, te kroz nagrade najboljim studentima, šalje se poruka da se trud ipak vidi.
Ali naravno, još uvijek postoji mnogo prostora za napredak.
Potrebno je snažnije povezivanje fakulteta i privrede, više plaćenih stručnih praksi tokom samog studija i jasniji sistem vrijednosti gdje će najbolji mladi odmah po završetku školovanja dobijati priliku da svoje znanje primijene ovdje, umjesto da traže kartu u jednom pravcu.
O odlasku mladih iz BiH: „Podobnost se ponekad cijeni više od izvrsnosti“
JablanicaLive: Mnogi mladi iz Jablanice i Bosne i Hercegovine svoju profesionalnu budućnost zamišljaju izvan granica zemlje. Gdje Vi vidite sebe nakon završetka školovanja, kakve profesionalne ambicije imate i šta biste povodom Međunarodnog dana studenata poručili mladim Jablaničanima koji tek započinju svoj akademski put?
Emir Zečić: Da budem potpuno iskren, u potpunosti razumijem mlade ljude koji odlaze i traže svoju sreću negdje vani.
Situacija u Bosni i Hercegovini teška je i, u neku ruku, frustrirajuća na mnogo nivoa.
Sistem vrijednosti često je poremećen, a mlad čovjek nerijetko ima osjećaj da mu za posao i napredak treba sve drugo osim onoga što bi jedino trebalo biti presudno, a to su znanje, rad i sposobnost.
Mnogi se s pravom pitaju čemu trud, učenje i odricanje kada vide da se prosječnost ili podobnost ponekad cijene više od izvrsnosti.
Upravo je to ono što najviše ubija volju i koči mlade ljude da ovdje grade svoj život.
Što se tiče moje budućnosti, iskreno, nemam strogo zacrtan i konkretan plan o tome hoću li dugoročno ostati u Bosni i Hercegovini ili ću u nekom trenutku otići u inostranstvo.
Ne želim se ograničavati niti zatvarati bilo koja vrata.
Trenutno sam ovdje, u svojoj Jablanici, radim u svojoj struci, privodim kraju master studij i nastojim dati svoj maksimum tamo gdje se sada nalazim.
Moj cilj nije da stanem na ovim nagradama i diplomi.
Naprotiv, smatram da pravo učenje tek počinje kada izađete iz studentskih klupa.
Moje profesionalne ambicije usmjerene su ka završetku master studija iz obnovljivih izvora energije, zatim daljem stručnom usavršavanju u svojoj oblasti te preuzimanju sve odgovornijih inženjerskih zadataka.
Gdje god da me životni i profesionalni put odvede, cilj mi je biti inženjer koji svojim znanjem, radom i profesionalnim standardima može parirati kolegama bilo gdje u svijetu.
Mladim Jablaničanima koji tek biraju svoj fakultet poručio bih, prije svega, da ne potcjenjuju sebe i mjesto iz kojeg dolaze, ali i da budu svjesni realnosti – niko im ništa neće pokloniti.
Mala sredina nije ograničenje.
Nemojte se bojati ni ako u početku pogriješite smjer ili ako prva godina studija ne krene onako kako ste zamislili.
Važno je da pronađete ono što istinski volite, da budete radoznali, da čitate, postavljate pitanja i ne zadovoljavate se prosjekom kada znate da možete više.
Najvažnije je da slijedite ono što vas ispunjava i u čemu se pronalazite jer se samo iz iskrene strasti rađa vrhunski stručnjak.
Kada radite ono što volite, uspjeh i finansijska stabilnost postaju prirodna posljedica toga.
Gradite svoj karakter jednako predano kao što gradite svoj prosjek ocjena.
Poštujte svoje roditelje, čuvajte svoje korijene, volite ovu našu prelijepu prirodu koja nas okružuje i vjerujte u svoj rad.
Znanje je jedina istinska vrijednost i valuta koju vam nijedan sistem i nijedna politika nikada ne mogu oduzeti.
Što više znate, više vrijedite – a kada spojite vrhunsko znanje, čeličnu disciplinu i iskrenu namjeru, postajete neko koga ni najlošiji sistem ne može tek tako zaobići i neko kome su vrata otvorena gdje god da krene.
Priča Emira Zečića pokazuje da put do uspjeha ne mora biti pravolinijski. Od medicinske škole i početnog nedostatka tehničkog predznanja, preko višesatnog svakodnevnog učenja, do titule najboljeg studenta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru i profesionalnog angažmana u energetskom sektoru, ovaj mladi Jablaničanin svojim primjerom svjedoči o važnosti upornosti, znanja i kontinuiranog usavršavanja.
Njegova poruka povodom Međunarodnog dana studenata posebno je značajna za mlade iz manjih sredina: mjesto iz kojeg dolaze ne mora određivati granice njihovih mogućnosti, a znanje, karakter i rad ostaju vrijednosti koje nose sa sobom bez obzira na to gdje ih život odvede.










