Zinajda Šekić iz Puškara kod Cazina, majka je dvojice dječaka i žena čija se svakodnevnica ne mjeri planovima, već preživljavanjem. Njihov dom je skroman i pun odricanja, a dani prolaze u borbi da se osigura ono osnovno: hljeb, brašno i sigurnost za djecu.
I dok su dječije želje skromne, Zinajdina najveća želja ostaje ista – da njeni sinovi odrastu u dobre, poštene ljude. To je jedino bogatstvo koje im, uprkos svemu, želi ostaviti.
“Kad nemaš, a moraš.” Kako kupiti ono što nemaš? Pitanje je koje se svakodnevno nameće. Kada se i najosnovnije mora posuđivati, život postaje niz teških odluka.
Zinajda ne traži mnogo. Ne traži sažaljenje. Samo priliku da njena djeca imaju djetinjstvo bez stalne brige hoće li imati nešto da jedu.
Facebook Comments Box
