U danima kada se javnost još uvijek nosi s tugom zbog smrti legendarnog pjevača Halida Bešlića, na društvenim mrežama oglasio se poznati humanitarac i aktivista Sead Bihorac, iznoseći svoj stav o načinu komemoracije.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije, jer poziva na duhovnu introspekciju i podsjeća na islamske vrijednosti u trenucima žalosti:
“Braćo i sestre,
Čujem da neki žele praviti skup i pjevati u čast Halida Bešlića.
Zapamtimo — umrlom ne treba pjesma, nego dova.
Ko voli umrlog, neka uputi dovu Allahu za umrlog, a ne da pravi muzičke skupove.
Islam nas uči da se ne veličaju ljudi po pjesmi i muzici, već po djelima i pokornosti Allahu.
Ako već želimo rahmet pokojniku — idimo u džamiju, a ne na koncert.”
Bihorac, poznat po svom angažmanu u humanitarnim akcijama i javnim apelima za duhovnu obnovu, ovim riječima ne negira značaj Halidovog umjetničkog doprinosa, već poziva na dostojanstven način sjećanja — kroz dovu, pokornost i tišinu.
Njegova poruka dolazi u trenutku kada se u javnosti najavljuju muzički skupovi u čast preminulog pjevača. Jedni smatraju da je pjesma najljepši način da se oda počast čovjeku koji je kroz muziku dotakao srca miliona, dok drugi — poput Seada — upozoravaju da takav pristup može biti u raskoraku s duhovnim vrijednostima i islamskom tradicijom.
Na jednoj strani su oni koji žele organizirati koncertne večeri, okupljanja uz Halidove najpoznatije hitove, vjerujući da se tako čuva uspomena na njegov život i rad. Na drugoj strani su vjernici koji pozivaju na sabur, dovu i skromnost, ističući da je najbolji dar umrlom — molitva, a ne aplauz.
U komentarima ispod objave, mnogi su izrazili zahvalnost na podsjećanju, dok su drugi pozvali na balans između kulturne ostavštine i vjerskih principa.
Bez obzira na različita mišljenja, jedno je sigurno — Halid Bešlić je ostavio dubok trag u srcima ljudi, a način na koji ga se sjećamo govori i o nama samima.
U vremenu kada se emocije miješaju s tradicijom, važno je pronaći prostor za dostojanstvo, poštovanje i zajedničku refleksiju.
