Godina je 1968. – bageri bruje, ljudi pakuju kofere, a voda nezaustavljivo raste. U srcu Bosne i Hercegovine, u općini Prozor-Rama, tada je nastajalo jedno od najljepših, ali i najkontroverznijih vještačkih jezera u bivšoj Jugoslaviji – Ramsko jezero.
Iza njegove tirkizne površine krije se priča o gubitku, preseljenju i tišini koja još odzvanja među valovima.
💧 20 sela pod vodom, 1.700 ljudi bez doma
Izgradnja brane za potrebe hidroelektrane Rama značila je jedno – voda će progutati čitava naselja. Tačno 20 sela je potopljeno, a oko 1.700 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Više od 1.150 objekata, uključujući kuće, štale, crkve, džamije i groblja, završilo je pod vodom.
Mnogi su tada otišli u Vojvodinu, Slavoniju, pa čak i u inostranstvo. Neki su ostali, gradeći nove kuće na višim kotama, ali s pogledom koji nikad nije bio isti.
🏞 Ljepota koja boli
Danas je Ramsko jezero turistički dragulj – idealno za kajak, ribolov, fotografiju. Ali za one koji znaju šta leži ispod, svaki pogled na mirnu površinu nosi težinu prošlosti. Kada vodostaj opadne, izrone temelji kuća, kameni zidovi, pa čak i nadgrobni spomenici. Podsjetnik da je ovo jezero nastalo na tuđim uspomenama.
🛠️ Cijena napretka
Hidroelektrana Rama i danas proizvodi struju, ali lokalna zajednica se decenijama borila s osjećajem da je žrtvovana za “više ciljeve”. Obećanja o razvoju, kompenzacijama i boljoj budućnosti često su ostajala samo na papiru.
“Mi smo dali zemlju, kuće, groblja… a dobili smo račune za struju”, reći će stariji Ramci, s gorčinom koja ne blijedi.
📚 Sjećanja koja ne tonu
U posljednjim godinama sve je više inicijativa da se ova priča otrgne zaboravu. Lokalni aktivisti, historičari i potomci raseljenih porodica rade na mapiranju potopljenih sela, prikupljanju svjedočanstava i očuvanju kolektivnog pamćenja.
Jer, kako kažu – voda može potopiti kuće, ali ne i sjećanja.
