“Upozoravali smo na kamenolom”, reći će mladić iz Donje Jablanice koji me kroz šikare vodio prema vrhu brda. Kada smo izašli na čistinu uzrokovanu lavinom, mladić se povukao.
“Dalje ne smijem. Ovi gore su opasni”, izgovorio je prije nego što je opet nestao u gustom šiblju.
Dvjesto metara uzbrdo i već se vidi mjesto gdje je eksploatisan kamen. Lavina široka nekih dvadesetak i kusur metara sručila se direktno iz kamenoloma na kuće u Donjoj Jablanici. Ogromni komadi granita još su razbacani okolo, a između njih se slijeva voda s vrha planine, praveći solidne potoke. Kamene gromade, nekad odvojene od velikih stijena miniranjem u kamenolomu iznad sela, sručile su se prema putu Sarajevo-Mostar i sravnile sve pred sobom.
Kada je kamena lavina, praćena vodenom bujicom, srušila nekoliko kuća u Donjoj Jablanici, ispod podvožnjaka kojm se razvajaju pruga i cesta, nastala je velika brana. Voda se, potom, slila u lijevi dio naselja i počela da potapa kuće.
“Ono je krov vakufske kuće u kojoj sam živio”, kaže nam lokalni imam Semir efendija Jahić.
Voda je prvo poplavila prizemlje. Efendija je sa porodicom pobjegao na sprat. No, onda je poplavljen i sprat.
“Uspjeli smo dohvatiti neke prazne boce za vodu i prebacili smo se do džamije. Nismo mogli ući u munaru jer je već pola munare bilo poplavljeno. Onda smo se popeli na kupolu. Tu smo uspjeli smjestiti nekoliko komšija. Supruga je plivala i na leđima prebacila djecu na dio kopna. Ja sam ostao do poslije sabaha na džamiji jer nisam znao plivati. Spasila me Civilna zaštita”, ispričat će nam efendija Jahić.
Preko ostataka razrušenih kuća prebacujemo se u dio sela koji je još uvijek odsječen.
“Evo, ovdje je bila kuća porodice Tufek. Devetero ih nismo pronašli. Samo je dijete pronađeno i u teškom je stanju”, ispričale su nam komšije.
Konačan broj stradalih još se ne zna. Jer stradale su cijele porodice.
