Kada se strast prema nauci spoji s upornošću i vizijom, nastaju priče koje inspirišu. Jedna od takvih dolazi iz Jablanice – priča Dženite Alibegić, mlade naučnice koja je hemiju pretvorila u svoj životni poziv.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Od prvih školskih dana, kada je profesorica Azra Begović-Hondo u njoj probudila iskru radoznalosti, pa sve do današnjeg angažmana na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, njen put obilježen je istraživačkom znatiželjom, predanošću i željom da znanje prenese na nove generacije.
Danas, kao viši asistent i doktorandica Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu, Dženita istražuje kako polutanti mijenjaju ljekovita svojstva biljaka, a studentima farmacije nastoji pokazati da nauka nije samo teorija – već alat za stvarne promjene u društvu.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Putujete cestom M17? Napravite obaveznu pauzu tamo gdje miris bureka zaustavlja svakoga – vaša Pekara Putnik!
Šta Vas je motivisalo da odaberete hemiju kao životni poziv?
Moje interesovanje za hemiju, a kasnije i farmaciju, nije nastalo odjednom, već se razvijalo postepeno kroz susrete s profesorima koji su u meni probudili iskrenu radoznalost. Među njima posebno mjesto ima profesorica Azra Begović-Hondo, čiji su način predavanja i odnos prema učenju učinili da hemiju prepoznam kao nešto više od školskog predmeta. Upravo kroz njena predavanja shvatila sam koliko je ova nauka prisutna u svakodnevnom životu i koliko može biti zanimljiva kada joj se pristupi na pravi način. Kasnije je na moj dalji razvoj snažno uticao prof. dr. Ismet Tahirović sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i prof. dr. Haris Nikšić sa Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu. Kroz njihov rad upoznala sam svijet prirodnih proizvoda i istraživanja, što je dodatno produbilo moje interesovanje i dalo jasniji smjer mom profesionalnom putu. Zahvaljujući tim iskustvima, hemiju prirodnih proizvoda danas ne vidim samo kao oblast koju učim, već kao nešto što me kontinuirano motiviše da istražujem, razvijam se i tražim nova znanja.
Kako je izgledao Vaš put od studija do pozicije višeg asistenta na Univerzitetu „Džemal Bijedić“?
Moj akademski put od studentice do višeg asistenta započeo je na master studiju kroz saradnju s prof. dr. Ismetom Tahirovićem. U tom periodu realizovala sam projekt pod nazivom „Određivanje antioksidativnog kapaciteta protiv peroksidnih slobodnih radikala u uzorcima pčelinjeg meda“, koji je ujedno bio i tema mog master rada. To je bio moj prvi ozbiljan korak u naučnoistraživačkom radu, a posebno značajan trenutak bilo je objavljivanje rezultata u prestižnom časopisu izdavačke kuće Springer Nature, što je dodatno učvrstilo moj akademski pravac. Nedugo nakon toga, na poziv prof. dr. Sejita Bobara, pridružila sam se Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru kao viši asistent. Danas aktivno učestvujem u izvođenju nastave iz oblasti organske hemije i farmakognozije, gdje nastojim studentima približiti gradivo na jasan i primjenjiv način. Paralelno s nastavnim radom, trenutno sam polaznica doktorskog studija na Farmaceutskom fakultetu- Univerziteta u Sarajevu, gdje dodatno razvijam svoj naučnoistraživački fokus na farmakognoziju i hemiju droga, uz kontinuiran rad na novim istraživanjima.
Možete li nam ukratko predstaviti temu Vaše doktorske teze i njen značaj za farmaciju?
Tema moje doktorske teze usmjerena je na ispitivanje utjecaja polutanata na farmakološka i fitohemijska svojstva ljekovitog bilja. Riječ je o istraživanju koje je prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini, a i na globalnom nivou još uvijek relativno rijetko. Za razliku od većine studija koje se fokusiraju isključivo na detekciju zagađivača, moj rad ide korak dalje i bavi se biljnim stresom. Konkretno, istražujem na koji način polutanti utiču na metabolizam biljke, sintezu aktivnih sastojaka i u konačnici na njena ljekovita svojstva. Značaj ovog istraživanja za farmaciju je višestruk. Polutanti iz okoliša, poput teških metala, pesticida i industrijskih zagađivača, mogu značajno promijeniti hemijski profil ljekovitih biljaka, smanjiti koncentraciju aktivnih supstanci ili dovesti do stvaranja potencijalno toksičnih metabolita. Takve promjene direktno utiču na sigurnost i djelotvornost biljnih lijekova. Krajnji cilj mog rada je unapređenje sigurnosti fitoterapijskih proizvoda, kroz definisanje prvih domaćih, ali i međunarodno relevantnih smjernica za kontrolu kvaliteta ljekovitog bilja izloženog stresu izazvanom polutantima.
S kojim izazovima se najčešće susrećete u istraživačkom procesu? Kako balansirate između nastavnog rada i istraživanja?
U istraživačkom radu najčešće se susrećem s izazovima koji dolaze iz same prirode rada s biljkama. Svaki uzorak može biti drugačiji, pa je potrebno mnogo pažnje i ponavljanja kako bi rezultati bili tačni i pouzdani. Analiza podataka također traži vrijeme i strpljenje, jer nije uvijek jednostavno odmah razumjeti šta rezultati pokazuju. Jedan od većih izazova je oprema koja se koristi u ovim istraživanjima jer je vrlo skupa, a mnogi materijali koji su potrebni za analize nisu lako dostupni. Osim toga, ovakav rad zahtijeva dosta vremena. Eksperimenti s biljkama traju mjesecima, jer je potrebno pratiti njihov razvoj i reakcije u kontrolisanim uslovima. Ako se desi greška na početku, često se mora krenuti ispočetka. Ipak, upravo ti izazovi čine ovaj posao zanimljivim i vrijednim. Kroz njih učim biti strpljiva, precizna i snalažljiva, te stalno pronalaziti nova rješenja.
Kako balansirate između nastavnog rada i istraživanja?
Balans između nastavnog rada i istraživanja za mene nije nešto što se razdvaja, već proces koji se stalno prepliće. Naravno, zahtijeva dobru organizaciju i jasne prioritete, ali s vremenom sam naučila kako da ta dva segmenta rade zajedno, a ne jedan protiv drugog. Nastavu pripremam tako da bude jasna i konkretna, dok ostatak vremena svjesno usmjeravam na laboratorijski rad i pisanje. Ipak, najvažnije mi je da između ta dva dijela postoji veza. Trudim se studentima približiti ono na čemu i sama radim, kako bi nastava bila stvarna i aktuelna, a ne samo teorijska. Istraživački rad traži kontinuitet i disciplinu, ali i fleksibilnost, jer stvari rijetko idu potpuno predvidivo. Upravo kroz taj ritam sam naučila kako da održim fokus i kada su obaveze intenzivne. Za mene taj balans nije samo obaveza, nego način da se razvijam u oba pravca istovremeno i da ono što radim ima širi smisao.
Šta smatrate najvažnijim u prenošenju znanja studentima farmacije?
Ono što mi je najvažnije u radu sa studentima farmacije jeste da znanje koje prenesem ima stvarnu vrijednost i primjenu. Ne vidim smisao u učenju napamet ako student ne razumije gdje i kako će to znanje koristiti. Zato uvijek nastojim povezati teoriju s praksom, kroz laboratorijski rad, analizu biljaka ili konkretne primjere iz farmacije. Tek tada znanje dobija puni smisao. Jednako mi je važno da kod studenata razvijam način razmišljanja. Ohrabrujem ih da postavljaju pitanja, razmišljaju kritički i aktivno učestvuju u nastavi. Vjerujem da se upravo tako gradi dublje razumijevanje i sigurnost koja im je potrebna u budućem profesionalnom radu.
Na koji način motivišete studente da se uključe u naučno-istraživački rad?
Trudim se studentima približiti naučno-istraživački rad kao nešto stvarno i dostižno, a ne apstraktno. Kroz nastavu često dijelim primjere iz vlastitog istraživanja, konkretne probleme, zanimljive rezultate, ali i procese kroz koje se do njih dolazi. Važno mi je da shvate da nauka nije uvijek savršena, ali upravo u tom procesu učenja i traženja odgovora leži njena vrijednost. Studentima nastojim otvoriti prostor da se uključe u rad, kroz seminarske zadatke i jednostavnije laboratorijske aktivnosti. Onima koji pokažu veći interes dajem konkretne, male zadatke kako bi osjetili da njihov rad ima smisla i doprinosi cjelini. Često je i jedno takvo iskustvo dovoljno da probudi dodatnu motivaciju. Također, kroz Studij Farmacije studentima je omogućeno učešće na seminarima i kongresima, gdje mogu predstaviti svoj rad, upoznati savremene pristupe i steći iskustvo u naučnoj zajednici. Takva iskustva dodatno jačaju njihov interes i osjećaj pripadnosti istraživačkom radu.
Kako vidite ulogu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u razvoju farmacije na lokalnom i međunarodnom nivou?
Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru ima važnu ulogu u razvoju farmacije, kako na lokalnom, tako i na međunarodnom nivou. Iako je riječ o relativno mladom studiju, već pokazuje značajan potencijal kroz razvoj naučnoistraživačkog rada, međunarodnu saradnju i edukaciju kvalitetnog kadra. Posebno bih istakla posvećenost nastavnog osoblja, na čelu s prof. dr. Majom Kazazić, kao i tim mladih profesora i asistenata koji kontinuirano ulažu u svoje znanje. Na međunarodnom nivou, Univerzitet doprinosi kroz istraživačke projekte, publikacije i učešće na seminarima i kongresima, čime povezuje studente i nastavnike s globalnom naučnom zajednicom. Takav pristup omogućava kontinuirani razvoj farmacije i jačanje ugleda Univerziteta „Džemal Bijedić“. Dodatno, posebno je značajno što je ove godine izvedena prva generacija magistara farmacije, čiji su diplomanti već prepoznati na tržištu rada, što je najbolji pokazatelj kvaliteta obrazovanja.
Koji su Vaši profesionalni ciljevi nakon završetka doktorske teze?
Nakon završetka doktorske disertacije planiram nastaviti u pravcu naučnoistraživačkog rada i daljeg usavršavanja u oblasti farmakognozije i prirodnih proizvoda, s posebnim fokusom na bioaktivne spojeve i njihov potencijal u farmaciji. Želim se aktivnije uključiti u međunarodne projekte i saradnje, jer vjerujem da takvo iskustvo donosi dodatni kvalitet istraživanju. Istovremeno, važan dio mog puta ostaje i rad sa studentima, kroz koji nastojim prenijeti način razmišljanja i odnos prema nauci. Dugoročno, cilj mi je izgraditi stabilnu akademsku karijeru u kojoj su ravnomjerno zastupljeni i istraživanje i nastava.
Šta Vas najviše inspiriše u svakodnevnom radu?
Moja najveća inspiracija je trag koji ostavljamo iza sebe. U radu sa studentima to je njihov napredak i put ka samostalnom razmišljanju. U istraživanju me pokreće ta stalna radoznalost i želja da dođem do nečeg novog. Na kraju, najviše me inspiriše upravo spoj rada sa ljudima i istraživanja, jer svaki dan nosi novo iskustvo i priliku za razvoj.
Kako balansirate profesionalne obaveze i privatni život?
Vjerujem da su za kvalitetan rad u nauci i nastavi jednako važni i trenuci odmora. Privatni život ne doživljavam kao odvajanje od posla, već kao prostor iz kojeg crpim energiju za ono što radim. Trudim se biti potpuno prisutna u onome što radim, bilo da sam sa studentima ili u laboratoriji. Istovremeno učim napraviti jasnu granicu i ostaviti poslovne obaveze po strani kada za to dođe vrijeme. Taj balans nije uvijek jednostavan, posebno u istraživanju koje često traži kontinuirano razmišljanje. Upravo zato mi je vrijeme s porodicom posebno važno, jer mi pomaže da zadržim svježinu, fokus i motivaciju za nove izazove.
Poruka za mlade koji žele krenuti vašim putem?
Mladima bih poručila da budu strpljivi i uporni, jer put u nauci nije brz niti uvijek lagan. Bit će mnogo pokušaja, ponavljanja i učenja kroz vlastito iskustvo, ali upravo se tu gradi pravo znanje. Najvažnije je da slijede ono što ih istinski zanima. Kada postoji iskrena motivacija, lakše je preći svaki izazov, a rezultati s vremenom dolaze. Nauka nije sprint, već proces koji traži posvećenost. Na kraju, ono što ostaje nije samo rezultat, nego znanje, iskustvo i način razmišljanja koji vas prati kroz cijeli život
