U tišini svog doma u Jablanici, među šarenim tkaninama i šivaćim priborom, Amina Spahović svakodnevno stvara male modne čarolije. Njene ruke i osmijeh govore o velikoj ljubavi prema zanatu koji je prati još od djetinjstva. Upoznajte Aminu – krojačicu, nekadašnju poslovođu i ženu koja vjeruje da svaka nit nosi priču.
Prvi šavovi: Ljubav prema šivanju rodila se još u djetinjstvu
Amina nas vraća u svoje djetinjstvo, kada su prve igle i konci postali njena omiljena igračka. Inspiraciju je pronašla u vlastitom domu, ali i u rečenici koju nikada nije zaboravila.
“Od malena me zanima krojenje i šivanje, još dok sam bila dijete svojim bih lutkama šila odjeću. Moja mama isto zna šiti na mašini, tako da je i mene htjela naučiti, ali ja sam nekako mašinu odbijala i više sam voljela ručno šiti. Rečenica moje mame mi i je i sada u glavi: ‘Nauči šiti na mašini, valjati će ti u životu’. Tako kreće moja priča o šivanju.”
Šivenje kao prostor slobode i stvaranja
Za Aminu, šivenje nije samo posao – to je prostor gdje mašta postaje opipljiva. Ona vjeruje da svako može naučiti šiti, uz malo truda i ljubavi prema stvaranju.
“Naučiti šiti nije nimalo teško, treba malo truda da bi se postigao dobar rezultat, ali kad se upustiš u šivanje onda shvatiš da je to nešto najljepše. Jer vi stvarate svojim rukama sve što zamislite, razne kreacije. Posebne vještine vam i ne trebaju, to nekako samo dođe, a poželjno je imati malo dara za to.”
Haljine, suknje i svakodnevne potrebe komšiluka
Iako najviše voli šiti za sebe, Amina s jednakom pažnjom pristupa i narudžbama svojih sugrađanki. Od elegantnih haljina do praktičnih popravki – sve prolazi kroz njene vrijedne ruke.
“Za sebe najviše volim da šijem haljine i suknje. Što se mušterija tiče, potražnja je raznolika, od pantalona nekih laganijih do dukserica, trenerki… Ali mogu reći da žene često traže skraćivanje pantalona na dužini.”
Od slike do stvarnosti: izazovi koje Amina rado prihvata
Neke narudžbe zahtijevaju dodatnu dozu kreativnosti i strpljenja. Amina se prisjeća jednog posebnog izazova koji je uspješno savladala – i usrećila svoju mušteriju.
“Nedavno sam imala zahtjev da sašijem suknju koju sam vidjela na slici. Žena je tražila ako ikako mogu da je sašijem, a tu treba izvaditi kroj kako ide, pa odakle sve to započeti, malo je teže tako šiti, ali uspjelo se. Što je najvažnije – žena je zadovoljna i sretna.”
Škare i konac za nove generacije
Iako do sada nije razmišljala o tome, Amina vidi potencijal u prenošenju znanja mladima. Šivenje, kaže, nije samo zanat – to je prostor za izražavanje i slobodu.
“Do sada nisam razmišljala o podučavanju mladih, ali bi bilo lijepo da imaju neke radionice gdje bi zainteresovani mogli naučiti da šiju. Bilo bi to lijepo, da mladi nauče krojiti, jer tvoja mašta može svašta. Tu kad se upustiš, samo je nebo granica. Šivenje je jedna velika ljubav, to kad zavoliš jednostavno ne možeš stati da šiješ.”
Iskustvo poslovođe: odgovornost i zajedništvo
Amina je jedno vrijeme radila i kao poslovođa u firmi. Taj period pamti po velikoj odgovornosti, ali i po snažnom timskom duhu koji se teško zaboravlja.
“Da, imala sam priliku, pa mogu vam reći da je to nekako teži dio posla, jer sva je odgovornost na meni. Moram voditi računa da li će biti sve kako treba. Ali imala sam tu priliku da imam takav tim žena za poželjeti, koje su sve perfektno radile i svaka im čast jer su sve ispoštovale kako treba. To kakva sam bila prema njima bi trebalo njih pitati. Koliko sam to mogla sve vidjeti, poštovale su me kao osobu, a onda i kao njihovog glavnog šefa. Jednostavno kao porodica smo bili.”
Poruka ženama: Šivenje kao izvor radosti i zarade
Na kraju, Amina ima jednostavnu, ali snažnu poruku za sve žene koje traže hobi, opuštanje ili dodatni izvor prihoda – uzmite konac i iglu, i krenite.
“Poručila bih ženama da se počnu baviti šivenjem, jer je to nešto opuštajuće i lagano. Mogu stvarati svoje kreacije, a mogu i zaraditi svoj džeparac.”
