Priča o odlascima mladih ljekara iz Bosne i Hercegovine često je ispunjena izazovima, ali i hrabrošću da se zakorači u nepoznato. Jedan takav primjer je Erna Škampo, mlada doktorica iz Jablanice, koja je nakon završetka Medicinskog fakulteta u Mostaru prve profesionalne korake napravila u našem zdravstvenom sistemu.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Vođena željom za naprednim i sveobuhvatnim liječenjem, ali i vlastitim usavršavanjem, odlučila je karijeru nastaviti u Njemačkoj, gdje je stekla dragocjeno iskustvo i znanja. Danas, tri godine kasnije, Erna radi u Austriji, u oblasti neurologije, s posebnim fokusom na neurodegenerativne bolesti i Parkinsonov sindrom.
U razgovoru za naš portal otvoreno govori o razlikama između zdravstvenih sistema, prilagodbi novim okolnostima, izazovima birokratije, ali i prednostima koje donosi rad u različitim zemljama. Njena priča je inspiracija mladim ljekarima koji razmišljaju o sličnom putu – jer, kako kaže, svaki sistem nosi svoje prednosti i mane, a najvažnije je iz svakog iskustva uzeti najbolje.
Kako izgleda tvoj tipičan radni dan u Austriji?
Mislim da u tipičnom radnom danu svih mojih kolega u bilo kojem zdravstvenom sistemu u smislu obaveza koje izvršavamo nema velike razlike, dan tipično započinje sastankom na kojem se govori o dešavanjima tokom prethodnog dana i noći, novim pacijentima i prave planovi za predstojeći radni dan, potom slijedi vizita i pravljenje planova liječenja za pacijente, prijem novih pacijenata, dijagnostika, u mom slučaju je tu dva puta sedmično i rad u ambulanti za botoks u neurologiji i ambulanti za neurodegenerativne bolesti sa naglaskom na Parkinson sindrom, a dan završava također sastankom gdje se osvrćemo na već napravljeno i diskutujemo o otvorenim pitanjima od tog dana.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
- Koje su najveće razlike u organizaciji posla u odnosu na Njemačku?
Najveća razlika je, ustvari, sam obim posla koji je predviđen za jednog doktora u jednom tipičnom radnom danu i koji je u Njemačkoj znatno veći u odnosu na Austriju, samim tim je i radno vrijeme duže, te generalno opterećenje dosta veće. Druga velika i primjetna razlika je samostalnost koja se u Njemačkoj zahtijeva već od specijalizanta na samom početku specijalizacije, jer su u Njemačkoj specijalizanti ti koji su u dežurstvima fizički prisutni u klinici, dok su specijalisti većinom dostupni samo telefonski i to u slučaju kada specijalizant zaista treba konsultaciju, dok se u Austriji tu i ne pravi prevelika razlika i u dežurstvima su fizički prisutni i jedni i drugi i relativno ravnopravno dijele posao, te generalno specijalisti mnogo više stoje na raspolaganju mlađim kolegama, usmjeravaju ih i pomažu čak i u obavljanju svakodnevnih zadataka.
Imaš li osjećaj da su pacijenti u Austriji drugačije naviknuti na zdravstvenu uslugu nego u Njemačkoj?
Mislim da je u ovom slučaju veoma teško generalizovati, jer i u samoj Austriji između pokrajina postoje znatne razlike u kvalitetu zdravstvenih usluga, vremenu koje pacijentima stoji na raspolaganju, te samoj dostupnosti tih usluga, te su i očekivanja i navike pacijenata u skladu s tim različiti, isti slučaj je i u Njemačkoj. Ono što, generalno govoreći, postoji je razlika u mentalitetu, gdje je austrijski dosta bliži našem, što se i u samoj komunikaciji i radnoj atmosferi itekako osjeti.
Šta ti je najviše pomoglo da se prilagodiš novom sistemu?
Ovo je za mene već treći zdravstveni sistem koji imam priliku iskusiti, jer sam počela u našem, potom provela nekoliko godina radeći u njemačkom i posljednje 3 godine u austrijskom, tako da ovaj prelazak iz njemačkog u austrijski i nije zahtijevao neku posebnu prilagodbu. S druge strane, austrijski je i dosta “pitomiji” u odnosu na njemački, što je u svakom slučaju bila olakšavajuća okolnost. Nadalje, spremnost na upoznavanje novog, izlazak iz zone komfora i širenje vlastitih vidika su, u svakom slučaju, ono što uvijek pomaže kada su veće životne promjene u pitanju.
Koje vještine ili znanja stečena u Njemačkoj sada najviše koristiš u Austriji?
Znanje stečeno u Njemačkoj je ono što me oblikovalo u profesionalnom smislu i već tu sam se opredijelila za konkretno područje neurologije kojim se i danas primarno bavim, a to su upravo neurodegenerativne bolesti sa naglaskom na Parkinson sindrom, tako da je to definitivno znanje stečeno u tom području, posebno ono vezano za takozvane napredne terapije liječenja ove bolesti, kao što su deep brain stimulation i pumpe sa kontinuiranom aplikacijom lijeka.
Kako se život u Austriji razlikuje od onog u Njemačkoj, iz tvoje perspektive?
Kao što već rekoh, mentalitet ljudi u Austriji je dosta sličniji našem nego njemačkom, što je i mene samu iznenadilo i ta opuštenost koja u Njemačkoj zbog jako naglašenih radnih navika negdje i fali se u Austriji itekako osjeti. Sam “work-life balance” je u Austriji za porodični život i generalno dugoročno funkcionisanje u jednom sistemu dosta bolji.
Postoji li nešto što te posebno oduševljava u austrijskoj kulturi ili svakodnevici?
O kulturi ne trebam mnogo pričati, kulturna baština Austrije, a posebno Beča je, vjerujem, svima dobro poznata i zadivljujuća. U svakodnevnici bi to upravo bio taj balans koji su ljudi ovdje u dobroj mjeri pronašli. Moj subjektivni osjećaj je da je ovo neka ugodna sredina između dosta krutog njemačkog sistema i iznimno “opuštenog” našeg.
Šta bi savjetovala mladima koji žele raditi u austrijskom zdravstvenom sistemu?
Da se naoružaju strpljenjem, jer je Austrija birokratski dosta komplikovana i zahtjevna država, te sama ta procedura dolaska ovdje nije nimalo laka, ali očigledno nije ni nemoguća i na kraju se, zaista, isplati.
Koje su najveće prednosti, a koji izazovi tog puta?
Ako pričamo konkretno o putu koji sam sama prošla, prednosti su širenje vidika, znanja koja se usput stiču, fantastični ljudi koji nam obogate život, te mogućnost da se iz svakog sistema uzme najbolje kao i prepozna, te odbaci loše i nekvalitetno i oblikuje vlastiti sistem rada i pristupa istom. Izazov je, naravno, uvijek birokratija i snalaženje u novom okruženju, koje i ne mora nužno biti idealno.
Da li bi preporučila da prvo steknu iskustvo u Njemačkoj pa tek onda dođu u Austriju, ili je moguće odmah krenuti ovim putem?
Moguće je i ostvarivo sve što dovoljno jako želimo, ali mislim da je za mlade ljude željne znanja, koji imaju volju i mogućnost da provode nešto više vremena u radnom okruženju i sticanje sigurnosti i samostalnosti u struci, a i zbog samih birokratskih olakšica, Njemačka dosta bolja za početak. Nakon toga je nastavak karijere u Austriji dosta brži i lakši. S druge strane mislim da je dugoročno, posebno za one koji planiraju i porodični život, Austrija bolji izbor.
