U godinama kada se Bosna i Hercegovina suočavala s dubokim društvenim promjenama, učionica Osnovne škole Jablanica postala je mjesto jednog tihog, ali nezaboravnog susreta. Pjesnik Duško Trifunović, čiji su stihovi pratili generacije, tih 1990-ih godina posjetio je školu kao gost u okviru emisije „Šta djeca znaju o zavičaju“, koju je producirala Radio-televizija Sarajevo (RTS). Njegovo prisustvo nije bilo didaktičko — bilo je ljudsko, prisutno, emotivno.
Danas, zahvaljujući kultnom jablaničkom snimatelju Miralemu Muratoviću – Crnom, koji je snimak objavio na svom YouTube kanalu, javnost ima priliku osjetiti atmosferu tog susreta — trenutka kada se pjesnik, učionica i dječiji glasovi susreću.
🖋️ Duško Trifunović: glas naroda
Rođen 1933. u Sijekovcu, Duško je bio pjesnik koji je pisao bez komplikacija, sa srcem. Autor kultnih stihova za Bijelo Dugme, Indekse i Zdravka Čolića, ali i filozof svakodnevice, Trifunović je znao slušati — posebno djecu, jer je u njihovim riječima prepoznavao iskonsku istinu o pripadnosti, emociji i jeziku.
Njegovo gostovanje u Jablanici bilo je prožeto pažnjom i empatijom. Posmatrao je učenike dok govore o svom porijeklu, ljepotama grada, porodici i značenju riječi „demokratija“. Bez komentara, bez režije — samo prisutnost i razumijevanje.
🏞️ Jablanica 1990-ih: grad u traženju balansa
U periodu političke i društvene neizvjesnosti, Jablanica je ostajala snažno ukorijenjena u svojoj prirodi i zajednici. Neretva, planinski krajolik, most iz Drugog svjetskog rata — sve su to elementi koji su činili vizualni i emocionalni identitet ovog grada. Upravo tada, u učionici, djeca su govorila o svemu tome. Ne kao historičari, već kao svjedoci vlastitog svakodnevnog života.
🎬 Snimak kao ogledalo jednog vremena
Snimak prikazuje djecu koja iskreno govore o svom mjestu, svom porijeklu, običajima, ljepoti Neretve i značenju riječi koje tek upoznaju. Jedan učenik pita šta znači demokratija. Drugi opisuje svoj dom kraj rijeke. Svi oni u svom izrazu nose nešto što ni obrazovni programi ni udžbenici ne mogu prenijeti — osjećaj pripadnosti.
Duško Trifunović, prisutan ali nenametljiv, prati ih pogledom, osmijehom, tihim odobravanjem. Nije došao da ih poduči, već da ih čuje — jer znao je da su dječije riječi najiskrenije.
🧡 Vrijednost koja traje
Danas, ovaj snimak ima značaj kulturnog i emocionalnog dokumenta. Objavljen od strane Miralema Muratovića – Crnog, ne kao autor emisije, već kao čuvar sjećanja, snimak omogućava da kroz ekran osjetimo zvuk jednog davnog školskog dana. Tada se nije samo govorilo o zavičaju — zavičaj je bio prisutan u svakom pogledu, riječi i osmijehu.
