Home JABLANICA Kako je Lamiju Maslo iz Donje Jablanice u noći poplava i bujica...

Kako je Lamiju Maslo iz Donje Jablanice u noći poplava i bujica spasio Kur’an?

504

Nermin Biše zabilježio je priču preživjele mještanke Donje Jablanice, a radi se o samoj noći kada su se desile velike poplave i bujice. Lamiju Maslo je, kako piše Biše, spasio Kur’an. Pročitajte cijelu priču:

“Bismillahhi-rrahman-rrahim,
Ešhedu-en La Illahe Illallah-ve ešhedu ene Muhammedu abduhu we resulluhu,

Qur’an iz djevojačkog ruha sa šerijjatskog vjenčanja u Stocu spasio Lamiji život u potopu u Donjoj Jablanici!

Lamija Haračić Maslo:
Uspjela sam izgovoriti kelime i šehadet i ugledala sam svjetlost koja me približila Allahu dž.š., nikad nisam bila tako bliža Njemu i pomislila sam:
Došao je Sudnji dan i to je to! Postajem šehid!

Ljudi, pročitajte ovu priču koju mi je ispričala Stočanka Lamija. Dok smo razgovarali i jedno i drugo smo plakali. Onaj Qur’an o kojem su pisali portali, da nije oštećen, niti skvašen, niti mu nedostaje milimetar hartije je Lamijin. S njom je, kao djevojačko ruho, poslije šerijjatskog vjenčanja u Stocu došao u Donju Jablanicu, u familiju Maslo gdje se Lamija udala. Sada pažljivo pročitajte Lamijinu priču:

-Našla sam se u vodi odmah nakon tog naleta bujice i ogromnih kamenih gromada. Nisam uspjela da odreagujem ni mahinalno već sam samo izgovorila riječi kelime i šehadeta. Pomislila sam: ovo je Sudnji dan i to je to: postajem šehid! Voda me nosila i izbacila na površinu i tako me noseći zaštitila od ogromnih gromada kamenja koja su se kotrljala. Vidjela sam neku bijelu svijetlost, kao četiri lampe koje su mi signalizirale da se uputim prema njima. Nisam vidjela nikoga, ni muža, ni dedu, ni nenu, niti bilo koga. Nisam čula ljudske glasove, samo tutanj vode i kamenja. Zaputila sam se prema toj svijetlosti koja me dovela do pruge. Kad sam bila mislila da mi je ta svijetlost na dometu, na dohvatu – ona je samo nestala! Sve je trajalo deset minuta i prvo što sam čula i vidjela nakon toga bilo je dozivanje komšinice i komšije čija kuća nije bila na putanji strahovitog naleta vodene bujice i kamenja u čijim vrtlozima smo bili samo Allah Dž.Š. i ja”, ispričala mi je Lamija.

U Stocu je ratne 1993.godine ukopan šejh hadži Halid ef.Salihagić. Nekoliko dana uoči preseljenja rekao je, parafraziram:
– Valjat ću vam više kad me ne bude -!!!
Allahu Ekber!

– Autor teksta i slike: Nermin Bise

Facebook Comments Box