JU Dječije obdanište “Pčelica” u Jablanici egzistira od 1978. godine. Naziha Budim – Naza u “Pčelici” je prisutna od samog početka, svoj radni vijek je provela u ulozi odgajatelja i direktorice u ovoj ustanovi. Mnoge generacije pamte gospođu Budim kao osobu s kojom su prošli kroz prve priredbe, prve igre u grupi, prve susrete sa učenjem dječijih pjesmica…
U intervjuu za jablanica.live Naziha govori o uspomenama na svoj radni vijek, kao i o važnosti ovog plemenitog poziva.
Poštovana gospođo Budim, za početak nam ispričajte nešto više o periodu Vašeg školovanja?
-Nakon završene osnovne škole u Jablanici, upisala sam srednju medicinsku školu u Mostaru. Praksa na dječijem odjeljenju je uticala da zavolim rad s djecom i na moje opredjeljenje da upišem pedagošku akademiju. Iako u Jablanici nije bilo obdanište, niti sam ja puno znala o radu u obdaništu, upisala sam smjer predškolski odgoj jer me je najviše privlačio rad s mlađom djecom.
Kako su izgledali Vaši prvi dani u Dječijem vrtiću “Pčelica”?
-Dječije obdanište je otvoreno 22.02.1978. godine i bilo je u sklopu osnovne škole. Kapacitet obdaništa je bio 50 djece. Namještanje, čišćenje i upis djece počeo je 01.08.1978. godine. Tog dana sam i ja počela s radom. U početku je bilo teško organizovati rad jer je bilo prijavljeno samo 19 djece predškolskog uzrasta, pa se kapacitet popunjavao sa produženim boravkom za školsku djecu nižih razreda.
Obzirom da sam ja jedina bila na birou sa smjerom predškolski odgoj, a za rad su bile potrebne dvije vaspitačice, Ćosić Hatidža zaposlena učiteljica u školi raspoređena je za rad u obdaništu. Osim nas dvije još su počele s radom Jelačić Zuhra na radnom mjesto kuharice i Tufek Fata kao čistačica. Rad sa djecom počeo je 01.10.1978. godine. Obzirom da je ovo novo iskustvo za djecu, za nas uposlene, za roditelje i sredinu prvi dani, a mogu reći i sedmice su prošle u zajedničkoj adaptaciji.
Koliko je odgovoran posao biti direktorica dječijeg vrtića? Šta on podrazumijeva?
-Svaki posao nosi odgovornost, a biti direktorica u obdaništu je jako odgovoran. Posao direktorice nije samo da vodi brigu o organizaciji rada i finansijskom poslovanju, već se brine o ishrani i zaštiti djece, kako fizičke, tako psihičke, zdravstvene i higijenske. Posebno se treba fokusirati na roditelje. Roditelji moraju biti sigurni da će dijete biti odgovarajuće zbrinuto i educirano sukladno njegovoj dobi. Kad kažem odgovarajuće zbrinuto, tu mislim na uslove boravka u ustanovi i dvorištu, i na sami rad zaposlenika. Obzirom da je ustanova montažnog tipa, zbog starosti i ratnih dešavanja, bilo je neophodno izvršiti sanaciju objekta. Uz pomoć domaćih i stranih donatora izvršena je potpuna unutrašnja sanacija, kao i sanacija vanjskog dijela, pa su zgrada i dvorište dobili potpuno novi izgled. Što se tiče odgojno obrazovnog rada u obdaništu trabam istaći da smo uveli novu metodologiju u radu s djecom. Sve uposlenice su pohađale seminare i radionice sa raznim temama, tako unaprijedile svoj rad s djecom po savremenoj metodologiji. Svoju ljubav i kreativnost u svom radu su mogle na jedan drugačiji i bolji način prenositi na djecu.
Vrijeme je pokazalo da rezultati u odgojno-obrazovnom radu nisu izostali, pa je tako naše obdanište postalo prepoznatljivo u implementaciji nove metodologije, kako u našoj općini tako i u ostalim općinama u kantonu, i šire. Za doprinos i istaknuti dugogodišnji rad u oblasti predškolškog odgoja povodom dana Općine Jablanica JU Dječije obdanište “Pčelica” je nagrađeno zahvalnicom.
Kakve uspomene nosite na cio Vaš radni vijek sa djecom?
-Za ovih 40 godina rada u obdaništu prošla sam kroz razne situacije. Što se tiče uspomena rado bih se osvranula na lijepe, iako iskreno govorieći bilo je i onih “ružnih”. Ovo je jako lijep i odgovoran posao. U igri se dešavaju i povrede, pa sve što je “ružno” u radu s djecom, to su te povrede.
Lijepih uspomena ima na pretek i samo ću neke istaći: to su takmičenja i osvajanja nagrada, proslava dječijih rođendana, odlazak i druženje s djecom u obdaništa drugih gradova, učestvovanje na javnim priredbama povodom raznih događanja i obilježavanja, javne izložbe dječijih radova, učestvovanje na maloj olimpijadi u HNK itd itd.
Kako djeca reaguju na kolektiv i kako se uklapaju pri prvim susretima sa grupom djece?
-Prvi polazak u obdanište za djecu i njihove roditelje veliki je dan i velika promjena. Dijete se do tada kretalo u manjem krugu poznatih osoba i u prostoru u kojem se sigurno osjećalo. Reagovanje na odvajanje od roditelja i ulazak u kolektiv i tempo na koji dijete prihvaća kolektiv je individualan, i on zavisi od više faktora, tj. od dobi djeteta, djetetovog temperamenta, roditeljskih briga jer je to njihovo prvo odvajanje. Neka djeca bez teškoća prihvate nove okolnosti, dok je drugima potrebno određeno vrijeme za to, ali važno je istaknuti da su ove promjene prolazne, te će s vremenom nestati. Dijete u početku radi svoje sigurnosti traži poznatu osobu u kolektivu ili poznato dijete, a polako prihvaća novu sredinu, razvija povjerenje u druge osobe, uspostavlja igru s drugom djecom i sudjeluje u aktivnostima obdaništa.
Koji su to najveći problemi u radu sa kojima ste se susretali u radnom vijeku?
-Problem nedovoljnog i nesigurnog finansiranja uticao je na broj zaposlenika, koji je bio manji u odnosu na stvarnu potrebu. Veći broj djece u grupi, a rad bez asistenta veliki je pravio problem zbog uvođenja nove metodologije u radu. Nedostatak stručnog kadra isto je pravio problem, jer dosta puta nismo znali kako odgovoriti traženoj potrebi. Česti upisi i ispisi djece tokom godine isto su predstavljali problem jer su se neka djeca dva ili više puta tokom godine upisivala ili ispisivala.
Lijepe i pozitivne strane rada s djecom?
-Rad s djecom predškolskog uzrasta je jedan od najljepših poziva. Odgajatelj je poslije roditelja prva karika u odgojno – obrazovnom lancu. Posao odgajatelja je lijep, plemenit i zahtjevan, ali jako odgovoran. U ovom poslu je najvažnije razumijeti dječije potrebe i razvojne mogućnosti, uvažavati njihove vještine i vrijednosti. Djeci je potrebno ostaviti dovoljno vremena za igru, jer djeca kroz igru najbolje uče, a dobro se zabave. Ako se sve ovo ima u vidu onda lijepe i pozitivne strane u radu neće izostati, pa jedan od najljepših osjećaja je kad sjednete, pa vam dijete dotrči , sjedne u krilo i zagrli vas svojim ručicama ili kad idete ulicom, a dijete vas doziva iz parka ili sa druge strane ulice, ili kad roditelj dovede svoje dijete u obdanište, pa se zajedno prisjećate njegovog boravka u obdaništu.
U toku Vašeg radnog vijeka, kroz vrtić su prosle mnoge generacije djece. Da li ima razlike između generacija nekada i danas?
-Naravno da se može uočiti razlika između generacija i na ovom uzrastu. Današnja djeca su manje fizički aktivna, manje se kreću, penju, skaču, pa im je i motorika usporenija. Osim razlike u fizičkom razvoju primjetno je da su manje samostalna, da se radije više oslanjaju na pomoć starijih nego da nešto sama probaju. Također je primjetna razlika u emotivnom razvoju. Djeca emotivno nezrela za svoj uzrast dolaze u kolektiv pa često ispoljavaju negodovanje i nezadovoljstvo. U kući su naviknuta da sve što zatraže dobiju bez truda i muke, da sve što ih okružuje pripada samo njima, pa zbog toga ispoljavaju ljutnju, čak znaju odbijati i igru.
Za kraj, voljeli bismo čuti Vašu kao nekadašnje direktorice vrtića onima koji su danas odgovorni za unaprijeđenje i rad te vrlo važne ustanove u ranom razvoju djeteta?
-U obdaništu se kroz programe i razne aktivnosti svakodnevno potvrđuje važnost odgoja i obrazovanja u ranom djetinstvu. Mnoga ispitivanja su pokazala da je obrazovanje u ranom djetinstvu od ključnog značaja za osiguranje uspjeha u daljem školovanju. Moja poruka svima onima koji su odgovorni za unaprijeđenje obrazovanja od općinskog do kantonalnog nivoa, a imajući u vidu ovo navedeno bila bi da se predškolski odgoj i obrazovanje uvrsti u obrazovni sistem. Svi kantoni osim HNK uskladili su zakon o predškolskom odgoju sa okvirnim zakonom BiH koji je propisao da je obavezan predškolski odgoj pred polazak u školu. Nacrt zakona koji je usklađen s okvirnim zakonom čeka u ladici ministarstva obrazovanja HNK više od 10 godina, pa zato pozivam ministre u vladi i poslanike u skupštini HNK da nacrt uzmu u razmatranje i da se donese kantonalni zakon o predškolskom odgoju.
