📘 Svoji na svome — Benjamin Helbet iz Jablanice objavio knjigu o ratu, identitetu i bošnjačkoj stvarnosti
U vremenu kada se mladi rijetko odlučuju da pišu o ratnim temama, Benjamin Helbet, student historije iz Jablanice, napravio je izuzetak. Nakon devet mjeseci predanog rada, objavio je knjigu Svoji na svome, djelo koje se bavi ratnim dešavanjima u Jablanici, Hercegovini i Srednjoj Bosni, ali i širim temama važnim za bošnjačku zajednicu. U nastavku donosimo intervju u kojem Benjamin za portal Jablanicalive otvoreno govori o motivima, porukama i procesu nastanka knjige.
“Na samom početku želim da vam se zahvalim što ste me pozvali i što ste pokazali zainteresiranost za moju knjigu “Svoji na svome”.
🔍 Historija kao poziv, ne samo studij
Za Benjamina, interesovanje za historiju nije došlo s fakultetom — ono je prisutno od djetinjstva. Njegova odluka da piše o ratu nije rezultat trenutnog impulsa, već duboko ukorijenjene strasti prema prošlosti i potrebi da se glas mladih čuje i u ozbiljnim temama.
“Ratna tematika me uvijek zanimala, pogotovo ako se uzme u obzir da sam student historije. Te teme su mi u krvi. Historiju volim od svog šestog razreda škole. Nema perioda kada ne istražujem nešto o njoj i pored toga što je studiram. Najveća motivacija mi je akademik Muamer Zukorlić čije govore slušam skoro svaki dan. Ratnu tematiku o Jablanici i bližoj okolini sam odabrao zato što ima mnogo momaka koji vole takve teme. O tim temama nerijetko razgovaramo.”
🏠 Naslov koji nosi težinu identiteta
Naslov knjige Svoji na svome nije samo simboličan — on je lična i kolektivna izjava. Benjamin ga doživljava kao odbranu prava na prostor, sjećanje i dostojanstvo, ali i kao emotivnu vezu s mahalom u kojoj je odrastao.
“Naslov “Svoji na svome” znači da mi Jablaničani živimo u svom gradu i niko sa strane ne može da nas istjera iz njega, niti da ga kroji kako se njemu dopada. Niko nas ne može protjerati sa naših ognjišta. Za mene kao mladu osobu “svoji na svome” predstavlja prvo moju mahalu Koloniju na kojoj sam odrastao. Taj isti pojam meni važi i za čitavu Jablanicu. Granice općine doživljavam kao granice svoje kože.”
✍️ Pisanje srcem, ali s težnjom ka objektivnosti
Iako je tema emotivna, Benjamin je svjesno nastojao da zadrži objektivnost. Pisao je sam, bez mentora, oslanjajući se na izvore i vlastiti osjećaj odgovornosti prema temi.
‘”Nije bilo teško balansirati. Istina, pisao sam pod velikom emocijom, ali opet želim biti objektivan. Objektivnost treba da bude jača od emocije. Imao sam određene izvore. Nisam tražio nikakvu pomoć oko pisanja. Nisam imao ni mentore ni sagovornike. Pisao sam srcem.”
📚 Lekcije koje se ponavljaju — i koje ne smijemo zaboraviti
Knjiga ne govori samo o ratu — ona otvara i pitanja koja su i danas bolno aktuelna. Benjamin piše o podjelama, izdaji, patriotizmu i kolektivnom pamćenju, s jasnom porukom da historija nije arhiva, već ogledalo.
“Neki naslovi u knjizi su teme bitne za nas Bošnjake kojima se historija ponavlja. Nažalost, rijetko kada naučimo iz nje. Kroz historiju nismo bili složni kao narod i to nas je mnogo puta koštalo. Pisao sam o planovima o podjeli Bosne i Hercegovine iz bliže prošlosti, o razlikama između patriotizma i nacionalizma, o razlikama i granici između dobrote i naivnosti, te o odnosu prema izdajnicima. Sve ove teme su važne za svakog Bošnjaka.”
🤝 Tiha podrška, ali snažna
Iako mnogi nisu znali da piše, Benjamin je imao podršku — onu najiskreniju, koja dolazi bez pompe. Prijatelji su mu bili oslonac, a brat jedini koji je znao detalje. Lokalna zajednica, iako nenamjerno distancirana, nikada nije pokazala sumnju.
“Mnogi nisu znali da pišem. Nekada sam usput spominjao porodici ali nisam iznosio detalje. Detalje je znao jedino moj mlađi brat. Što se tiče prijatelja, oni su me naveli da ovo pišem. Sa njima često razgovoram o ovakvim temama i osjetim da cijene moje mišljenje. Oni su mi bili prevelika podrška. Kada sam imao određenih problema sa tehnologijom, oni su mi pomagali i sami su se nudili da pomognu, ali ne žele da ih spominjem. Lokalna zajednica uglavnom nije znala da pišem. Uvijek sam dobijao podršku, nikada nisam osjetio sumnju.”
🔥 Poruka generaciji kojoj pripada
Za kraj, Benjamin šalje snažnu poruku — ne samo čitateljima, već i sebi. Njegova knjiga je i zahvalnica onima koji su se borili, i poziv mladima da ne zaborave.
“Volio bih da čitatelji osjete ponos na svoj identitet. Oni koji su se borili u ratu da osjete da se nisu uzalud borili. Ovo je moj način da im kažem “hvala”. Nisu uzalud spavali na planinama i uz mećave snijega i granata. Ovakve teme nisu rezervisane isključivo za starije generacije, naprotiv mi mlađi treba da ih znamo bez obzira što smo se rodili nakon rata. Ove teme i jesu namijenjene ponajviše za mlade. Mladima i sebi imam da poručim da su naše dede i očevi spavali u rovovima po kiši i snijegu da bi mi danas mogli spavati u Jablanici u toploj i mirnoj sobi.”
Knjiga Svoji na svome dostupna je po cijeni od 20 KM. Svi zainteresirani mogu se javiti autoru putem privatne poruke.
