Gotovo četiri desetljeća nade, tišine i neizvjesnosti stala su u jedan zagrljaj koji briše godine. Otac iz Libanona i sin iz Hrvatske, koje su životne okolnosti i dva rata brutalno razdvojila, napokon su se susreli.
Njihova priča, u kojoj je presudnu ulogu odigrao Hrvatski Crveni križ, svjedočanstvo je nevjerojatne snage obiteljske ljubavi i ustrajnosti koja nadilazi vrijeme i granice.
Mladi Libanonac stigao je u Hrvatsku na studij prije više od četrdeset godina, ovdje pronašao ljubav i dobio sina. No po završetku fakulteta morao se vratiti kući, a ubrzo je izbio rat. Nedugo zatim, rat je pogodio i Hrvatsku. Telefonske linije su utihnule, pisma prestala stizati, a svaki trag između oca i sina nestao je u vihoru povijesti.
Ipak, otac nikada nije prestao tražiti. Kad god su se okolnosti nakratko smirile, pokušavao je preko poznanika, institucija, pa čak i osobnim dolaskom u Hrvatsku. No adrese su se mijenjale, ljudi selili, vrijeme brisalo tragove. Vratio se kući slomljen, ali nije odustao.
Prekretnica je nastupila kada je čuo za Službu traženja Hrvatskog Crvenog križa. Podnio je zahtjev – posljednju iskru nade. Ubrzo je stigla vijest koja je promijenila sve: sin je pronađen. Štoviše, čim je čuo očevu priču, odmah je poželio susret, prenose 24sata.
Sljedećeg dana otac je već bio u avionu. Nakon četrdeset godina, napokon je dočekao zagrljaj koji je sanjao cijeli život. Sin je kroz osmijeh izgovorio riječi koje odzvanjaju poput najljepšeg božićnog svjetla: “Bit će to najbolji Božić ikad.”
