U vremenu kada mnogi mladi ljekari iz Bosne i Hercegovine traže prilike za profesionalni razvoj u inostranstvu, priča Jasne Osmanović Gorčević iz Jablanice donosi inspiraciju i ohrabrenje.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Njeni prvi koraci u Domu zdravlja Zenica, hrabro učenje njemačkog jezika paralelno s radom, te odlazak u Njemačku zajedno sa suprugom, oblikovali su put koji je vodio ka jednoj od najprestižnijih reumatoloških bolnica u toj zemlji. Danas, na subspecijalizaciji reumatologije u St. Josef Stift Sendenhorst, Jasna uspješno spaja profesionalni izazov i porodične vrijednosti, dok svojim primjerom pokazuje da se upornošću, znanjem i podrškom najbližih mogu ostvariti i najambiciozniji ciljevi.
Kako je izgledao Vaš početak karijere u Zenici kao ljekar opšte prakse?
Želim iskoristiti priliku da pozdravim vas kao uspješan i rado čitan portal, kao i sve moje sugrađane. Početak karijere bio je izazovan, kao i za svakoga ko tek završi studije, jer je bilo mnogo nepoznanica i straha, ali brzo sam ušla u ritam rada, imala sam podršku kolega i iskustvo je bilo vrlo vrijedno, rad u Domu zdravlja mi je pružio priliku da učim, razvijam vještine i osjetim odgovornost koja dolazi s radom s pacijentima.
Šta Vas je motivisalo da krenete učiti njemački jezik paralelno s radom u Domu zdravlja?
Motivacija je bila, prije svega, želja za nečim novim, za boljom budućnošću i iskustvo drugih kolega koji su već otišli, što me ohrabrilo da učim jezik, pripremim se za rad u inostranstvu i ostvarim svoje profesionalne ciljeve, jer sam već tada željela biti reumatolog, a realizacija tog cilja bila je lakša u Njemačkoj.
Koliko je podrška porodice, posebno supruga, bila važna u tom procesu?
Podrska porodice bila je neizmjerno važna na svakom koraku. Moji roditelji i sestra, kao i porodica mog supruga, bili su tu kao siguran oslonac. Suprug i ja smo od početka funkcionisali kao tim, oboje u medicini, on kao ortoped, ja u internoj medicini i reumatologiji, i upravo to međusobno razumijevanje i zajednička ambicija omogućili su nam da izgradimo stabilan i kvalitetan život.
Kako je izgledao Vaš prelazak iz Bosne i Hercegovine u Njemačku – koje su bile najveće prepreke, a koje prednosti?
Sam odlazak bio je samo jedan dio procesa, jednako izazovna bila je i priprema koja je počela mnogo ranije, jer smo suprug i ja od samog početka učili njemački jezik koji prije toga nismo ni jedno ni drugo znali. Po dolasku, prvi mjeseci su bili vrlo skromni i fokusirani na administraciju i prilagodbu. Međutim, upravo ta faza oblikuje vas najviše. Nakon toga, stvari se postepeno slažu i dolazite u sistem koji nagrađuje trud i jasno otvara prostor za napredak, posebno u specijalističkim granama poput interne medicine.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Kako se razlikuje radni sistem i odnos prema pacijentima u Njemačkoj u poređenju s Bosnom i Hercegovinom?
Za mene je odnos prema pacijentu uvijek isti, to je lični standard koji ne mijenjam. Razlika je u sistemu koji vam omogućava da taj standard realizujete na najvišem nivou. U Njemačkoj su struktura, dostupnost dijagnostike i jasno definisani protokoli velika podrška ljekaru u svakodnevnom radu, posebno u kompleksnim oblastima kao što je interna medicina.
Zašto ste se odlučili baš za subspecijalizaciju iz reumatologije?
Reumatologija je prirodan nastavak mog interesa za internu medicinu. Privukla me svojom kompleksnošću i potrebom za širim razmišljanjem. To je oblast koja zahtijeva analitičnost, strpljenje i kontinuirano učenje, ali upravo zato pruža i poseban profesionalni izazov i zadovoljstvo.
Možete li nam približiti rad u St. Josef Stift Sendenhorst bolnici i njen značaj kao reumatološkog centra u Njemačkoj?
Radim u jednoj od najprestižnijih reumatoloških bolnica u Njemačkoj, koja predstavlja referentni centar za bolesti iz oblasti reumatologije. Pacijenti dolaze iz cijele zemlje, često sa najkompleksnijim dijagnozama. Visoki standardi u dijagnostici, terapiji i naučnom radu čine ovo okruženje izuzetno stimulativnim i profesionalno zahtjevnim.
Koje su najčešće reumatološke bolesti s kojima se susrećete i kako se pristupa njihovom liječenju?
Najčešće se susrećemo s bolestima poput reumatoidnog artritisa, spondiloartritisa, miozitisa, kolagenoza i vaskulitisa, ali i sa rijetkim stanjima koja zahtijevaju posebno iskustvo i pristup. Ono što ovaj posao čini posebnim jeste proces dijagnostike, slaganje svih informacija u jednu cjelinu. Upravo zbog svoje baze u internoj medicini, reumatologija omogućava širi pogled, a dodatno me ispunjava i dijagnostički rad u drugim internističkim oblastima.
Kako balansirate između zahtjevnog posla i privatnog života?
Balans između medicinske karijere i porodičnog života uvijek je izazovan, posebno kada su u pitanju dvije zahtjevne profesije. Ipak, za mene je porodica bezuslovno na prvom mjestu. Imam dvoje djece i supruga koji je takođe ljekar, i upravo kroz međusobno razumijevanje i podršku uspijevamo uskladiti sve obaveze. Vrijeme koje provodimo zajedno za mene ima posebnu vrijednost.
Šta Vas najviše ispunjava u radu s pacijentima?
Najviše me ispunjava osjećaj da moj rad ima konkretan rezultat. Posebno u situacijama kada nakon zahtjevnog procesa, tipičnog za internu medicinu i reumatologiju, dođete do dijagnoze i vidite napredak kod pacijenta. To su trenuci koji potvrđuju smisao svega što radimo.
Koji savjet biste dali mladim ljekarima u Bosni i Hercegovini koji razmišljaju o radu u inostranstvu?
Savjetovala bih im da kontinuirano rade na sebi, da se usavršavaju i aktivno traže prilike. Važno je da uživaju u pozivu koji su izabrali, jer se upravo kroz tu posvećenost i ljubav prema poslu postižu najbolji rezultati. Kada radite ono što volite i ulažete u to, uspjeh dolazi kao prirodan nastavak.
Facebook Comments Box
