Jedna četrdesetogodišnja žena otvoreno je podijelila svoju priču o dugotrajnoj nevjeri u braku i nemogućnosti da se odrekne uzbuđenja koje donosi seks sa strane. U svojoj ispovijesti, ona govori kako je već petnaest godina sretno udata, ali unatoč tome konstantno vara svog muža. Ovaj problem počeo je vrlo rano, samo šest mjeseci nakon vjenčanja, kada je prvi put prevarila muža s njegovim najboljim prijateljem. Od tada, njena lista seksualnih partnera je sve duža, obuhvaćajući ljude iz različitih aspekata njenog života, uključujući muževe prijatelje, kolege, pa čak i muškarce iz teretane.
Iako tvrdi da voli svog muža i da su emocionalno povezani, ona ne može odoljeti stalnom uzbuđenju i izazovu koji donosi flertovanje i tajni seks. Njen suprug, prema njenim riječima, nikada nije pokazao znakove nezadovoljstva u njihovom seksualnom životu, ali ona jednostavno ne može prestati tražiti dodatnu stimulaciju izvan braka. Osjećaj napetosti i adrenalin koji donosi seks sa nepoznatima za nju je postao neophodnost, nešto što, iako zna da je pogrešno, ne može zaustaviti.
Kako ističe, često ne planira ove afere. Susreti se dešavaju spontano, najčešće u automobilima, a seks je često brz i strastven. Nikada se nije upuštala u ozbiljnu vezu s nekim od ovih muškaraca, jer kaže da ne traži ništa dugotrajno – samo kratkotrajnu ekstazu. Iako je svjesna da to što radi nije ispravno, ona jednostavno ne može prestati.
Zanimljivo je da, unatoč njenoj dugogodišnjoj nevjeri, ona tvrdi da njen muž zaslužuje bolje i da je muči osjećaj krivice. No, njena potreba za uzbuđenjem je toliko jaka da nadmašuje osjećaj lojalnosti prema suprugu. Njeni seksualni partneri uglavnom su muškarci s kojima nema dublju vezu i rijetko se viđa s nekim od njih duže od nekoliko mjeseci. Ponekad su neki od njih željeli da njihova veza postane ozbiljnija, ali ona uvijek odbija te pokušaje.
Žena postavlja sebi pitanja o tome zašto ne može prestati varati muža i traži odgovore na svoju dilemu. Ona se pita da li nešto nije u redu s njom jer, iako je sretna u braku, ne može pobjeći od svojih impulsa. Njen unutrašnji konflikt između osjećaja krivice i potrebe za uzbuđenjem čini se nerješivim.
Munira, savjetnica kojoj se obratila, odgovara joj sa analizom njenog ponašanja. Ona napominje da, prema njenom opisu, problem nije u fizičkoj potrebi za seksom, već u emocionalnom uzbuđenju koje donosi rizik i flertovanje. Čini se da je ona “navučena” na adrenalin i osjećaj moći koji dolazi s time, umjesto da traži dublju emotivnu povezanost. Munira takođe postavlja pitanje da li njen muž možda ipak zna za ove afere, ali iz ljubavi prema njoj odlučuje to ignorisati ili ne reagovati.
Savjetnica sugeriše da bi ovakvo ponašanje moglo biti znak dubljeg emocionalnog problema kojeg pokušava potisnuti kroz vanjske afere. Uzbuđenje koje seks donosi možda blokira neke dublje, nerazriješene emocije ili bol koja je ukorijenjena u njenom životu. Bez obzira na razlog, Munira naglašava da jednostavno čekanje da potreba za nevjerom nestane nije rješenje.
Njen savjet je da bi žena trebala ozbiljno razmisliti o profesionalnoj pomoći kako bi se suočila s uzrocima svog ponašanja. Ako nastavi s ovakvim stilom života, rizikuje da izgubi brak koji tvrdi da cijeni i voli. Kroz pristup udruženju Anonimnih ovisnika o seksu, ona bi mogla dobiti podršku i alate potrebne za promjenu svog ponašanja.
