U godinama kada je Fudbalski klub Turbina već nosio etiketu nekadašnjeg prvoligaša, omladinski pogon funkcionisao je zahvaljujući samo jednom čovjeku. Taj period, iako daleko iza nas, ostaje svjedočanstvo o posvećenosti, entuzijazmu i borbi za djecu koja su sanjala fudbal.
Mnogi su u Jablanici tada počinjali „ganjati“ loptu, da bi kasnije postali vrhunski igrači i treneri. Ali iza svakog talenta stajao je mukotrpan rad — ne glamurozan, ne medijski eksponiran, već svakodnevan, tih i često nevidljiv. U tom vremenu, kada su dječaci prvi put dolazili u kontakt s loptom, ključnu ulogu imao je jedan čovjek: Mujke.
Mustafa Ćemić, poznatiji kao Mujke, bio je nekadašnji igrač Turbosa. Nakon što je okačio kopačke o klin, nije napustio teren — naprotiv, okrenuo se radu s najmlađima. I to ne simbolično. U čitavom omladinskom pogonu kluba, od pjetlića do juniora, radio je sam. Jedan trener, a stotinu dječaka.
Uprkos tome što je klub godinama davao igrače visokog kvaliteta, uslovi za rad bili su poražavajući. Nije bilo opreme, nije bilo stručnjaka, a naročito se osjećao nedostatak trenera golmana. Uprava kluba, kako se tada pisalo, „davno je zatvorila vrata ovoj djeci“. I dok su „poletarci“ igrali goli i bosi, Mujke je bio i trener, i maser, i vođa puta.
Njegova svakodnevna prisutnost na terenu bila je jedina konstanta. Djeca su dolazila ne zbog klupskih privilegija, već zbog njega. On im je pružao prostor za igru, za zabavu, za učenje. Zahvaljujući njemu, jablanička „pićuladija“ imala je gdje da ode.
U to vrijeme, omladinska škola okupljala je preko sto dječaka, podijeljenih po selekcijama: pjetlići, pioniri, kadeti, juniori. Postojala je realna opasnost da sve to prestane sa radom — jer, kako je tada zapisano, „ako je suditi po ponašanju uprave Kluba, njih ova odluka ne bi puno pogodila“.
Ipak, uprkos svemu, Jablanica je imala talente. Generacije koje su ostavile trag, ne samo u lokalnom fudbalu, već i šire.
📋 Generacija 1988:
H. Tašić, A. Čilić, E. Idrizović, A. Spahić, G. Antić, E. Krečinić, E. Malović, M. Mešić, D. Čilić, A. Mursel, A. Avdić, S. Mehić, A. Mehić, N. Halebić, M. Rokša.
📋 Generacija 1989:
A. Piralić, E. Klepo, K. Zahirović, A. S. Đuliman, S. Poljarević, A. Cero, J. M. Kovačević, E. Macić, L. Kolovrat, Dž. Šubara, A. Kovačević, A. Šubara, A. Kovačević, A. Japalak.
📋 Generacija 1990:
R. Osmanović, D. Milanović, F. Tašić, I. Lulić, A. Piralić, E. Šćuk, E. Nurkić, N. Džeković, Sarajlić, Nezirić.
Svaka od ovih generacija nosi pečat jednog vremena — i jednog čovjeka. Mujke nije bio samo trener. Bio je sistem. Bio je infrastruktura. Bio je razlog da djeca ostanu uz sport.
Mustafa Ćemić preminuo je 29. februara 2020. godine. Otišao je tiho, kao što je i radio — bez pompe, ali s neizbrisivim tragom. Njegov doprinos jablaničkom sportu ne mjeri se titulama, već generacijama koje su zahvaljujući njemu imale priliku da sanjaju, igraju i rastu.
Izvor informacija i inspiracija: Članak jablaničkog novinara Kenana Šašića.
