Za studente Odsjeka za engleski jezik i književnost Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, profesor Adi Fejzić nije bio samo predavač — bio je institucija.
Bio je jedan od najomiljenijih profesora, poznat po sposobnosti da znanje prenese s lakoćom i jasnoćom. Mnogi njegovi bivši studenti danas s ponosom ističu da im je predavao upravo Adi Fejzić — kao svojevrsnu akademsku garanciju da znaju, razumiju i misle kritički.
Nakon što je ostavio dubok trag u mostarskoj akademskoj zajednici, Fejzić se odlučio na profesionalni iskorak: prvo prema Kuvajtu, a zatim Kataru, gdje nastavlja predavati engleski jezik u međunarodnom kontekstu. Paralelno s akademskom karijerom, njeguje i svoju drugu strast — stand-up komediju, koju je upoznao u Americi, a razvijao na domaćim scenama poput Abraševića.
U ovom intervjuu, profesor Fejzić govori o razlozima odlaska iz BiH, razlikama u obrazovnim sistemima, izazovima kulturne adaptacije, ali i o tome kako balansira ozbiljnost profesije s humorom koji donosi na scenu — i u učionicu.
Šta vas je motivisalo da napustite akademski život u BiH i potražite prilike u Kuvajtu, a zatim u Kataru?
Moja motivacija je bila jednostavna: promjena i nove perspektive u životu. Svima bih savjetovao da iskoriste priliku kad je dobiju i pokušaju. Ako ne uspiju uvijek se imaju gdje vratiti.
Koje su najveće razlike koje ste primijetili u obrazovnim sistemima između BiH, Kuvajta i Katara?
Naš obrazovni sistem je evropski i počiva na vrijednostima koje postoje decenijama. Njihov sistem je više vezan za kulturu i vrijednosti njihovog podneblja.
Da li ste se ikada susreli s izazovima kulturne adaptacije u tim zemljama, i kako ste ih prevazišli?
Hmmm, to se deđava svaki dan, i najvažnije je da sebi ponavljate zašto ste došli tamo i zašto je važno da prihvatite stvari onakvima kakve jesu.
Možete li uporediti studente u Mostaru sa studentima iz Kuvajta i Katara?
Nađi studenti u BiH nemaju tako dobre uslove rada i života kao oni tamo, pa su zato prizemljeniji i vrijedniji.
Kada ste prvi put osjetili da vas stand-up komedija privlači, i kako ste se odvažili da stanete pred publiku?
Stand-up komediju sam upoznao u Americi prije 20 godina, a počeo sam se baviti 2011. Nije mi bilo teško stati pred publiku jer svaki nastavnik to radi svaki dan, u sličnom kapacitetu. Stand-up je odličan ventil za zivot.
Da li postoji trenutak s nastupa koji vam je posebno drag ili koji je bio posebno izazovan?
Teško je izdvojiti samo jedan, ali bih izdvojio otvorene mikrofone u Abraševiću. Tamo vidite koliko ko vrijedi i koliko je bitno biti duhovit.
Kako balansirate ozbiljnost akademske profesije s humorom koji donosi stand-up? Da li humor koristite i u učionici? Kako studenti reaguju na to?
U BiH je to puno lakše jer imamo odriješene ruke kako da poboljšamo kvalitet nastave, dok je u inostranstvu puno stresnije jer je kulturološka razlika povelika, i ono sto je nama smiješno njima ne mora biti. Tu i tamo mogu koristiti humor, ali moram biti veoma pažljiv, jer se uvijek neko moze požaliti, a to vole više nego išta.
Šta vam najviše nedostaje iz BiH kada ste u inostranstvu?
Zrak, voda iz česme i priroda.
Da li imate poruku za mlade ljude koji razmišljaju o odlasku iz BiH, bilo zbog karijere ili ličnog razvoja?
Na prvu, kako to volimo reći, izgleda da je svugdje bolje nego u BiH. Ali nije, život tamo nije isti kao naš. Savjet je da odete, probate, zaradite i uštedite. I onda u BiH kupite stan ili kuću, i tako sebi ne vezujete kredit za vrat. I naučite radne navike i običaje, jer smo mi u BiH previše navikli na improvizaciju.
Kako vidite svoju budućnost — da li je ona više vezana za mikrofon ili za akademsku katedru?
Nadam se da ću završiti karijeru kao komičar. Puno je zabavnije.
