Na Cetinju je prošle sedmice otvoren prvi košarkaški memorijal “Jovan i Vukan Vuletić”, posvećen braći ubijenoj u masakru koji je potresao Crnu Goru početkom godine.
U crnini i sa glasom koji je jedva odolijevao suzama, njihova majka Dragana Vuletić poručila je da su njeni sinovi “ubijeni na način koji niko nikada neće razumjeti”, ali da je turnir dokaz da ljubav i sjećanje ne mogu biti ugašeni.
Podsjetimo, višestruko ubistvo 1. januara u popodnevnim satima na nekoliko lokacija u prijestonici Crne Gore Aco Martinović (45) pored dječaka ubio je još 10 ljudi, dok je nekoliko njih ranio. Martinović je ubio i Mirka Vuletića (42), strica dječaka i vlasnika kafane “Velestovo” gdje je prije zločina sjedio pomahnitali ubica.
Nakon što se zahvalila svima koji su podržali ovaj projekat sa tugom u glasu obratila se okupljenima u sportskoj sali.
Teško je pronaći riječi koje bi mogle opisati koliko mi znači da ste danas ovdje. Ne samo da se sjetimo jednog dječaka, već da zajedno čuvamo sjećanje koja su nosila dva brata, Jovana i Vukana. Moj Jovo imao je samo 13 godina, bio je dijete, ali u tom dječaku kucalo je srce lovca. Na terenu, nepokolebljiv, uvijek nasmijan, željan igre, ali uvijek sa poštovanjem za druge. Van terena topao, nježan, velikodušan, duhovit, nježan brat, drug, sin – kakav se samo poželjeti može – navela je na početku govora Dragana koja je u trenu ostala bez oba nasljednika.
Zajedno s njim u istoj tragediji stradao je i njegov mlađi brat Vukan. Moj anđeo, čiste duše. Iako je bio mlađi, njegova ljubav prema bratu i njihova veza bila je neraskidiva. Otišli su zajedno, kao što su i rasli. Ubijeni su, na način na koji nikada niko razumjeti neće. Ali ni ono što smrt ne može odnijeti jeste ono što su ostavili iza sebe – ljubav, osmijeh, uspomene, prijateljstva i Jovanovu košarku.
Nakon njenih riječi u publici su se mogle vidjeti suze, jecaji njihovih najbližih i sugrađana koji se nikada neće oporaviti od tragedije koja ih je zadesila.
Zato vam se od srca zahvaljujem, svima koji ste se potrudili da ovaj turnir zaživi i da Jovan i dalje živi među koševima, među djecom koja će nastaviti da igraju onako kako je on volio, sa strašću, poštovanjem i srcem. I da bude zapamćen kao brat uz kojeg je sve bilo moguće i imalo smisla. Ovo nije samo turnir ovo je čin ljubavi! – navela je majka ubijenih dječaka, i dodala:
Hvala vam što niste zaboravili. Hvala vam što ste prepoznali da dva mlada života vrijede više od bilo čega na svijetu. Hvala vam što ste danas uz mene. Neka ovaj turnir bude svjetionik da nikada ne zaboravimo koliko su djeca važna i dragocjena. I neka Jovan i Vukan budu vječno mladi u vašim koracima, u svakoj lopti koja pogodi koš, u svakom osmijehu i aplauzu. Hvala vam.
Nakon ovog potresnog govora u sali se prpelomio aplauz vrijedan divljenja, za snagu roditelja da budu na ovakvom događaju nakon što su izgubili oba djeteta u krvavom piru, piše Kurir.
Turnir je organizovao cetinjski Košarkaški klub “Lovćen” uz podršku Prijestonice Cetinje, Košarkaškog saveza Crne Gore i Peđe Markovića ispred “Crnogorsko-američke asocijacije”.
Preuzeto sa Hayat.ba
