Iako je zamolio da ga ne spominjemo, ovaj put ne možemo šutjeti. Jer postoje trenuci kada je šutnja izdaja, a dobrota zaslužuje da se čuje.
Na putu prema selu Lisičići, Almir Širbegović – Shirpasha – učinio je ono što bi mnogi možda samo prešutno zaobišli. U hladnoći koja steže i ljude i prirodu, naišao je na tri mala kućića, ostavljena i prepuštena zimi.
Drhtala su, gladna i sama. Bez mnogo razmišljanja, Almir je reagovao – donio im je novu kućaru, ugrijao ih i nahranio. Učinio je ono što bi svako od nas trebao, ali rijetki to zaista i učine.
Njegov gest nije samo čin saosjećanja prema nemoćnima. To je tihi podsjetnik da humanost ne traži aplauz, već prisutnost. Da se dobrota ne mjeri riječima, već djelima. I da se, kako kaže stara istina, dobro uvijek vraća.
Ako vas put nanese prema Lisičićima, zastanite. Pogledajte oko sebe. Možda ćete vidjeti te iste kućiće. Možda će vas dočekati pogled pun nade. Nahranite ih. Ugrijte ih. Pomozite im da izdrže zimu – dok Almir ne pronađe trajno rješenje za njih.
Jer svaka zima je lakša kad nas neko vidi. A svijet je topliji kad neko, poput Shirpashe, ne okrene glavu.
