Dolazak mladog doktora iz Tuzle u Jablanicu predstavlja pravo osvježenje — i profesionalno i ljudski. Doktor Sulejman Berberović, rođen 2000. godine u Tuzli, već na prvi pogled odaje dojam čovjeka koji je u medicini pronašao više od profesije, njegov životni poziv.
Njegov dolazak u Dom zdravlja Jablanica ne znači samo pojačanje zdravstvenog tima, već i dolazak osobe koja vjeruje u snagu zajednice, važnost duhovne dimenzije zdravlja i moć iskrenog razgovora. U razgovoru za portal JablanicaLive, doktor Berberović otkriva šta ga je dovelo u Jablanicu, kako vidi ulogu ljekara u savremenom društvu i zašto vjeruje da medicina i vjera mogu hodati ruku pod ruku.
Dobrodošli u Jablanicu, doktore Berberoviću! Kako biste se predstavili našim čitateljima — ko je Sulejman Berberović?
Prije svega želim da Vam se zahvalim na lijepim riječima dobrodošlice i pozdravim sve čitatelje Vašeg portala. Za sebe bih najprije rekao da sam mladi čovjek u službi ljudi. Tako doživljavam sebe i svoj odnos prema zajednici. Rođen sam u Tuzli, 2000. godine od oca Zlatka i majke Senije. U Tuzli sam završio osnovno i srednje obrazovanje, a potom i Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli.
Šta Vas je motivisalo da izaberete medicinu kao životni poziv?
Medicina je baš životni poziv jer je to uistinu jedan plemeniti poziv koji nosite sa sobom čitav život. Po svojoj prirodi sam čovjek koji je okrenut ljudima, pa onda odabir medicine kao životnog poziva dolazi kao logičan izbor koji me svakodnevno stavlja prekoputa čovjeka kojemu se stavljam na raspolaganje sa svim svojim znanjima, a u cilju da mu pomognem.
Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u radu s pacijentima, posebno u manjim sredinama poput Jablanice?
Jablanica je, moram reći, jedna plemenita i topla sredina. Iako smo u januaru mjesecu, prekriveni bijelim prekrivačem, toplina ljudi grije atmosferu. Tome svjedočim svaki dan i mogu reći da se prijatno osjećam. I hvala Jablanici na tome.
Koji su Vam profesionalni prioriteti u radu s pacijentima — šta Vam je najvažnije u pristupu zdravlju i liječenju?
Zdravlje čovjeka nije samo odsustvo bolesti. To je kompletan jedan međuodnos pojedinca, njegovoga tijela, sredine u kojoj se nalazi, ali i duše. Bolest dolazi kao prekid harmonije tih međuodnosa, a zadatak svakog medikusa je da pronađe gdje je došlo do prekida i ako je u mogućnosti, u odnosu na dosadašnja saznanja kojima medicina raspolaže, da djeluje. Zadatak koji sebi postavljam kao imperativ je posmatranje svakog pacijenta kroz sve aspekte koji mogu djelovati na narušavanje njegova zdravlja i pružiti im osjećaj topline i otvorenosti u svojoj ordinnaciji.
Kako gledate na izazove savremenog zdravstvenog sistema u BiH, posebno u kontekstu manjka kadra i resursa?
Zdravstveni sistem je pred mnogo izazova. Manjak kadra i resursa su samo neki od tih izazova. Ono što mene raduje je kontinuiran rad na svim tim preprekama od strane onih koji su zaduženi za taj dio našeg društva. Svakako prostora za unapređenje ima itekako i to je ono čemu se svi djelatnici u okviru zdravstvenog sistema nadaju.
Postoji li neka oblast medicine koja Vas posebno zanima i u kojoj biste se voljeli dodatno usavršavati?
Po završetku studija medicine, široka su znanja sa kojima ljekar raspolaže. Sa zaposlenjem dolazi iskustvo, a za konačnu odluku o izboru specifične oblasti medicine potrebno je i znanje i iskustvo. Nisam se još opredijelio, ali svakako da će mi iskustvo rada u Domu zdravlja Jablanica biti od značaja pri odabiru oblasti medicine u kojoj ću se dodatno stručno usavršavati.
Pored medicine, aktivni ste i u vjerskoj zajednici. Kako je došlo do tog paralelnog puta?
Svaki čovjek ima prirodnu potrebu da bude od koristi zajednici. Ta potreba je duboko u nama. Vrijeme u kojem se nalazimo je vrijeme u kojem se ljudi sve više distanciraju jedni od drugih, otuđuju se i zaboravljaju svoju odgovornost koju imaju prema ljudima i zajednici u kojoj se nalaze. Vrlo rano sam sebi osvijestio tu odgovornost i trudio sam se biti aktivan član društva u onom aspektu koje je u mome domenu. Smatram da su napredne sredine one sredine u kojima je svaki pojedinac svjestan svoje lične i kolektivne odgovornosti. Ja sam svjestan svoje odgovornosti u zajednici i moj aktivizam u društvu je prožet kroz razne dijelove društva, a naša vjerska zajednica je svakako važan dio u kojem, smatram, svaki pojedinac treba uzeti učešće, naravno u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama.
Da li smatrate da medicina i vjera mogu i trebaju ići ruku pod ruku? Možete li podijeliti neko lično iskustvo gdje su se ta dva svijeta susrela?
Medicina posmatra čovjeka kroz tri glavna aspekta: fizičko, duhovno i socijalno. Vjera je uglavnom fokusirana na ono duhovno u čovjeku.. Pristup duhovnome može biti različit, ali smatram da je teško zaviriti u dušu čovjeka bez obje komponente. I upravo je to ono što pacijenti i osjete „da se mogu otvoriti“. To je teško opisiv osjećaj, ali nekako lebdi u zraku, prisutan je i osjeti se. Ja se uvijek u radu sa ljudima trudim da sva svoja znanja upotrijebim u cilju boljeg razumijevanja njihovih potreba i da im shodno tomu pomognem.
Koje vrijednosti pokušavate prenijeti mladima kroz svoj rad u Omladinskom krugu?
Omladinski krug je krug mladih ljudi čije prijateljstvo počiva na ispravnim vrijednostima i to je ono što ga održava već preko 30 godina. Kao član, pa i predsjednik Omladinskog kruga u Tuzli, mogu reći da sam zadovoljan kako stvari izgledaju i da, bez obzira na izazove današnjice i moralno upitnih trendova, naša omladina ima usađene kvalitetne moralne vrijednosti. Naš je cilj da podržimo te pozitivne vrijednosti i da budemo okruženje u kojem se univerzalne vrijednosti poštuju, gdje se svako osjeća prijatno.
Šta Vas najviše raduje u radu s ljudima?
U radu sa ljudima najveće zadovoljstvo mi pruža kada sam svjedok da im moje prisustvo donosi smirenje i kada vidim tranziciju iz nepovoljne situacije prema povoljnoj. Taj trenutak u kojem se rađa povjerenje je nešto što, uprkos svemu, daje snagu za novi radni dan.
I za kraj — šta biste poručili građanima Jablanice kao njihov novi doktor, ali i kao neko ko donosi dodatnu duhovnu dimenziju u zajednicu?
Zdravlje je nešto na što ne obraćamo pažnju kada je prisutno, a mnogo o njemu mislimo kada je odsutno. To je nešto što nastojim da osvijestim svakome čovjeku, pa i pacijentu. Tu dolazi na red preventivni način razmišljanja, što je nama u cilju. Ovdje bih mogao citirati i našeg književnika Abdulaha Sidrana koji kaže: „Bolest odakle je, to je meni jasno. Zdravlje odakle je, pitaju li se to ovi ljudi oko mene?“
I zapamtite, zdravlje nije samo stvar pojedinca, već je ono nešto što se gradi u porodici, na poslu i u zajednici, pa svi doprinesimo, na svoj način zdravoj zajednici.
