Američke procjene kažu da Iran ima oko 14 različitih vrsta balističkih raketa. Najambiciozniji projekat je hipersonična raketa Fatah-2.
Iran ima jedan od najvećih vojnih arsenala na Bliskom istoku, sa više od 3.000 balističkih raketa, prema izvještaju Centralne komande SAD iz 2022. godine piše mondo.ba
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Rakete kratkog dometa, kao što su Fateh i Zolfagar, dizajnirane su za brze udare na obližnje vojne ciljeve. Obično se koriste prve, kao odgovor na napad, a njihova sposobnost da se lansiraju u rafalima (niz raketa ispaljenih istovremeno) smanjuje vrijeme upozorenja i otežava protivniku preduzimanje preventivnih akcija. Iran je koristio ovu taktiku 2020. godine kao odgovor na ubistvo generala Kasema Sulejmanija.
“Raketni gradovi”
Rakete srednjeg dometa, kao što su Šahab-3, Horamšaher i Sadžil, namijenjene su za udare dugog dometa. Modeli sa najdužim dometom teoretski mogu dostići oko 3.000 kilometara, ali Teheran tvrdi da se pridržava samonametnutog ograničenja od 2.000 kilometara.
To je, prema riječima iranskih zvaničnika, dovoljno da dosegnu Izrael, ali zapadni analitičari upozoravaju da bi ovo ograničenje moglo biti ukinuto u svakom trenutku.
Američke procjene ukazuju da Iran ima oko 14 različitih tipova balističkih raketa. Najambiciozniji projekat je hipersonična raketa Fatah-2, sa dometom od oko 1.400 kilometara i brzinom do 15 puta većom od brzine zvuka. Teheran tvrdi da može da prodre kroz moderne sisteme protivvazdušne odbrane, ali zapadne obavještajne agencije ostaju podijeljene oko stvarnih mogućnosti ovog oružja.
Krstareće rakete lete nisko, prilagođavaju se terenu i teže ih je otkriti, posebno kada se lansiraju uz dronove ili balističke rakete osmišljene za zasićenje odbrane. Među poznatijim sistemima je Sumar, razvijen na temelju ruske rakete Kh-55, sa dometom do 2.500 kilometara.
Iran je posljednjih godina izgradio mrežu podzemnih baza, takozvanih raketnih gradova, ukopanih duboko u planinama, navodno i do 500 metara ispod površine. Cilj je zaštititi projektile i mobilne lansere od vazdušnih napada.
“Ako Izrael i Sjedinjene Države uspiju da oštete ulaze i izlaze tih podzemnih gradova ili otvore kroz koje se lansiraju rakete, ti raketni gradovi postali bi grobnice. Rakete tada ne bi mogle da polete, niti bi kamioni postavljeni na mobilne lansere mogli da napuste objekte”, objasnio je vojni analitičar Giljermo Pulido za El Pais.
Za SAD i Izrael sada će biti ključno koliko brzo i efikasno gađaju te raketne gradove. Pored napada, moraju se fokusirati i na odbranu svojih vojnih baza i ambasada u regionu.
Poseban problem predstavljaju im kamikaze-dronovi, uključujući model Šahed-136, koji su se već pokazali ključnim u ratu u Ukrajini. To su letjelice namijenjene za jednokratni napad, koje nose bojevu glavu i eksplodiraju prilikom udara.
Jeftini su i laki za proizvodnju, a kada se lansiraju u talasima mogu da nadjačaju čak i najmodernije sisteme protivvazdušne odbrane. Zato njihovo obaranje skupim presretačima, kao što je sistem Patriot, predstavlja finansijski i logistički izazov za napadnute zemlje.
Asimetrično ratovanje
Iranski režim je povećao domet, preciznost i razornu moć svojih balističkih raketa tokom protekle dvije decenije. Međutim, nije poznato koliko ih tačno trenutno ima, jer je značajan dio njegovog arsenala korišten ili uništen tokom 12-dnevnog rata u junu prošle godine.
Izraelski zvaničnici tvrde da je iranski arsenal balističkih raketa tada prepolovljen, ali su kasniji satelitski snimci pokazali da je Teheran uglavnom uspio da obnovi kapacitete.
Najveća prednost Irana je asimetrično, nekonvencionalno ratovanje, osmišljeno za suprotstavljanje tehnološki superiornijim protivnicima poput Sjedinjenih Država i Izraela. Pitanje je, međutim, koliko dugo će Iran moći da održava takve kontranapade bez podrške svojih posrednika. Za sada se pridružio samo Hezbolah.
Iran nema mogućnost da dosegne Sjedinjene Države raketama. Prema procjenama američkih obavještajnih službi, Teheran ne bi mogao da razvije takve rakete prije 2035. godine, ali čak i tada samo ako nastavi da razvija svoje kapacitete istim tempom kao sada.
SAD su vojno superiorne, a analitičari procjenjuju da se oko deset procenata raspoloživih američkih vazduhoplovnih snaga trenutno nalazi u regionu. Donald Tramp je rekao da SAD imaju “praktično neograničene zalihe” municije i da SAD i Izrael mogu da održavaju operacije istim tempom četiri do pet nedelja.
Međutim, vojni zvaničnici su danima prije napada upozoravali na nestašice municije i resursa za operacije velikih razmjera u regionu, što povećava mogućnost da će Pentagon morati da koristi zalihe izdvojene za druge potencijalne sukobe širom svijeta.
General Den Kejn, načelnik Združenog generalštaba, otkrio je da će SAD poslati više trupa i borbenih aviona u region u narednim danima. Još jedan izazov za Vašington je uzdržanost regionalnih saveznika. Arapske države pozivaju na brz kraj sukoba jer se njihove zalihe protivvazdušnih raketa brzo troše.
Analitičar Malkolm Dejvis iz Australijskog instituta za stratešku politiku ocjenjuje da bi sukob, ako potraje nekoliko nedelja, mogao da postane trka između napada i odbrane. Ako Iran uspije da održi svoje zalihe raketa, SAD i Izrael bi se mogli suočiti sa smanjenjem broja presretača.
