Kada se prije više od decenije odlučila na odlazak iz Jablanice u Njemačku, Eldina Čiča je tražila sigurniju i stabilniju budućnost. Ekonomija je bila glavni motiv, ali ubrzo je otkrila da njen novi put nosi mnogo dublji smisao. Danas radi kao njegovateljica u Katholisches Stadtdekanat Stuttgart, ustanovi koja je dio Katoličke crkve u Stuttgartu i koja se, osim pastoralnog rada, snažno oslanja na socijalne i zdravstvene usluge.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Putujete cestom M17? Napravite obaveznu pauzu tamo gdje miris bureka zaustavlja svakoga – vaša Pekara Putnik!
U okviru ove institucije Eldina je prošla kroz različite faze školovanja i rada – od bolnica i palijativnih odjela do ambulantne njege u domovima korisnika. Njena svakodnevica obuhvata previjanje rana, hranjenje preko sonde, tjelesnu njegu, ali i ono što je najvažnije: empatiju, strpljenje i ljudsku toplinu. Kao vođa tima i menadžer kvaliteta, ona danas koordinira rad više od dvadeset zaposlenih, pokazujući da se predanost i profesionalizam mogu spojiti u jednu misiju – brigu o najranjivijima.
Za čitatelje JablanicaLive, Eldinina priča donosi praktične savjete o procesu prekvalifikacije, priznavanju diploma, učenju jezika i prilagođavanju njemačkom sistemu rada. Ali iznad svega, ona pokazuje da ovaj posao nije samo rutina – to je poziv koji traži srce, snagu i spremnost da se dijeli i radost i tuga sa ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
“Moj put je počeo u potrazi za sigurnijom i stabilnijom budućnošću. Odlazak u Njemačku bio je prvenstveno motivisan ekonomskim razlozima, ali s vremenom sam shvatila da želim raditi posao koji ima dublji smisao. Njega starijih osoba je prelijep poziv – to nije samo njega, to je mnogo više od toga”, priča nam Eldina o samom razlogu odlaska iz BiH.
“Najveći izazov bio mi je pronaći stan, jer je to ovdje zaista teško. Njemački jezik sam savršeno poznavala, pa mi školovanje nije predstavljalo prepreku. Medicinska terminologija mi je bila jako zanimljiva, brzo sam se prilagodila i njemačkom načinu rada koji je precizan i organizovan. Nakon završetka škole nastavila sam dodatno obrazovanje, gdje sam postala vođa tima – poslovođa za organizaciju rada i planiranje zadataka za 27 radnika. Uz to sam završila i školovanje za menadžera kvaliteta”, opisuje nam svoj put.
“Tokom tri godine školovanja stekla sam različita iskustva – u domovima, bolnici, na psihijatriji i palijativnim odjelima. Danas radim ambulantno, što znači da posjećujem ljude u njihovim domovima. Obavljamo različite zadatke: previjanje rana, hranjenje preko sonde, tjelesnu njegu i mnogo drugih stvari. Komunikacija s doktorima i vođenje dokumentacije su izuzetno važni”.
“Najvažnije osobine u ovom poslu su strpljenje, empatija, odgovornost i dobra komunikacija. Potrebna je i fizička i psihička izdržljivost, jer posao zna biti veoma zahtjevan”, savjetuje Eldina one koji žele krenuti istim putem.
“Profesija njegovatelja je vrlo tražena i važna. Iako je društveno priznata, mnogi smatraju da nije dovoljno cijenjena u odnosu na težinu posla. Uslovi rada i plata su ipak bolji nego u mnogim drugim zemljama”.
“Upravo emocije čine ovaj posao posebnim, ali i teškim. Najviše me dirnu trenuci iskrene zahvalnosti – ne samo starijih ljudi, već i djece koja su bolesna, a koje posjećujem i u vrtiću. Osmijeh, topla riječ ili pogled daju snagu. Najteži su gubitci i smrt, jer mi godinama pratimo iste korisnike”, kaže nasa sagovornica o lijepim i manje lijepim stranama ovog posla.
“Moj savjet svima koji žele krenuti ovim putem jeste da nauče jezik – jer kada dođete sami, bez podrške, teško je ako ne možete komunicirati. Proces priznavanja diplome može se unaprijed pokrenuti, jer se dugo čeka. Ja to nisam uradila jer sam došla 2013. godine. Vjerujem da svaki posao treba raditi s ljubavlju. Ja se ne kajem – svim srcem radim ovaj posao. Zato, ko želi biti njegovatelj, mora imati mnogo strpljenja i empatije”.
“Trudim se odvojiti posao od privatnog života. Najviše vremena provodim s mužem i kćerkom. Važno mi je da sačuvam sebe, kako bih mogla biti dobra i drugima”, završava Eldina.
