Piše: Jasmin Redžo
Jablanica nije ostala zapisana samo u historijskim knjigama i kolektivnom sjećanju svojih stanovnika — o njoj su još krajem 19. stoljeća pisali i putopisci, novinari i istraživači fascinirani dolinom Neretve, planinama i ljudima Hercegovine.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Jedan od najzanimljivijih zapisa objavljen je u “Sarajevskom listu” 4. februara 1887. godine, kada je autor Jovan Asboth opisao putovanje od Sarajeva prema Mostaru kroz Konjic, Jablanicu i dolinu Neretve.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Već pri dolasku prema Hercegovini autor opisuje dramatične pejzaže koji su ga pratili na putu:
“S lijeva se visoko uzdižu gromade raskidana vapnenca Bjelašnice iza nižih šumovitih brda, nalik na džinovsku tvrdinju od kamena…”
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Kako se približava dolini Neretve, zapisuje:
“Ovako hodimo duž dva sahata prema dolini Neretve, koja se već na polovici puta u svemu veličanstvu začudne ljepote svoje rastvara pred nama u pravom amfiteatru titanskih brda svojih.”
Neretvu opisuje gotovo sa strahopoštovanjem:
“Ali i ovdje je opasna, jer matice njezine mogu i najdeblje deblo da bace u kamenite pećine ispod korita. Propao je čovjek i živinče, čim ga pograbi ova matica.”
Dolaskom prema Jablanici autor piše kako tada počinje “prava Hercegovina”:
“Od mosta na Neretvi, gdje leži Gornja Jablanica, naskoro stižemo u Donju Jablanicu. Jablanica je prvo pravo, čisto hercegovačko mjesto.”
Posebno ga fascinira izgled samog kraja:
“Unišli smo u Kras. Nestalo je drva i šume. Ovaj stjenoviti svijet oko nas kao da je nekakva pustinja.”
Kuće u Jablanici opisuje kao tvrđave od kamena:
“U Jablanici su kuće mahom od crno-bijela kamena… teške, solidne kao tvrđave kuće.”
No najveći utisak na autora ostavljaju ljudi Hercegovine:
“To su ti bijesni, ponosni, siloviti ljudi, sasvijem južnih crta…”
Posebno zanimljiv dio odnosi se na žene Jablanice, za koje navodi da su se razlikovale od žena u drugim dijelovima Bosne:
“U susjednoj Bosni nose ga žene strožije no igdje na istoku, a ovdje žene i djevojke otvorena lica hode po putu i polju.”
Autor dalje piše kako ispod Jablanice počinje jedan od najimpresivnijih klanaca Evrope:
“Ispod Jablanice otpočinje jedan od najveličanstvenijih klanaca svijet.”
Opisuje pejzaže Prenja, Plase i doline Neretve riječima koje i danas zvuče gotovo nestvarno:
“Ovi odsjeci i razna daljina i visina ovijeh litica u najraznijim oblicima, kristalno blistanje snijega… pruža ti beskrajne promjene u bojama i utiscima.”
Ovaj stari putopis danas predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o tome kako je Jablanica izgledala krajem 19. stoljeća — kroz oči čovjeka koji je Hercegovinu doživio kao prostor sirove ljepote, snažnih ljudi i rijeke koja ostavlja trag u svakome ko njome prođe.
Informacije i sačuvane stare novinske zapise za portal ustupila je profesorica historije Sanita Imamović.
Izvor: “Sarajevski list”, 04.02.1887. godine.
